vidim nisam jedina u brizi. Nisam prestroga, ali gluposti i što stvarno nesmije nedozovljavam i dok smo mi same doma, ja, ona i mlađa mogu ju kontrolirati i brzo se smiri i sve se lijepo dogovorimo. Ali čim je tu muž ili neka od baba ili bilo tko drugi ona je NEMOGUĆA, ja uopće nemogu doć do nje, a kamoli joj nešto objasniti.
Nemogu to razumjeti. Već sam mislila da idem kod psihologa.
Onda ima faze po noći, ne svaku noć, al svaku treću, da se probudi i cvili i baca se. Sad je li sanja, jel ju nešto boli?????