Evo da javim kako napreduje nasa prilagodba....Jos uvijem place ujutro kad ga ostavljam u vrticu, ali to srecom traje kratko. Tete kazu da je dobar, da se igra, jede, relativno ok spava. Kad dodjem po njega moram ostati jos barem pol sata u garderobi jer ne mozemo krenuti dok on ne pocicka svoje. Kad dodjemo doma jos uvijek sam ja u fokusu (citaj: cica je zakon , tako da me sve pocelo boliti kao da sam tek pocela dojiti), ali sad se ipak vise igra i slicno, tj. onako je bilo prije nego je krenuo u jaslice. Dakle vrijeme ipak cini svoje, pomaci su vidljivi tako da me to tjesi.Htjela sam reci da kod nas tjesilice nisu pomagale, ali ovaj tjedan sam mu pocela nuditi neku igacku za ponijeti sto bi on prihvatio... vjerujem da je ista zavrsila na podu iz protesta kad bi vidio da odlazim ali barem nije plakao kad bi krenuli od kuce ili u autu. Takodjer nije bilo regresije u ponasanju osim klasicnog 'hobotnica zahvata'. Nekako je lakse kad cujem da su i druge mame iskusile slicno, i da to s vremenom prodje, a svaki savjet je vise nego dobrodosao. Hvala jos jednom svima na podrsci i rijecima utjehe! Nadam se da ce dan bez plakanja (barem onog zbog odlaska u vrtic) doci brzo. Javim....