Sad joj treba samo to da zna da nije sama, da netko tu uz nju, da joj olakša, da joj pomogne, da joj odgovorom
na svako kme pokaže da je važna.
Naravno, ponekad bih samo rekla nešto bebi, ponekad bih je nosila, ponekad dojila, ali uvijek sam dala
na znanje da je mama tu i da je gđa beba uvažena. Kako rastu, tako manje kmeče, a i više puta procijeniš da ne trebaš skočiti
na svaki protest npr. petogodišnjeg djeteta
Usput, skakala sam kad god sam mogla... ako sam baš bila
na zahodu ili radila nešto hitno i bitno - onda naravno nisam odmah skočila. Bez ekstrema.
