Moj. P. je već tjedan dana u jaslicama (od toga je 4 dana ostajao sam po cca 2 sata). Ne buni se kada ide ujutro, niti je nesretan kada dolazim. Tete kažu da se povremeno rasplače i traži mamu ali da ga one brzo smire. Sve mi zvuči nevjerovatno dobro jer sam mislila da će imati najtežu adaptaciju od svih. (P. ima 2,5 godina). Iskusne tete (moje prijateljice) mi kažu da sva djeca moraju kad-tad bruno odreagirati (histerija kod odlaska, plač, odbijanje hrane ili sl.) i da će se to kod njega vjerovatno dogoditi. Tako da slijedeći tjedan očekujem pogoršanje situacije. Sretna okolnost je što će ga duži period MM moći kupiti iz jaslica prije spavanje tako da će tamo biti nekih cca 4 sata.
Moze neko i mene utiješiti? Ona će uskoro 21 mjesec i prošli tjedan smo krenule u jaslice. Tete su rekle da je odmah pustim na dva sata, ali to naravno nije išlo. Zamolila sam ih da budem sa njom i dala sve od sebe da i drugoj djeci budem teta a ne njena mama da im ne bude teško. Naravno da su mi moje ostajanje sa njom bacile pod nos. Onda sam je u srijedu prvi put ostavila. 20 minuta sam slušala vani i plakala je, nakon što sam ušla kući zvale su me da dođem po nju jer je"najsitnija ali najbučnija". Drugi dan sam vani čekala preko pola sata, ona je cijelo vrijeme plakala. Došla sam po nju nakon sve skupa sat i po i ona je plakala, grcala i uzdisala. U petak ju je odveo tata i ostala je skoro dva sata. Tete kažu da je malo plakala malo nije. Problem je što im ne vjerujem. Dok sam ostajala sa njom neka su djeca stalno, stalno, stalno plakala, bez da stanu, a kad su mame ili tate došli po njih tete su im rekle da nisu plakali nego samo malo. I sada šta da si ja mislim.
Ona mi se od petka budi stalno po noći i viče "di je mama" "neću plakati" baca se i urla i ne mogu je smiriti. Osjećam se kao da će mi srce na pola puknuti i ne znam više što da radim. Naravno da krivim sebe jer od kad je rođena svaki trenutak provodimo zajedno, od igre do obaveza, i sad si mislim da joj dajem previše pažnje zbog čega joj je toliko teško kada je pustim na mjestu koje naravno ne može biti usredotočeno samo na nju.
Imate kakav savjet?
evo našeg friškog iskustva sa prilagodbom u jaslice.
B. ima 12 mj i krenuo je prije 3 tjedna u jaslice, od toga je prvo išao 3 dana (2 dana smo bili zajedno oko 2h, 1 dan je bio sam oko 30 min) pa je 7 dana bio doma zbog viroze s visokom temp.
onda je opet išao 3 dana (ostajao sam po 2 h)pa 4 dana doma zbog viroze s visokom temp.
zadnji tjedan je išao sve dane i ostajao do ručka, kaže teta da u petak nije niti jednom zaplakao.
ja po njemu vidim da nije plakao, oči nisu crvene, zadovoljan je, voli tete i djecu.
sljedeći tjedan ostaje na spavanju.
pa onda imamo 2 tjedna pauze (nije mi drago zbog toga) jer do 7.1. vrtić radi u dežurstvu i teta nam je savjetovala ako se ikako možemo organizirati da maloga ne vodimo u dežurstvo (jer su veliki i mali zajedno i nisu njihove tete).
ono što sam ja primjetila kod sina od kada ide u jasilce je da ide svakome na maženje (prije se nije htio odljepiti od mene), npr. primu uju za ruku i vodi ga da mu nešto pokaže, ili da se više igra i sam se zaigra sa igračkama doma (valda ih se zaželi).
od negativnih stvari- nekad se "bez razloga" ljuti na mene, plače i gura me od sebe i to mi teško pada.
moj bebač je prvi dan u vrtiću bio super, dva sata me nije ni pogledao, samo se igrao, drugi dan je ostao sam dva sata, od toga je pola vremena bio super, pa drugu polovicu proplakao, trećći, četvrti dan je plakao od ulaska u vrtić do izlaska (računaj dva sata) i onda je sljedeći tjedan polako počeo prestajati, sve se više zaigravajući, pa je počeo glumiti, plače kad ga ostavljaš neće u sobu, da bi nakon minutu, dok još spremamo njegove stvari počeo se igrati i zaboravi, pa kad dođemo po njega onda se igra i kad mu teta kaže došli su mama ili tata a on u plač...sad je prošlo evo tri mjeseca i malo više od kad je krenuo, uz poneku pauzu zbog viroze i temp. on je super u jaslicama, papa, spava, igra se, UČI, svaki dan se iznenadim sa nećim novim kaj je naučio u vrtiću, kako ga deda skuplja od kad i suprug i ja radimo nisam znala kako reagira, prošlu srijedu sam ja došla po njega, on se igra, kad je skužio mene na prozoru počeo je trčati po sobi i pokazivati mi šta sve zna....
pustite djecu, vjerujte tetama...iinače radite probleme svom djetetu....pa ne ide na mučenje ako ide u vrtić...