Citiraj acqua prvotno napisa Vidi poruku
Dok nisam prošla tečaj na Sv. Duhu za trudnice mislila sam da je donjeti plan poroda jako važno i da će jedino tako poslušati moje želje. Na tečaju su svi predavači ismijali žene koje dođu s papirom ne znajući što ih čeka.
Iako se ne slažem s njima papir nisam nosila i neću ni idući put. Ne znam ni kome bi ga dala. Smjeni koja me je primila ili onoj za vrijeme koje sam rodila?
Došla sam prerano, imala prirodne trudove, sama se otvarala i rodila 7 sati nakon dolaska u bolnicu. Nisu mi dali ništa, nisu me rezali, nisu šivali...
Mislim da je najvažnija vjera u sebe i malo sreće. Ja sam imala prirodni porod jer je sve išlo "po knjizi", a da nije... ne vjerujem da bi me itko pitao za mišljenje...
Ovako je bilo i prije 10 godina na Sv. Duhu kad sam ja rodila svog starijeg sina. Pustili me ležati dulje od 2 dana dok se moj sin nije sam odlučio izaći. Poslije smo se zezali da je čekao doktora koji me primio da se vrati u dežurstvo (taman je stigao na finale). Istina, nisam ja baš bila neka mlađahna mama (u tom trenutku bila druga najstarija, a debelo najstarija s prvim djetetom). Nikakvih problema....

GOdinu dana kasnije ista bolnica, ne baš sasvim ista ekipa ali znala sam ih sve - prerani porod i to turbo: nikom nije padalo na pamet da me pita za mišljenje, a bome ni meni nije padalo na pamet priprdavati. Bila sam izbezumljena od straha, a s druge strane zahvalna što su me izrezali do grla, jer to je bilo sa svrhom.