Odbijanje hrane u vrtiću

[babyiris]

Zanima me jedu li vam djeca sve u vrtiću i ne jedu li, kako se s time borite.

Naime, 12. mjesec je bio pakao. Curica je sada pet godina. U vrtiću je od 18 mjeseci. Uglavnom nismo imali problema s hranom, iako je neko vrijeme bila alergična. Sve se objasnilo i bilo je u redu. Alergiju već duže vrijeme nema. Može jesti gotovo sve, ali neće sve. Doma je ne prisiljavamo, ali u vrtiću su počeli veliki problemi.

Rekla je da je bilo guranja žlice u usta jer neke stvari nije htjela okusiti pa je potom povratila, pa je povratila često. Uglavnom kad bi ju "prislili" da pojede sve. Njezino je objašnjenje bilo da je htjela pojesti da teta bude sretna, ali ju je počeo boljeti trbuh i povratila je...pa je buđenje počelo odbijanjem polaska u vrtić jer bude opet varivo.

Tete su objašnjavale da isforsira. Sv. Nikoli je obećala da neće povraćati... Narednih dana u vrtiću nije jela od kada bih ju dovela pa dok ne bih došla po nju. Objašnjenje je bilo da neće jesti kako ne bi povratila.

Porazgovarala sam s tetama, pedijatricom, pedagoginjom. Dogovorile strategiju da bi naredni dan sve palo u vodu. Uglavnom, na jelovniku imaju više toga pa smo se dogovorile da će nešto pojesti, a ako joj varivo ne odgovara bar kruh umočen ili sam.
No, nije teti stigla objasniti. Vjerojatno je bilo forsiranja jer je rekla da će povratiti (vjerojatno već kao obrambenu reakciju na verbalnu prisilu) na to djeca za njezinim stolom nisu htjela jesti pa ju je teta izolirala u spavaonu da razmisli i objasnila joj kako neće imati prijatelje ne bude li jela???!!! Poludjela sam, naravno. Navedeno je teta sama ispričala. Gdje je tu pedagogija?
Malena je objašnjavala kako ju teta nije htjela slušati, da joj je htjela reći da će jesti drugo, kako smo se dogovorile. Nažalost, nije znala da nema drugog, da je kelj čitav ručak.

Određena variva ni doma ne jede, ali neka uz pozitivnu motivaciju pojede sa zadovoljstvom. Na negativnu motivaciju nikad nije dobro reagirala.

Budući da doma uglavnom nemamo problema s odbijanjem hrane, tete kažu da je problem u privlačenju pažnje, u tome da joj nedostajemo. Poriču svako prisiljavanje, osim priznanja tete za koje imam odraslog svjedoka. Kažu da mi cura ima bujnu mašti i manipulira. Hm, to može biti dio problema, ali mislim da nije uzrok jer već pri dolasku u vrtić samom pogledom na jelovnik mogu reći kad će imati problema.

Od Božića je doma, no idući tjedan počinjem opet raditi i morat će u vrtić. Ne znam više što i kako.

[Lutonjica]

kod nas kao nema prisiljavanja na hranu, i 100 puta mogu pitat tete, i 100 puta će mi se zakleti da nema prisile.
ali ne kažu da ima jedno pravilo: koliko staviš na tanjur, toliko moraš pojesti. :/
kad sam to konačno otkrila (a trebalo mi je nažalost dosta dugo), jednostavno sam savjetovala kćeri da si stavi malo, pa lako uzme još ako hoće repete.
možda je tako i kod vas?

[flower]

moja je nakon prisile da jede rizoto s lignjama povratila, taj dogadjaj je bio toliko jak da od tog dana odbija jesti bilo sto sto spada u morske plodove i ribu, na sam pomisao ona problijedi i dize joj se zeludac - ja to ne tumacim privlacenjem paznje nego uparivanjem hrane s neg. iskustvom. mi smo se dogovorili s vrticem da taj dan ona doslovce ne jede rucak ili bi jela kruha, nista drugo ne bi pomoglo. potpuno razumijem suze i tugu jer je i nama tako bilo, tek kad smo s tetema dogovorili da nema ni serviranja njoh mrske hrane tek tada je i petkom htjela ici normalno u vrtic.

[Mrvna]

Tetu bih izričito zamolila da poštuje sljedeće:
-ako ne želi, ne mora jesti
-ako postoji drugo jelo, a ona se odluči za njega, neka prvo preskoči

Ako se teta boji da onda "nitko neće jesti", gle, mogu ti jedino reći da to neće biti slučaj. U mojoj grupi je bila djevojčica koja nije jela juhu, jedna koja nije jela grah, i još nekoliko takvih primjera. Njihovo odbijanje su ostala djeca prihvatila, tek ponekad bi se netko sjetio "a kako ona ne mora" ali to smo riješili uz razgovor.

Sa svim pravilima koja dogovoriš s malenom tete moraju biti upoznate - to napravi ti, nemoj prepuštati njoj jer postoji mogućnost da ju neće shvatiti ozbiljno.

Dopuštaš da postoji mogućnost manipulacije i to je ok s tvoje strane.

Samo strpljivo

[babyiris]

Upravo se to, po mome, događa. Negativno iskustvo koje onda povlači za sobom svašta. Problem je u tom što se ja jedno dogovorim s šeficom vrtića, a onda drugo bude u stvarnosti, a tete poriču. Kažu da si djeca sama stave, ali nije tako jer prema iskustvu drugih mama i u razgovoru s klincima, dobila sam odgovor da tete stavljaju hranu na tanjur. Vjerojatno si ne bi ni stavila nešto što ne želi okusiti, da si ima priliku sama staviti.

Krenulo je s mrkvom koja joj je doista smetala od početka dohrane (sad više ne) pa onda s ne čime u čemu bi bila mrkva, a objašnjeno je da je unutra nema. Redovito bi povratila. Uglavnom, razna variva. Sad upravo s varivima imamo problem, a često su na jelovniku. Mrkvu sada jede, ali većinom sirovu.

Uglavnom sam ju pogledom na jelovnik pripremala za taj dan, ali često i ne bude jelovnika, a i ne mogu stalno strepiti i kontrolirati jedu li što joj odgovara. Treba mi neka taktika da prestane vrtić povezivati s hranom i trbuhoboljom, da joj opet bude lijepo i zabavno kao nekad jer se sad sve podredilo ručku.

[babyiris]

[quote="Mrvna"]Tetu bih izričito zamolila da poštuje sljedeće:
-ako ne želi, ne mora jesti
-ako postoji drugo jelo, a ona se odluči za njega, neka prvo preskoči

quote]

Upravo je to i bio dogovor. Tete su bile upoznate. Kad sam onaj dan došla po nju (dan kad je bila izolirana), teta me dočekala na nož da kako sam se ja to s njom dogovorila nek ne jede, pred djetetom - a malena me lovila na nogu i govorila kako ju teta nije htjela do kraja slušati. Htjela je jesti ono drugo, ali taj dan je kelj bio ručak i nije bilo drugog (juha+ ostalo), a ona to nije shvatila i kad ju je teta izolirala, njezino je shvaćanje bilo da joj nije dala jesti ono drugo, tako mi je kasnie objasnila. Mislim da je problem u komunikaciji.

Napravile smo doma popis onoga što voli jesti i što nikako neće i to dale glavnoj teti, bilo je to u dogovoru s tetom. U samom se sastavljanju osjećala vrlo ponosno. Kasnije nismo bile u vrtiću pa ne znam što će biti s tim.

[Mrvna]

Često roditelji tete zaduže da djecu navedu da jedu i smatraju njihovim propustom ako su popustile kad je dijete reklo "ja to ne bih/ne volim". Vjerujem da se možda osjećaš kao papiga ali reci teti da NE MORA JESTI AKO NE ŽELI. I sama si svjesna da joj ništa neće biti, neće umrijeti od gladi ako preskoči jedan obrok (variva su samo za ručak a i tu uvijek može jesti kruh kao što si i sama rekla) a s vremenom će joj biti lakše i neće jelo povezivati s nekakvom prisilom.

[cvijeta73]

Često roditelji tete zaduže da djecu navedu da jedu i smatraju njihovim propustom ako su popustile kad je dijete reklo "ja to ne bih/ne volim". Vjerujem da se možda osjećaš kao papiga ali reci teti da NE MORA JESTI AKO NE ŽELI. I sama si svjesna da joj ništa neće biti, neće umrijeti od gladi ako preskoči jedan obrok (variva su samo za ručak a i tu uvijek može jesti kruh kao što si i sama rekla) a s vremenom će joj biti lakše i neće jelo povezivati s nekakvom prisilom.

potpis.

a jel voli juhu? pa dosta joj je juha za ručak.

iz mojih vrtićkih dana mi je ostala slika jadne djece koja sama za stolom se muče pojesti ručak, gdje im je sve bilo utrpano u isti pjat jer nisu stigla pojesti prethodno jelo (najčešće juha) do slijedećeg. užas.
ok, to nisam bila ja , al svejedno mi je dan danas ta slika pred očima. tog malog kako u mraku stoji nad pjatom dok mi spavamo. ko u konc logoru.

ja mislim da je to danas stvarno prošlo svršeno vrijeme i da se te stvari ne bi smjele događati, pa ni u blažem obliku.
za prvo vrijeme, ja bih rekla teti da ako neće, onda neće i gotovo.
bilo što.
neka jede samo ono što hoće, pa bio to i sam kruh. ja bih teti rekla da joj ponudi, ali je pusti da jede što i koliko hoće.
moja djeca znaju kad su doma ionako ručati s nama u 4 i pol.
ako pojedu za doručak, a još i imaju nekon buđenja neku marendu, niš im se neće desiti.
i onda, kad bude gladna i ne bude je nitko na ništa prisljavao, vjerojatno će opet početi normalno jesti.
a kamoli izolirati djecu
prisiljavanje na jelo i spavanje su stvarno stvari koje ti mogu ostaviti gorko sjećanje na vrtić, još puno, puno godina.

[Goga25]

Ja jednostavno ne mogu vjerovati da se dijete šopa u vrtiću i nakon što je nekoliko puta povratila da to i dalje traje.

Pa normalno da neće jesti kad je istraumatizirana, nebi ni ja da mi neko gura žlicu u usta.

Curica koliko sam shvatila ima 5 godina i dovoljno je velika da jede sama i da sama odluči da li će i koliko pojesti. To je najmanje problem teta u vrtiću, a da se moje dijete tako našopa u vrtiću, vjeruj mi da bi pomoć tražila kod najviših institucija.

Moja Ema ima 4 godine i gotovo nikad ne jede u vrtiću (krenula je s 2 godine) i normalno mi je da ju teta ne šopa. Može ju potaknuti rečenicama tipa da jede da naraste velika i jaka, da joj narastu mišići, da pojede da ima snage poslije se igrati i penjati u dvorištu i takve bezezlene stvari, ali prijetiti djetetu i još gore GURATI JOJ ŽLICU U USTA DO POVRAĆANJA mi je jednostavno gnjusno i neoprostivo.

Inače, Ema ima 20 kg i visoka je 110 cm, dakle normalno i uhranjeno dijete, čak i veće i teže od puno njenih vršnjaka bez obzira što većinom ne jede u vrtiću.

Mi si isplaniramo tako da doma pojede doručak, u vrtiću uvijek jede voće ili što god imaju prije ručka, i kasnije oko 3 užinu. Oko 16h dolazimo po nju i doma uvijek imam skuhan ručak koji jede oko pola5-5 kad dođemo. Večera normalno prije spavanja...tako da eto...i tako se može.

[Tashunica]

a što napraviti s djetetom koje odbija apsolutno svu hranu u vrtiću, osim kolača koji je eventualno jednom tjedno.
mali neće jesti NIŠTA i to me već izluđuje, pretpostavljam da bojkotira jer je često bolestan pa smo puno doma zajedno i kad krene u vrtić štrajka. ne jede ni ono što inače voli, a kolač je vjerojatno jedina stvar kojoj ne može odoliti.
najgore mi je što je on u vrtiću od 7 do skoro 5 i predug je period da ne stavi ništa u usta. baš imam grč u trbuhu od toga svega.
što napraviti? ima netko pametan savjet?

[Svimbalo]

Tash

Nemam nikakav savjet, osim već legendarne "ne brini, to je faza". Ivan je na početku, u adaptaciji, kao i sad nedavno kad je imao krizu, odbijao i jelo i piće. Ali je zato kod kuće obilno nadoknađivao. Možda i M tako?
I naše tete su pokušale forsati, ali samo prvi dan, i iz dobre namjere, ali su odmah shvatile da to ne ide (još nisam čula za uspješan primjer hranjenja na silu, što je imeni užas ). Same su zaključile (uz moju sugestiju da to nikad i u nikojem slučaju ne čine) da mu neće biti ništa.

Ovo što kaže cvijeta

prisiljavanje na jelo i spavanje su stvarno stvari koje ti mogu ostaviti gorko sjećanje na vrtić, još puno, puno godina.

je živa istina, to sam naime ja iskusila na vlastitioj koži, zato sam instantno posijedila kad sam čula da su ga i pokušala tjerati da jede.

[Tashunica]

svimbi samo što moj ide u vrtić već pune dvije godine i nikako mi ovo ne sjeda. danas je pojeo šnitu kruha

[Mima]

Lea sad baš i ne ide u vrtić, ali kad je išla dobro je ručala, mislim da je njoj strašno fora to da ruča izvan kuće, tete bi mi rekle da pojede pun tanjur. Ali zato su obroci do ručka koma, najveći broj doručaka je takav da ona to jednostavno ne jede, niti doma, pa neće niti u vrtiću. Užinu najčešće ne primijeti da su imali :? barem tako kaže, valjda ih ne nude nego podrazumijevaju da će si sami uzeti. Meni isto uopće ne sjeda to da ona do ručka ništa ne pojede, razmišljala sam da joj sakrijem kakvu čokoladicu u džep

[babyiris]

Kako u ovakvim situacijama raditi na djetetovu samopouzdanju?

[Sandrij2]

Podižem temu, da ne otvaram novu. Mislim da se mogu nadovezati na prethodno.

Dakle, radi se o tome da moja curica ne želi uvijek sama jesti u vrtiću. Ima faze kad većinu ručka/doručka jede sama, faze kad nešto, npr. juhu hoće sama, a ostalo bi pojela ako joj se pomogne, dakle nahrani i ima faze kad uopće ne želi jesti sama. Nije za zanemariti ni raspravu zašto nekad hoće sama, nekad ne, ali mene više muči nešto drugo.

Znam da će neki ovo protumačiti kao da prebacujem problem sa svog djeteta na tete, ali zbilja mi to nije namjera. Pokušavam biti objektivna i priznajem da je mala teška po pitanju jela- hoće ona pojesti puno toga, ali uglavnom želi društvo pored sebe. Zna jesti sama, uglavnom sama počne, ali zaboravi se da sjedi za tanjurom, pa bi ovo, pa bi ono... Naravno, podsjećamo je da jede, vraćamo je za stol... Užas, ali trudimo se. Kad se već to jelo događa sat vremena, ili ja ili MM uskočimo i malo ubrzamo. Ne znam što drugo. Kod nje ne pali ono: jest će kad ogladni. Ona je nejedač, ali ne zato što joj se nešto ne sviđa, nego ne da joj se jesti, pogotovo ne sama.

Vraćam se na vrtić. Kako je već dvije godine odradila u jaslicama, ove godine je upisana u vrtić (mješovite grupe, od 3-6). Dakle, dolazi iz jaslica s nepune 3 godine, najmlađa je u grupi. Stariji je doživljavaju kao igračku, pogotovo starije curice, oblače je, slažu joj stvari, tete to toleriraju jedno vrijeme, a onda očekuju da ona preko noći to počne sama raditi. Naime, ona se doma zna sama obući, a oblačila se i u jaslicama, ali sad je malo bila zbunjena ovom promjenom preko noći kad su tete zabranile starijim curicama da je oblače. Sad se oblači sama.

Ali ono što me natjeralo na reakciju kakvu nisam ni mislila da sam u stanju odraditi:
Dolazim po kćer u vrtić, za užinu imaju kruh s marmeladom. Kako sam se zatekla u sobi, slažem joj pidžamu u vreću, stojim 1m od nje i tete. Ona lijepo govori teti da bi sam kruh, da ne bi pekmez, ova se prvo pravi da ne kuži što dijete hoće, ja naivno uskačem i govorim da bi sam kruh. Ona odgovara: Ah, I. bi živjela od samog kruha. Ja opet naivno odgovaram: Pa nije baš tako, ona i nije luda za kruhom, barem ne doma. Teta odgovara da ako neće kruh s namazom koji je taj dan, ne može dobiti ni sam kruh, ali usput ipak ide po kruh i daje maloj jednu fetu. Ok, ja sačekam u hodniku da ona pojede taj kruh, spremam je i vraćam se pitati kako je prošao ručak. Teta odgovara: Nikako, ništa nije pojela. Ja taman zaustim nešto reći, a ona nadoda: Ni za doručak nije pojela ništa, rekla mi je jutarnja teta. Na to ja pitam jesu li joj pokušale one dati, a ona odgovara ko iz topa: Ne, nismo. Ajmeeeeeeeeeeeee, tad sam zakipjela. Dakle, ona je stavila gladno dijete spavati, pa gdje joj je srce? Odgovorila sam joj da ovo što su danas napravile nije i ne može biti rješenje. To nije način da je «natjeraju» da sutra sama jede. Između ostaloga, djecu se ne «tjera», nego uči. Svašta sam još čula, tipa: Ja mislim da ona ne zna žvakati. Ja odgovaram: Oprostite, ali kako onda doma pojede npr. pohano meso? Ona: Pa ona od nas radi bedake… Uglavnom, koliko se sjećam (toliko sam bila u šoku, ljuta, tužna) rekla sam joj da sam zbilja iznenađena ovom njihovom metodom, da dijete s punim povjerenjem ostavljam na cjelodnevnom boravku i zadnje što očekujem je da dolazim po gladno dijete. Druga je stvar da ona u potpunosti odbija hranu i da ne želi jesti ni kad joj one pomažu. Malo pomirljivije, teta govori: Pa dobro, još ovu godinu možemo tako, ali sljedeću nikako. Usput joj govorim i da doma najprije jede sama, podsjećamo je da nastavi jesti, nije lako, ali nekad pojede sve, nekad joj pomognemo, čisto da ne pomisli da je doma isključivo hranimo. Zbilja ne idemo linijom manjeg otpora, ne posustajemo tako lako.

Eto, možda sam malo odužila, a nisam ni napisala sve, ne mogu se sjetiti baš svih detalja. U jednom trenutku kad sam joj govorila s kojim povjerenjem ostavljam dijete su mi se suze skupile u 3 reda, samo je treptaj falio da se potok sruči niz lice.

E da, prije ovog incidenta je bilo još nešto tipa da joj prijete da će je vratiti u jaslice, da neće biti sa svojim prijateljima (ekipica od njih 10 koji su iz iste jasličke grupe došli u ovu vrtićku), pa čak ju je jednom teta uzela za ruku i krenula s njom iz sobe. Ne znam kako sam to tada prešutjela, ali valjda nisam zaboravila, pa me još i to nesvjesno guralo da se borim za svoje dijete. A borim se jer mislim da su tete dužne pomoći mom djetetu da pojede obrok. Ako ne cijeli, a ono bar nešto.

(U susjednoj grupi je dečkić godinu dana stariji od moje kćeri kojeg tete skoro redovito hrane i nije im teško)

Eto, ne znam koliko sam uspjela dočarati situaciju, ali molim vas za mišljenje, bilo iz osobnog iskustva ili nečijeg drugog ili čisto recite šta mislite….

[Franny]

ajme užasaaaaaa

kao prvo (a to nije rijedak slučaj u vrtićima) totalno mi je idiotski stavljati djecu u skupinu u tako velikom dobno - razvojnom rasponu! jer od 3- 6 godine je razlika preogromna! to je doslovno kao da staviš prvašića u isti razred s petašićem. toliko je velika razlika u toj dobi! na žalost, manajk osoblja iili prostora rezultira tim mješovitim grupama i to mi je prežalosno . osim toga, zašto starijoj djeci braniti da pomažu mlađima u skupini?? naša teta je sva ponosna izjavila nedavno kako je M pomogao jednoj curici da se obuče, a i on sam je bio ponosam i o tome nam pričao, pogotovo jer je i sam svalado oblačenje isključivo u vrtiću, dakle nedavno, jer u vrtić ide od rujna (naši pokušaji kod kuće da ga naučimo nisu urodili plodom dok nije krenuo u vrtić). time se starija djeca uče i nekoj vrsti odgovornosti i pažnje prema mlađima.

s druge strane, tetini odgovori i cjelokupan stav mi je neprofesionalan. ok, jasno je da I. neće umrijete ako jedan dan u vrtiću ne pojede ništa (makar je nečovječno uopće ne ponuditi djetetu neku drugu alternativu, pa makar i koricu kruha ili voćku ili puding, išta, jer znam da ni teta, a kamoli ne dijete, ne bi izdržala ciljeodnevni boravak bez hrane, bez ikakvog izvora energije koja im je potrebna jer su full aktivni svi u vrtiću), ali ako se to učestalo ponavlja, sorry. trebaš odreagirati na to, otići k ravnateljici, pedagoginji, nekome. osim toga,vrtići nisu tako jeftini! MM več koluta očima kada M doručkuje kod kuće (samo onda kad ja radim popodne, da se malo dulje podružimo jer me taj tjedan ne vidi od 9 ujutro do 19 navečer!) jer mi plaćamo vrtić 550 kn pa kao zašto su mu plaćeni obroci ako tamo ne jede (?), a kod vas mislim da je vrtić i skuplji.
ok, ne radi se sad o novcima, da ne odemo u krive vode.
I M je također gubio i gubi interes za jelom nakon cca 15 minuta iako je pola godine stariji od I. ali kad je bio u njenoj dobi definitvno smo radili isto što i vi po pitanju hrane, dok danas ipak to malo rijeđe radimo jer mu je sad koncentracija bolja po tom pitanju. također ima dana kad kod kuće sve pojede sam, a ima dana kad jede 5 zalogaja sam, a onda sam veli: "mama, daj me hrani". tako da po tom pitanju moižeš biti mirna, ima nas još sličnih .

ne znam, draga, što bih ti pametno savjetovala, osim da ti još jednom ponovim da odeš k nekom nadležnijem (pedagoginji, psihologinji, ravnateljici??) s tom pričom i potužiš se. znam da će oni pokušati svoje radnike zaštiti i opravdati, ali također joj objasni da nisi pala s Marsa, da si i ti u tim vodama i da znaš psihologiju djeteta, a pogotovo da poznaješ svoje djete i da ZNAŠ da ne svraća pažnju na sebe time, već samo traži pomoć!!! i neka imaju malo razumijevanja jer je ona ipak najmlađa u skupini, pored svih ostalih "hahara"!! imaš na to potpuno pravo!!!
mi, na sreću, nemamo takvih problema i prezadovoljni smo i tetama i vrtićem i radionicama koje organiziraju za roditelje i svime skupa (puj, puj, puj).

[brane]

ajme užasaaaaaa

kao prvo (a to nije rijedak slučaj u vrtićima) totalno mi je idiotski stavljati djecu u skupinu u tako velikom dobno - razvojnom rasponu! jer od 3- 6 godine je razlika preogromna! to je doslovno kao da staviš prvašića u isti razred s petašićem. toliko je velika razlika u toj dobi! na žalost, manajk osoblja iili prostora rezultira tim mješovitim grupama i to mi je prežalosno . osim toga, zašto starijoj djeci braniti da pomažu mlađima u skupini?? naša teta je sva ponosna izjavila nedavno kako je M pomogao jednoj curici da se obuče, a i on sam je bio ponosam i o tome nam pričao, pogotovo jer je i sam svalado oblačenje isključivo u vrtiću, dakle nedavno, jer u vrtić ide od rujna (naši pokušaji kod kuće da ga naučimo nisu urodili plodom dok nije krenuo u vrtić). time se starija djeca uče i nekoj vrsti odgovornosti i pažnje prema mlađima.

Mješovite dobne skupine su vrlo kvalitetno okruženje kako za stariju tako i za mlađu djecu
mlađa djeca uče od starijih, stariji uče od mlađih
mlađi se uče izboriti za svoja prava a stariji se uče toleranciji i empatiji prema mlađim i nemoćnijim prijateljima
učese uzajamnoj brizi jedni o drugima, suradnji i zajedništvu
mlađa djeca, kopirajući veće prijatelje, uče kako se nositi s nekim situacijama i kako rješavati probleme koji u njihovom dotadašnjem okruženju nisu postojali
mješovite dobne skupine su vrlo pozitivno okruženje za mlađu djecu, vrlo poticajno pa tako imamo primjere da npr.curica od 4g kopirajući svoju prijateljicu predškolku nauči ispisivati svoje ime i to joj služi kao veliki ponos a predškolki je to ponos jer je svoju malu prijateljicu naučila ispisati svoje ime
imamo situacije odlaska na wc gdje bi 3-godišnjaci "trebali" svladati samostalne odlaske na wc i kontrola sfinktera bi trebala biti već uspostavljena.....samostalni odlasci tako male djece često započinju s "teto pomozi mi otkopčati hlače" pa negdje iz pozadine čuješ "teto, ja ću joj pomoć, ja bi joj pomogla" i po završetku to isto dijete sačeka svoju prijateljicu i kaže"jesi oprala ruke....tu ti šetaju bube sad, trebaš ih oprati" i pomogne joj oko pranja ruku u zakopčavanja hlača
to ti je jedna primjer vrlo pozitivne suradnje koji imam u svojoj skupini...kod mene su djeca od 3-6g .... kod njih sam u zadnja 3 mjeseca razvila empatiju prema malenima i poštivanje prema starijim prijateljima
naučila sam ih da se ne ustručavaju tražiti niti pružati pomoć jer samo tako ćemo pizitivno i lijepo funkcionirati u skupini.....

s druge strane, tetini odgovori i cjelokupan stav mi je neprofesionalan. ok, jasno je da I. neće umrijete ako jedan dan u vrtiću ne pojede ništa (makar je nečovječno uopće ne ponuditi djetetu neku drugu alternativu, pa makar i koricu kruha ili voćku ili puding, išta, jer znam da ni teta, a kamoli ne dijete, ne bi izdržala ciljeodnevni boravak bez hrane, bez ikakvog izvora energije koja im je potrebna jer su full aktivni svi u vrtiću), ali ako se to učestalo ponavlja, sorry. trebaš odreagirati na to, otići k ravnateljici, pedagoginji, nekome. osim toga,vrtići nisu tako jeftini! MM več koluta očima kada M doručkuje kod kuće (samo onda kad ja radim popodne, da se malo dulje podružimo jer me taj tjedan ne vidi od 9 ujutro do 19 navečer!) jer mi plaćamo vrtić 550 kn pa kao zašto su mu plaćeni obroci ako tamo ne jede (?), a kod vas mislim da je vrtić i skuplji.
ok, ne radi se sad o novcima, da ne odemo u krive vode.
I M je također gubio i gubi interes za jelom nakon cca 15 minuta iako je pola godine stariji od I. ali kad je bio u njenoj dobi definitvno smo radili isto što i vi po pitanju hrane, dok danas ipak to malo rijeđe radimo jer mu je sad koncentracija bolja po tom pitanju. također ima dana kad kod kuće sve pojede sam, a ima dana kad jede 5 zalogaja sam, a onda sam veli: "mama, daj me hrani". tako da po tom pitanju moižeš biti mirna, ima nas još sličnih .

zašto odmah "viša sila"?
Zašto odmah " aj ravnatelju/pedagogu/psihologu"?
Zašto odmah taj stav - odi i traži pravdu? (oprosti ako sam stekla krivi dojam)

Kod mene u skupini isto ima teške djece za hranu....vjeruj mi da jako dobro manipuliraju s obrocima....ali ja sam uvela poticajne nagrade....dijete zna ako pojede /a teško je sa hranom) da će dobiti "nagradu" to su sve vrlo male i nama neznačajne stvari ali ako djetetu kažem: pojedi samo sredinu kruha i danas si ti glavna u obiteljskom centru....dijete će se potruditi i pojesti

no da se vratim na početak ovog odgovora.....
jeste li pokušali razgovarati s odgojiteljicom?
jeste li joj pokušali objasniti svoj "problem"?
Jeste li pri upisu djeteta u skupinu naveli da je djetetu potrebna pomoć pri jelu?
pretpostavljam da je dijete upisano u skupinu u 9.mjesecu?!

To su vrlo bitna pitanja na koja trebate sami sebi odgovoriti.
Ako dijete odbija doruča treba nači razlog zašto je to tako.
Da li dijete doma pojede ili popije nešto prije dolaska u vrtić?
u mom vrtiću je doručak od 8:00 do 9:00 ako mi dijete dođe u 7:30 vrtić ne tražim ga konzumaciju obroka prije 9h jer uglavnom doma popiju neki napitak ili pojedu čokolino/pahuljice/jogurtić/pudingić
OBAVEZNO prilikom preuzimanja djeteta pitam da li je dijete doma nešto pojelo
Ako mi dijete odbija doručak, tražim razlog....u 99% slučajeva je dijete sito i nema potrebu za dodatnim doručkom ali mi uvijek sa strane stoji bar 2 kompleta doručka koji dijete može uzeti kad god to poželi, bez prethodne najave
ako je dijete problematično s jelom vodim zabilješke kad, što, kako i na koji način dijete konzumira obrok
imam rubriku za doručak, ručak, užinu i bilježim
svako toliko izvještavam roditelje kako dijete jede
dakle....bitna je suradnja.....kako će vam pomoći pedagog koji vaše dijete poznaje samo po imenu (a možda ni to što nije rijedak slučaj u velikim kućama gdje je jedan pedagog na jako puno djece)
kako će vam pomoći ravnatelj koji vaše dijete nije nikad ni vidio u skupini?
odite prema odgojitelju - postoje individualni razgovori gdje roditelj može razgovarati s odgojiteljima o svemu što ga zanima i sve što želi znati na tom sastanku može doznati detaljno
potaknite suradnju s odgojiteljicom - nemojte je odmah osuđivati....
ne branim nikoga, ne držim nikome stranu....samo probajte ići prvo prema osobi koja ipak provodi vrijeme s vašim djetetom i koja vaše dijete poznaje jako dobro...ipak mi njih gledamo 6h dnevno, pratimo ih, posvećeni smo im tih 6h učimo od njih, učimo ih da oni uče od nas i svog okruženja....PROBAJTE dogovoriti strategiju s odgojiteljom, a ako odgojitelj odbija suradnju i uporno vas ignorira...onda imate razloga biti zabrinuti i tražite pomoć dalje

ne znam, draga, što bih ti pametno savjetovala, osim da ti još jednom ponovim da odeš k nekom nadležnijem (pedagoginji, psihologinji, ravnateljici??) s tom pričom i potužiš se. znam da će oni pokušati svoje radnike zaštiti i opravdati, ali također joj objasni da nisi pala s Marsa, da si i ti u tim vodama i da znaš psihologiju djeteta, a pogotovo da poznaješ svoje djete i da ZNAŠ da ne svraća pažnju na sebe time, već samo traži pomoć!!! i neka imaju malo razumijevanja jer je ona ipak najmlađa u skupini, pored svih ostalih "hahara"!! imaš na to potpuno pravo!!!
mi, na sreću, nemamo takvih problema i prezadovoljni smo i tetama i vrtićem i radionicama koje organiziraju za roditelje i svime skupa (puj, puj, puj).

po ovome bi se dalo zaključiti da roditelj ima neke veze sa strukom srodnom pedagoškim smjerovima?

opet napominjem....surađujte.....nemojte pucati na osjećaje, trenutno pranje adrenalinom, trenutno nezadovoljstvo....
uživam kad moje velike cure uhvate malene i pomažu im....užitak ih je gledati kako se među njima rađa empatija i suradnja....
djeca tako uče.....djeca tako žive u vrtićima.....

razgovarajte s odgojiteljicom....razgovarajte....pripremite si pitamnja ako mislite da ćete nešto zaboravite
tražite odgovor na svako vaše pitanje, pitajte kako se vaše dijte ponaša u skupini, kada i kako i na koji način odbija hranu, kako to izgleda, s kim sjedi za stolom, dal i djetetu nešto smeta u okruženju gdje se jede, da li mu nešto skreće pažnju s obroka, gdje jedne odgojitelj - vrlo poticajno je kad dijete vidi da i odgojitelj jede ono što jede dijete, vrlo poticajno je kad dijete zna da to što mu je u tanjuriću nije "bljaaaaaaaaaak" već je nešto što "svi jedu" i što bi bilo dobro "probati pa ako mi se ne sviđa pojest ću kruh ili ono što mi se sviđa"
krećemo s "probaj pa vidi sviđa li ti se"
Ne sviđa ti se....ok stavi samo mrvicu u usta da ti jezik kaže kakvo mu je to"
"jeziku se ne sviđa, ajmo danas onda samo kruhić"

sutradan ista procedura samo umačemo kruhić u obrok...jeziku se ne sviđa opet....pojedemo pola žličice obroka i pojedemo opet kruhić

treći dan opet istra priča, ali ovaj put sakrijemo malo hrane u kruhić pa tako pojedemo....ne ide...aj jedan za tatu i jedan za mamu a ostalo kruhić

četvrti dan....ne voliš to.....idemo mi pojesti za mamu, tatu, i tebe po jednu žlicu pa ćemo kruhića još malo da ti crijeva ne plaču

peti dan ..... nagraditi dijete da bilo što pojede, poticati ga neka pojede za svakoga po žlicu malo kruhića i obavezno neka "nagradica" za pojedeno


odužila sam jako....ali sam tužna i pretužna kad vidim da dijete ne jede i kad vidim da je problem s hranom razlog zašto dijete odbija vrtić....toga je na žalost sve više
životni tempo nam je preubrzna, pretjerano smo u muvingu, jedemo fast food ne u doslovnom smislu riječi već je i pečena kokoš iz lokalne pečenjare postala fast food, puna soli i začina zasitimo se nakon dva zalogaja
montići, jogsići, dukatinčići....sve je to za dijete zdravo u određenim količinama.....ali to nije OBROK!!!!

ako trebate pomoć javite mi se....vrlo rado ću vas pomoći savjetom jer moj posao je svaki dan 24 djece predati u ruke roditeljima site, sretne i zadovoljne....a to su 24 male glave, 24 mala mozgića koji razmišljaju svako na svoj način i koji svaki na svoj način pronalazi put ka mom i roditeljskom srcu...nekad manipuliraju...nekad su tužni, nekad su sretni....ali UVIJEK UVIJEK I UVIJEK su željni poljupca, zagrljaja i onoga "eto mame za još samo malo"

[stray_cat]

ako ti mala doma jede bez pomoci onda nesto ne funkconira u vrticu

nemoj odustati, idi ponovo u pregovore. vjerovatno postoji neka inspekcija iznad njih.

mojeg klinca u skoli nisu hranili (u nl se u skolu krece sa 4 godine i ide u skolu za djecu sa posebnim potrebama). uciteljica je onak bahato rekla da je ona uciteljica i da ga nece hraniti (u treci je razred krenuo sa 6,5 god). ja sam ih prijavila za zapostavljanje djeteta i od tog su ga dana poceli hraniti kao sto je to radila uciteljica u prva 2 razreda

[eda]

Nikad u zapadnom svijetu nisam cula da je dijete samo sebe izgladnilo i umrlo, a bome s anoreksijom i bulimijom sam se sretala. A to je kad hrana postane sredstvo manipulacije, privlacenja paznje, kaznjavanja...I zato sam protiv bilo kakvog nutkanja, nagovaranja, silenja, potkupljivanja, nagradjivanja i inih drugih postupaka kojima hrana dobija na značenju, umjesto da je samo sredstvo za prezivljavanje. Razumijem da svaki roditelj zeli osigurati djetetu zdrav razvoj i uvjete za to (a roditelj smatra da je to kad mu je dijete sito, kad jede raznoliko), ali ja bih osobno tu bila jako oprezna i dobro bih se zamislila sto je u ovom slucaju "zdravo" za dijete, koju poruku mu saljemo s tim peripetijama oko hranjenja i uvjeravanjima da ono samo ne zna sto i kako, vec da mi znamo bolje.
Zato svoje dijete nikad nisam tjerala da jede, ako nece nece, jedino ako ne jede slani obrok nema mu nikakvih slatkisa. To je jedino pravilo, ako nisi rucao onda nema ni cokolade. I tu sva prica zavrsava i to znaju i njene tete. a imam dijete normalne tjelesne tezine i jako dobrog imuniteta.

[Mali Mimi]

Slažem se s edom što se tiče nagrađivanja ili kažnjavanja ukoliko dijete ne jede obrok. Hrana je djetetova primarna potreba i treba jesti i uvesti rituale kada se jede.
Mi imamo u vrtiću stav da se sva hrana proba jednu žličicu, jer puno puta se desi da dijete to zavoli i to mu na kraju postane sasvim ukusno. Više puta se stvori odbojnost prema povrću, djeca ne vole baš zelenu boju - ali kao što rekoh priviknu se malo pomalo bar većina. Ukoliko se djetetu baš to nikako ne sviđa i roditelj nam kaže da to ne voli onda jede samo prilog ili meso s kruhom.

Kad se sjetim i sebe iz tog period, ja recimo pola namirnica nisam jela i da su me roditelji pustili na miru da živim na slatkišima i kajgani (nije mi se sviđalo ni meso, ni povrće osim krumpira a ni voće baš, na mlječne proizovde mi se doslovce povraćalo) i što se dogodilo imala sam problema sa prekomjernom težinom jer sam živjela od kruha i nutele uglavnom. Malo pomalo sam počela jesti sve osim mljeka kojeg ni dan danas ne volim, ali da me nije nikad nitko malo stisnuo da bar probam i nešto od ovog drugog ne znam jel bih to jela. Sve u svemu treba biti i oprezan oko stava da dijete zna sve, u više slučajeva dijete ne želi probati jer mu to izgleda kao FUJ hrana, eto ja priznajem da sam i sama bila takva - razmažena i tvrdoglava.

[Tashunica]

moj i dalje ništa ne jede u vrtiću, osim suhog kruha kad prigladni.
i naravno kolača kad ih ima.
više se ne sekiram.

[Sandrij2]

Hvala vam svima na komentarima. Više ljudi više zna, a i ja se trudim ne biti kao Mujo na autocesti (sluša na radiju obavijest da jedan vozač vozi u suprotnom smjeru, na što on odgovara: da jedan! ma tisuću!), pa zato pitam.

Jesam pedagoške struke, radim s djecom malo starije dobi doduše, sa srednjoškolcima i dozvoljavam si možda na tu temu reći nešto više.

Prvo da kažem: nisam tražila razgovor s ravnateljicom, pedagogom, psihologom i neću. Nisam to ni mislila.

Mješovite dobne skupine su vrlo kvalitetno okruženje kako za stariju tako i za mlađu djecu
mlađa djeca uče od starijih, stariji uče od mlađih
mlađi se uče izboriti za svoja prava a stariji se uče toleranciji i empatiji prema mlađim i nemoćnijim prijateljima
učese uzajamnoj brizi jedni o drugima, suradnji i zajedništvu

Ovo je i moje mišljenje i ujedno priznajem da odgojiteljima često nije ni lako raditi s ovakvom grupom. Uz 10 predškolaca imati i 10 onih koji su tek došli iz jaslica- nije lako. S predškolcima treba raditi program koji je propisan za njih. U taj program se 3-godišnjaci niti mogu niti trebaju uklopiti. No, ovo je druga tema...

jeste li pokušali razgovarati s odgojiteljicom?
jeste li joj pokušali objasniti svoj "problem"?
Jeste li pri upisu djeteta u skupinu naveli da je djetetu potrebna pomoć pri jelu?
pretpostavljam da je dijete upisano u skupinu u 9.mjesecu?!

Naravno da o tome razgovaramo vrlo često, skoro svakodnevno. Do onog dana nikada nisam pokazala nezadovoljstvo njihovim metodama, računala sam na njihovo iskustvo koje nije zanemarivo (tete su srednje dobi), cijenim ih izuzetno, pronalazim opravdanje za neke njihove eventualne propuste (pa svi griješimo, i na poslu i privatno, pa i u odnosu prema svojoj djeci, a mi smo ti koji njima želimo najbolje).
Pri upisu djeteta u skupinu, nisam imala potrebu navoditi da dijete treba pomoć pri jelu jer zaista mislim da problem nije toliki da se to naglašava. Uostalom, jedna teta je s njih 10 iz jaslica prešla u vrtićku grupu i odlično poznaje moje dijete. Ona nije odbijač hrane, ona samo želi da joj se pomogne, ona to stvarno ŽELI. Ne znam razumijete li me. Jede ona i sama i to nije rijetko, ali dođu faze kad sjedi i čeka da joj se pomogne. Postoji hrana koju ne jede, ne voli rižu i ne voli grašak, s njokima se borimo. I to teta zna, pa sama mi je rekla da joj makne grašak iz onog variva s mrkvom koje obično ide uz pire.

Da li dijete doma pojede ili popije nešto prije dolaska u vrtić?

popije 2-2,5dl mlijeka oko 7h. Mislim da bi trebala doručkovati, pa bar nešto, a ne da teta kaže: Ako neće sir na kruhu, neće dobiti ni kruh! E s tim se ja ne slažem. Na taj način je neće naučiti da jede sir. Evo ja sam jučer imala borbu oko kruha sa sirnim namazom. Naravno da je odbijala, ali malo po malo, pojela je cijelu fetu. Na kraju je prošlo tako da sam joj ipak tu fetu nakidala na komadiće. Dakle, postoji način, i ja se trudim, i ja iznalazim rješenja, nekad uspješno, nekad malo manje, ali NE ODUSTAJEM. Sad govorim da ne odustajem od svog djeteta što je normalno, ali ne odustajem ni od djece u školi koja su mi "posao" (mrzim to reći jer nisu oni samo posao. Njihov uspjeh doživljavam i kao svoj uspjeh, radujem se skupa s njima njihovim ispravljenim ocjenama i cvatem od sreće i ponosa jer sam ih NAUČILA).

dakle....bitna je suradnja.....

Upravo to! Zato i jesam bila slobodna i rekla upravo NJOJ- teti sve s čime se ne slažem. Uvijek naglašavam da djeca, roditelj i odgajatelj imaju ISTI cilj, a to je dobrobit djeteta. Svi smo mi na istoj strani i moramo surađivati.

....ali sam tužna i pretužna kad vidim da dijete ne jede i kad vidim da je problem s hranom razlog zašto dijete odbija vrtić....

I. ne odbija ići u vrtić, ona vrtić voli, a voli i tete, one su joj na neki način i uzor, već primjetim. Od prvog dana vrtićkog staža niti jednom nije ostala u suzama niti sam je našla u suzama.

a imam dijete normalne tjelesne tezine i jako dobrog imuniteta.

I ja imam dijete normalne tjelesne težine i jako dobrog imuniteta. Možda je i jedina koja ove školske godine nije izostala niti jedan jedini dan.

Da se razumijemo, nisam od onih mama koja misli da je djetetova dnevna prehrana završena u vrtiću. Mi doma SVAKI dan imamo kompletan ručak, od juhe do glavnog jela. Kolače nemamo svaki dan, jer mislim da nam svaki dan ne trebaju.

Možda smo se odmaknuli od teme. Moje je pitanje bilo da li je ova metoda kojoj su tete (njih dvije u dogovoru, što me još više čudi) pribjegle, a to je da se kapriciraju i ne pomognu joj po cijenu da kroz cijeli dan ne stavi ni mrvicu kruha u usta pravilna i ispravna?

Čisto da bude jasno, jer vidim da neki ovdje imaju komentare tipa: ne treba dijete siliti..., ni ja nisam za silu, o tome se kod I. i ne radi, nju ne treba siliti, njoj treba pomoći.

(Ona upravo jede i jede i jede špinat i ribu dok ja ovo pišem)

[navi]

Nikako se ne slazem sa Edom. Imam dvoje djece, apsolutno razlicitih kada je jelo u pitanju. Jedno ne bi nikada jelo, a drugo odgovara "uzorku" da zna kada je gladno i treba jesti, i moze se primijeniti da ako ne pojede rucak nema slatkisa. Ovo prvo ne voli ni slatkise. Jednostavno je nejelac.
Slazem se i stime da onaj tko nije takvo nesto probao jednostavno ne moze znati o cemu govorim, jer da imam samo ovo dijete koje jede, priznajem ne bih ni ja razumjela.

Smatram da se djetetu u dobi od 3 god. treba pomoci da zavrsi obrok ako je i dalje gladno, ali izgubi koncentraciju za jelom. Ne smatram da treba uvijek sve pojesti jer ni mi nismo svaki dan jednako gladni i ne volimo svu hranu, ali novu hranu bi trebalo probati, barem malo. Nikako se ne smije desiti da nista ne jede cijeli dan u vrticu, pa strasno. Razumijem i da ima puno djece i da tete ne mogu sve njih hraniti, ali ipak, treba se malo potruditi. Ja bih prvo pokusala rijesiti stvar sa tetama, ljubazno, ali odlucno, i ne bih odustala.
Sretno

[Sandrij2]

Zadnji citat sam krivo pripisala branetu, nisam stigla editirati, to ide edi.

navi, apsolutno se slažem s tobom. Upravo si opisala i mog nejelca.

[martinaP]

Andrija doma super jede, a u vrtiću jako malo. To nikad nije bio problem, osim što su tete tu i tamo žalosne jer nije jeo fini ručak. Ali nikad nikakve ucjene i sl. nisu došle u obzir.

Npr. on ne jede kruh s nečim, jede "čisti" kruh i tete mu već unaprijed pripreme samo kruh. Ponekad želi da mu pomognu oko jela (naravno da inače sam jede), i nikad niti jednoj od 3 tete to nije bio problem. Mislim da mu je zanimljivo kako tete hrane manju djecu (i on je u miješanoj grupi, od 2,5 godine do škole). Maknu mu grašak i žgance jer znaju da ih ne može ni gledati, a kamoli jesti. Stvarno tu nemam nikakve pritužbe.

Inače, njemu je teško "uvaliti" prvu žlicu. Kad ga teta nagovori da proba, onda uredno pojede dvije porcije .

[Sandrij2]

Npr. on ne jede kruh s nečim, jede "čisti" kruh i tete mu već unaprijed pripreme samo kruh.

A naše su se tete dogovorile ako neće kruh s nečim, neće dobiti ni sam kruh.

Imam nastavak... Iako sam očekivala drugu tetu i raspravu s njom, dočekala me ista teta. Dakle, day after:
- dolazim, a teta skoro s vrata govori: Mama, hoćemo se pohvaliti? I. je danas sve sama pojela. (Tiho, da I. ne čuje govori da joj je stavila pola polpete, da je količina ne ubije u pojam- eto, i s tim se slažem) Razgovarale smo nekih 10-ak minuta, ja sam se najprije ispričala ako sam bila neugodna onaj dan, ali otvoreno sam joj rekla (a već jesam onaj isti dan) da sam bila strašno šokirana njihovim pristupom, ogorčena, razočarana... Ma ne, sve je u redu, odgovorila je teta činilo mi se poprilično iskreno. I čak kad sam u jednom trenutku spomenula da nisam spavala dobar dio noći, i ona je rekla da je tu noć mislila na I. Vjerujem da se i ona preispitivala. Ne znam šta je zaključila, možda i ne misli da su moje primjedbe na mjestu, ali nije rekla. Samo je naglasila: Ne brinite, mama, I. neće biti gladna.

Evo, to je ukratko, osjećala sam se dužnom ispričati vam. Još me čeka razgovor s drugom tetom.

[stray_cat]

Nikad u zapadnom svijetu nisam cula da je dijete samo sebe izgladnilo i umrlo, a bome s anoreksijom i bulimijom sam se sretala. A to je kad hrana postane sredstvo manipulacije, privlacenja paznje, kaznjavanja...I zato sam protiv bilo kakvog nutkanja, nagovaranja, silenja, potkupljivanja, nagradjivanja i inih drugih postupaka kojima hrana dobija na značenju, umjesto da je samo sredstvo za prezivljavanje. Razumijem da svaki roditelj zeli osigurati djetetu zdrav razvoj i uvjete za to (a roditelj smatra da je to kad mu je dijete sito, kad jede raznoliko), ali ja bih osobno tu bila jako oprezna i dobro bih se zamislila sto je u ovom slucaju "zdravo" za dijete, koju poruku mu saljemo s tim peripetijama oko hranjenja i uvjeravanjima da ono samo ne zna sto i kako, vec da mi znamo bolje.
Zato svoje dijete nikad nisam tjerala da jede, ako nece nece, jedino ako ne jede slani obrok nema mu nikakvih slatkisa. To je jedino pravilo, ako nisi rucao onda nema ni cokolade. I tu sva prica zavrsava i to znaju i njene tete. a imam dijete normalne tjelesne tezine i jako dobrog imuniteta.

ima djece koaj nemaju povezan osjecaj gladi sa cinjenicom da moraju jesti

ljudi koji to ne prozive razbacuju se ovakvim crno-bijelim savijetima ko ti

na zapadu su klinci u skoli od 8.30-15 sati i moj je u 3 tjedna izgubio kilu. prijavu je napravio njegov pedijatar i nas lijecnik opce prakse.

[Sandrij2]

ljudi koji to ne prozive razbacuju se ovakvim crno-bijelim savijetima ko ti

Istina...

[eda]

ima djece koaj nemaju povezan osjecaj gladi sa cinjenicom da moraju jesti

ljudi koji to ne prozive razbacuju se ovakvim crno-bijelim savijetima ko ti

na zapadu su klinci u skoli od 8.30-15 sati i moj je u 3 tjedna izgubio kilu. prijavu je napravio njegov pedijatar i nas lijecnik opce prakse.

Stray_cat nicim se ne razbacujem, samo sam napisala post. i to na temelju svog iskustva, isto kao sto ti pises na temelju svog. A "greskom" sam napisala zapad, misleci na sve zemlje gdje puko prezivljavanje nije upitno, pa tako i na hrvatsku.

i da prozivjela sam to, ali ne kao roditelj nego kao dijete koje su tjerali, kumili, molili, ucjenjivali...da jede, iako sam samo bila mrsava (sto sam i sad nakon cca 30 godina).

A i danas svjedocim raznim igrama i igricama oko hranjenja djece koja ne zahtjevaju nikakvu intervenciju lijecnika, pa ipak hranjenje postaje borba moci (kao u slucaju tete koja kaze "ako nece kruha s necim onda nece ni samog kruha").

[eda]

I da, Sandrij2 drago mi je da je komunikacija s tetom uspostavljena, vjerujem da se i ona zbrojila i shvatila da je pogrijesila.

[kam]

Čitam i nemam riječi.Tete nisu tu da bi nekome prijetile da neće dobiti ni kruha, ajme majko pa zar je teško dat djetetu nešto drugo.Ne moraju ju je siliti ni nju ni nikog da ruča ali ponuditi neku alternativu zasto ne.Ja osobno imam već 3 djece koje je proslo kroz jedan te isti vrtic i sjecam se jos od kad je najstariji isao znaci prije tri god.Od njih 40 tete su znale sto koje dijete voli ili ne voli ili mozda ne podnosi.Moj najstariji ima danas skoro 9 i jedva 21 kg.Strahota ali taj mali jede vise od brata i sestre zajedno ali jednostavno se ne prima.Kad je on isao u vrtic znalo se da on ne voli margarin i marmeladu ili sirni namaz.Mali je cijelu godinu vrtica za dorucak jeo 2 fete kruha i 2 fete sira i to je bio njegov limit.Tete su ga prozvale mišić i dan danas je taj nadimak ostao.Sad kad mi najmladji ide u vrtic on moze sve ali ne smije nista .Jer sve sadrzava sol koju on ne smije.Ne smije ni banane ni rajcicu.Kad smo ga upisali tete su znale za njegov problem i ja sam predlozila ako treba da cu mu ja radije donositi skuhano a one samo nek podgriju.One su rekle nema sanse, one ce to sve same i da se ja ne brinem.Sad kad nesto idu zciniti prvo izvade porciju za njega pa tek onda zacine.Kad je za voce banana on jede jabuku, kad je za rodjendan grickalice i slatkisi one njemu daju samo slatkise.Kad se ide na izlet njemu se prave posebni sendvici sa margom ili buco sirom ili nutelom.Mogla bih ja sad tu pisati koliko hocete ali....