 |
|||
ja pak vjerujem upravo suprotno - ovdje je BebaBeba dobila uvide u neke druge načine življenja života u punini sa svojim djetetom
Anchie je to predivno napisala
Meni u stvarnom životu nitko nije rekao nešto tako.. (čast dvjema iznimkama) već sam se naslušala stvarno svačega iz najbliže okoline
Ovaj forum je, bar za mene, upravo pravo mjesto na kojem ćeš naći jaaaako dobrih savjeta/uvida u razne aspekte roditeljstva i što sve ono nosi sa sobom
ma forum je super, meni je osobno pomogao za hrpu toga.
ali ipak mislim da svatko od nas prvo gleda što mu poručuje njegovo dijete
Tako je, spava cijelu noc, preko dana je non stop nasmijana i jaaaaako aktivna i zaista ju je tesko navesti na to da se bas rasplace! A da ne pricam o tome da papa i naprosto uziva u svemu sto smo do sad probali!
Na neki nacin mi je i drago sto sam izazvala kako ti kazes "lavinu kritika" jer su me zaista zanimala tuda misljenja, i uvijek me zanimaju!
eto vidis
ja skacem na svaki kme, jer jednostavno ne mogu dozvoliti da moj mali nespavac doceka vecer izbezumljen od umora a onda nema spavanja
inace je ful vesel i nasmijan, ali eto...nece malac coriti pa ja skacem...
ali ne znam hocu li skakati kad bude stariji, stavrno ne znam.
uglavnom, ja te ne osudjujem, tvoje dijete govori samo za sebe o vasemo odnosu i to je lijepo
ponekad je traziti savjete i dogovore na forumu totalno nepotrebno.
argentina prvotno napisa
Ovo je jedna od tema koja mene pomalo naljuti. Zašto. Kad se pojavi ovakvo pitanje odmah krenu napadi, slično kao i s AD, hranjenjem, dojenjem...Odmah se digne bura i osoba koja je postavila pitanje odmah postaje nemajka, da je nemajka nebi niti postavila pitanje. Kao što je jednom jedna forumašica napisala da se prijavila na forum jer je bila isprovocirana koliko su majke na forumu savršene, a tu se nadovezuje i pitanje, tema koja postoji na forumu, da li vjerujete svim pričama na forumu?
Ali da nebudem totalno of topic.
Draga bebabeba, reagiraj kad god možeš na kme djeteta, sad je već spremna i za igranje. Legnite na pod, mazite se, okrečite se, pjevaj joj, nije nužno nositi djete non-stop. Idite u šetnju kad god možete, a kako tvom djetetu paše upavati se ti to sama najbolje znaš, ako vrišti, znači da majka ili osoba koja s njom hendla radi nešto krivo, do toga sad već nebi smjelo dolaziti jer vrijeme grčeva je iza vas, a zubiče češ prepoznati jer sve ide u usta i dijete žvače. Moj meni razmoči prst, koji nemilosrdno žnjara. Samo ju grli i ljubi što više, jer kako i sama znaš, lijepo je imati materijalno, ali bez ljubavi i pažnje to ne vrijedi ništa. Nečeš ju razmaziti pažnjom i ljubavi i tu ne postoji previše, nikada nije previše. O materijalnom se već može razgovarati, ali to dolazi ipak dosta kasnije.
ha ha ha doooobra primjedba
ali to je tak, oni ljudi općenito (majke, očevi, bravari, tokari, managare, svejedno) koji se najviše upiru kako bi drugima pokazali i dokazali kak su naj naj u svemu i kako je upravo ono što oni rade uklesano u kamen i amen, obično u onom realnom životu u onoj svakodnevnici su daleko od tog naj naj za razliku od onih koji se stalno preispituju i skloni su potražiti i tuđi savijet i tuđe mišljenjeima par dobrih profi knjiga na tu temu namjenjenih upravo onim managerima koji se razlikuju od onih nazivnih po diplomi "managera".
a super-duper-truper roditelj ne postoji. to su udice za malu djecu koja još pojma nemaju i vjeruju sve što im pričaju mama i tata
nego, da i ja ne budem sad preveč off, bili mi danas prvi puta kod pedijatra van bolnice, inače mi smo već imali dva pregleda iza sebe odmah nakon poroda jedan i treći dan drugi u koje je snimanje kukića isto uključeno još za boravka u bolnici. i danas kod pedijatra prvi puta čuli ono pravo plakanje iz dubine duše i ostali zabezeknuti, ono, što to naša mala može uopćea desilo se kad joj je pregledao grlo. u ti boga to je bilo pravo pravcato plakanje da čovjeku duša uvene od tuge. uplašila se malička fest. a bio je zbilja brz i kratak, međutim našoj winnerici (tak je zovemo jel spava ko mala winnerica) je i to bilo previše. uglavnom pusa simo pusa tamo, tepanje i šaptanje na ušeso i smirila se brzo i netom potom i zaspala.
ja sam bila ta koja se prijavila iz protesta. Čitala sam ovaj forum i toliko me živciralo baš to o čemu pričaš, sve mame ovdje zvučale su ko iz filma a ne iz realnog života. ja i dalje tvrdim da je forum daleko od realnosti, odnosno da ili žene sebe namjerno predstavljaju bolje nego što jesu ili instinktivno pišu ono što bi htjele biti. jer družim se sa bezbroj mama i nijedna nije ovak savršena ko većina ovdje. Ali opet, ova tema mi je drugačija jer moje mišljenje je da nereagiranje na bebin plač spada u zanemarivanje djeteta. nesvjesno zanemarivanje jer ljudi nisu ni svjesni koliko se isplati skakati na svaki kme i koliko dobroga takvo skakanje donoci djetetu.
Znam
Moj stav je također da treba ispuniti sve djetetove potrebe i skakati na svaki kme, ali reagirala sam tako kako sam reagirala, jer nevolim nikakav oblik agresije u ovom slučaju verbalne.
Ja smatram da je svaka sterilnost pred djecom kontraproduktivna, odnosno da nema nikakvog smisla biti ono što nisi. Ja sam spontana osoba, kad sam ljuta onda psujem i glas mi se pojača za par tonova a kad sam sretna onda se smijem, pričam viceve, valjam se po podu, vrištim s njima, pretvaram se u klauna. Neke mame su toliko usavršile ulogu pred djecom da ih djeca nikad u životu ne upoznaju do kraja nego se preneraze kad u odrasloj dobi shvate da je mama samo čovjek. Meni to ne treba a i ja sam samo čovjek pa nek djeca to vide. Inače nisam osoba koja će analizirati svoju djecu do zadnjeg atoma, ne smeta mi puno stvari koje su uobičajeni kamen smutnje kod većine roditelja, ne zamaram se jesu pojeli tri komada brokule ili su uz to uzeli i tri krokija. Isto tako ne otvaram teme o svojoj djeci di tražim da mi se da čarobna formula za uspjeh jer nemam živaca čitati svakakve komentare. kad sam ja najbolja svojoj djeci i to je neupitno, oni mene vole i ja volim njih. Isto tako naježim se kad se seciraju moji postovi pa iz dvadesetpet mojih riječi isčitava moj roditeljski profil. zapravo, ja sam anti tip za forume ali ima nešto što me privlači tome, ni ja sama ne znam što. Možda zato što osim psihoanalitičara, postoje i genijalni ljudi koji me oduševljavaju svojim komentarima, inteligentnim izjavama, savršenim smislom za humor jer ja humor volim i zato što sam nekog vraga i naučila ovdje. A najviše mrzim zaključavanje tema jer ih 90 % uopće nije trebalo biti zaključano.
U svakom slučaju, mislim da autorica teme mora skakati na svaki glas svog djeteta jer joj je to posao. Ako joj se neda čitati o razlozima ZA, onda nek se vodi za svojim instinktima a oni joj sigurno neće reći da ignorira svoje dijete. Baš zato da se to isto dijete nebi osjećalo kao ona sad, kad su u pitanju njeni odnosi s njenom majkom
Posljednje uređivanje od Bubica : 24.02.2010. at 13:57 Razlog: u skladu s pravilima foruma
Prvorođeni je znao satima spavati na meni, trčala sam na svaki kme, vadila sisu gdje treba i gdje ne treba. I sa malenom bih isto tako, al na žalost ne mogu baš svaki put. Bebica se probudi recimo baš kad njemu brišem guzu, hladim obrok ili slično i mora pričekati koju minutu. I sama sam se iznenadila kad sam vidjela da se zna i sama smiriti ili zaigrati, ali opet ne "treniram" ju na taj način i teško mi je kad plače.
Ne znam koja forumašica je napisala ovu misao: djeca se ne navikavaju na nošenje, ona se rađaju s tom navikom; naviknuti ih možeš jedino na nenošenje.
To je tako istinito!
Ovo u potpunosti potpisujem
Pogotovo ovu zadnnju misao.
BebaBeba ja te razumijem i uopce ne mislim da si u krivu. Svaka majka se ponasa prema svom djetetu onako kako osjeca i misli da je najbolje. neke svoje traume i frustracije nemoj prenositi na dijete jer tvoje dijete ne mora uopce biti kao ti. i najvjerojatnije nece ni biti, ali samostalnost ces graditi kasnije. Ako se moze samo uspavati - super. Ako je to tebi tako okej - super. Ja imam dijete koje se ne moze samo uspavati i koje ne prestaje plakati nikad, ali da se moze samo uspavati ja bi ga pustila. Niti su sva djeca ista, niti su sve majke iste pa prestanite zenu 'ribati'. Ona naprosto mozda ima manje zahtjevno dijete od nekih medju nama. I kakve su to gluposti da mi, kao znamo sta bebe osjecaju i misle. A kako mi to znamo? Jer je rekao neki lijecnik cije misljenje uvazavamo. Mozda ce se za 10 godina to misljenje pokazati skroz krivim. I mozda mi koje nosamo svoju djecu do iznemoglosti fakat odgajamo nesamostalne ljude, ali to ne znamo...Dakle, poanta mog izlaganje je - radi sto mislis da je nejabolje i nemoj se obazirati na nikog osim na svoje osjecaje. A to kakva si bila ti i kakvi su bili tvoji roditelji je potpuno nepotrebno i glupo za razmisljati
Čitajući vas ne mogu pomisliti i na vlastite dileme prije 7 godina. Te ovaj viče "razmazit ćeš ga", te drugi viče "ajme pa nemoj ga toliko na ruke"... Sreća božja pa ima dobre literature na ovom svijetu pa nisam završila slušajući svoju okolinu.
Famozno je to kako postoje kulture u kojima je dijete 6 mjeseci nakon rođenja u 24-satnom kontaktu s mamom (24h, 6 mjeseci!), kako imaju rituale odvajanja od mame nakon tih 6 mjeseci, prvi put ga se spušta na "zemlju" (krevetić štogod a da nije mama). Djete je konstantnom kontaktu. Tamo nema grčeva. Grčevi kao takvi ne postoje. Nitko ne priča o razmaženosti i o tome da se dijete ne treba nositi.
No eto naša "napredna" civilizacija uporno svako malo nam na nos natrljava nošenje vlastitog djeteta, nameće nam potrebu za kreiranjem vlastite djetetove sobe malte ne čim je začeto, naravno mickey mouse i ostali likovi su nužni na zidovima da bi dijete moglo uživati nakon poroda, a da o kupovini dječjeg krevetića ne govorimo (koliki roditelji su dali tisuće za dj krevetić, da bi kasnije shvatili da su mogli opranu robu slagati i na nešto drugo).
Elem, opterećujemo se i preispitujemo stvari koje u teoriji ne bi trebali ispitivati da nas kultura ne drila u suprotnom smjeru od naših osnovnih ljudskih potreba. Dijete ima frekvenciju plača takvu da se to ne da slušati. I to je tako s razlogom. Dijete do godine dana ne može manipulirati, ne može filozofirati ili ne znam što raditi. Ono do godine dana ima samo OSNOVNE POTREBE. A vidjet ćete kasnije da se dobar odgoj uvelike svodi na uspješno ispunjavanje SVIH djetetovih POTREBA (a ne nužno i želja). E sad kad znamo da dijete do godine dana ne može imati želje, nego samo ima potrebe, računica je savršeno jasna. Treba SVE te potrebe ispuniti. I potrebu za hranom, i maženjem, i nošenjem, i toplinom, i dodirom, i dosadom i xy.
Reagiranjem na sve njihove potrebe ih se neće i ne može razmaziti. Time ih se uči da je roditelj TU i da će uvijek i biti. Obzirom da oni u toj dobi cijeli svijet gledaju kroz prizmu roditelja, razvijaju se u djecu koja vjeruju drugima, koji su otvoreni i spremni za istraživanje svijeta. Kasnije nakon godine dana to postane zeru kompliciranije, jer onda treba vagati i želje i potrebe. Ali barem do godine dana je to vrlo jednostavno. SVE što trebaju im je potreba koju treba ispuniti. Sad dolazimo i do onih drugih stvari koje su drugi spomenuli, ne mora ta reakcija biti odmah i instant, niti to mora biti nošenje, nekad je dovoljna riječ da ste tu i da je sve ok. To vi kao roditelji morate procijeniti kako ćete ispuniti tu potrebu. Jedino je ignoriranje te djetetove potrebe neprihvatljivo.
I gledajući moje dijete danas, moram reći da sam vrlo sretna što smo MM i ja odlučili biti roditelji koji će djetetu ispunjavati sve potrebe i ne obazirati se na komentare okoline
ja mogu samo reci anchie76
inace ja sam konstantno sa svojom bebom, ne odvajamo se skoro uopstea isto sam radila i sa starijim i sad imam jednog divnog samostalnig decaka punog samopouzdanja
dijete zapravo ne uživa nakon poroda u tome, naime to tome nije svrha, to će naučiti tek kasnije,već će ga naša civilizacija naučiti hedonizmunego mala beba prije svega može percipirati statične likove i to vrlo šarene. ako promatrate malo svoju bebu kad je postavite ispred nekog takvog crteža malo većeg, statičnog i šarenog pogledat će u to i zatim pritovriti oči i spremiti si te oblike i te bojice u svoj mozgić. recimo pokrete na televiziji odnosno pokretne slike tako male bebe ne mogu percipirati.
inače, mi se recimo ne palimo na critć likove trenutno nego smo dobili od prijateljeve djece šarene slikovnice od materijala (pamuk, pliš...) sa razno raznim jednostavnim oblicima izvezenim unutra. to preko dana zavežemo uz ogradu krevetića da si malo baci pogled kad je u njemu a ne spava ili se malo probudi između spavanja. svaki dan stavimo neki drugi oblik.
pedijatar nam pak ima čitav zid u razini glavice gdje pregledava bebice od kolaža složene razno razne jednostavne oblike u puno šarenih boja.. ono varijacije su razne, malo kreativnosti i dobre volje i može i bez kupovanja naljepnica, tapeta itd...
Posljednje uređivanje od moia : 16.02.2010. at 18:17
Fulala si poantu mog postadijete zapravo ne uživa nakon poroda u tome, naime to tome nije svrha, to će naučiti tek kasnije,već će ga naša civilizacija naučiti hedonizmu
inače, mi se recimo ne palimo na critć likove trenutno nego smo dobili od prijateljeve djece šarene slikovnice od materijala (pamuk, pliš...) sa razno raznim jednostavnim oblicima izvezenim unutra. to preko dana zavežemo uz ogradu krevetića da si malo baci pogled kad je u njemu a ne spava ili se malo probudi između spavanja. svaki dan stavimo neki drugi oblik.
pedijatar nam pak ima čitav zid u razini glavice gdje pregledava bebice od kolaža složene razno razne jednostavne oblike u puno šarenih boja.. ono varijacije su razne, malo kreativnosti i dobre volje i može i bez kupovanja naljepnica, tapeta itd...
ovo je jako ljepo napisano. slažem se sa svime..ali,dodala bih samo da nisu sve dječica ista.Čitajući vas ne mogu pomisliti i na vlastite dileme prije 7 godina. Te ovaj viče "razmazit ćeš ga", te drugi viče "ajme pa nemoj ga toliko na ruke"... Sreća božja pa ima dobre literature na ovom svijetu pa nisam završila slušajući svoju okolinu.
Famozno je to kako postoje kulture u kojima je dijete 6 mjeseci nakon rođenja u 24-satnom kontaktu s mamom (24h, 6 mjeseci!), kako imaju rituale odvajanja od mame nakon tih 6 mjeseci, prvi put ga se spušta na "zemlju" (krevetić štogod a da nije mama). Djete je konstantnom kontaktu. Tamo nema grčeva. Grčevi kao takvi ne postoje. Nitko ne priča o razmaženosti i o tome da se dijete ne treba nositi.
No eto naša "napredna" civilizacija uporno svako malo nam na nos natrljava nošenje vlastitog djeteta, nameće nam potrebu za kreiranjem vlastite djetetove sobe malte ne čim je začeto, naravno mickey mouse i ostali likovi su nužni na zidovima da bi dijete moglo uživati nakon poroda, a da o kupovini dječjeg krevetića ne govorimo (koliki roditelji su dali tisuće za dj krevetić, da bi kasnije shvatili da su mogli opranu robu slagati i na nešto drugo).
Elem, opterećujemo se i preispitujemo stvari koje u teoriji ne bi trebali ispitivati da nas kultura ne drila u suprotnom smjeru od naših osnovnih ljudskih potreba. Dijete ima frekvenciju plača takvu da se to ne da slušati. I to je tako s razlogom. Dijete do godine dana ne može manipulirati, ne može filozofirati ili ne znam što raditi. Ono do godine dana ima samo OSNOVNE POTREBE. A vidjet ćete kasnije da se dobar odgoj uvelike svodi na uspješno ispunjavanje SVIH djetetovih POTREBA (a ne nužno i želja). E sad kad znamo da dijete do godine dana ne može imati želje, nego samo ima potrebe, računica je savršeno jasna. Treba SVE te potrebe ispuniti. I potrebu za hranom, i maženjem, i nošenjem, i toplinom, i dodirom, i dosadom i xy.
Reagiranjem na sve njihove potrebe ih se neće i ne može razmaziti. Time ih se uči da je roditelj TU i da će uvijek i biti. Obzirom da oni u toj dobi cijeli svijet gledaju kroz prizmu roditelja, razvijaju se u djecu koja vjeruju drugima, koji su otvoreni i spremni za istraživanje svijeta. Kasnije nakon godine dana to postane zeru kompliciranije, jer onda treba vagati i želje i potrebe. Ali barem do godine dana je to vrlo jednostavno. SVE što trebaju im je potreba koju treba ispuniti. Sad dolazimo i do onih drugih stvari koje su drugi spomenuli, ne mora ta reakcija biti odmah i instant, niti to mora biti nošenje, nekad je dovoljna riječ da ste tu i da je sve ok. To vi kao roditelji morate procijeniti kako ćete ispuniti tu potrebu. Jedino je ignoriranje te djetetove potrebe neprihvatljivo.
I gledajući moje dijete danas, moram reći da sam vrlo sretna što smo MM i ja odlučili biti roditelji koji će djetetu ispunjavati sve potrebe i ne obazirati se na komentare okoline
mi smo svom malom napravili sobu prije rođenja,samo s kinderbetom unutra. nikakve sličice i slično. stavljala sam ga spavati u tu njegovu sobu a i k nama u krevet na početku da vidim gdje mu odgovara. ispostavilo se da se s nama ne naspava ništa, tamo je spavao cjelu noć bez buđenja.
do nekih 6mj starosti smo stalno skakali na te "kme" pozive,ali sad (imamo 11mj) više ne. znam kad moram ulaziti i kad me zove da se pomazimo,a kad si samo "pjeva".
djete mi je jako veselo,uvjek nasmješeno,zadovoljno i znatiželjno i po tome vidim da nisam pogriješila što spava u svojoj sobi i što ga puštam da si prije spavanja "pjeva" u krevetiću. na plač ODMAH skačemo,bez iznimke.
ja mislim da se svakoj mami dogodi da se nadje usred nekog posla, obaveze ili neceg slicnog (recimo odlaska na wc da budem banalna) u toku dana kada ne moze skociti na bas svaki kme svoje bebe.
i to mi je totalno normalno. nece detetu nis bit ak kratko vrijeme otplace (ako je sit, suh, zdrav itd).
ja ponavljam da sam ta koja skace (na srecu ili zalost, ne mogu ga slusati dok place) i tak sad kad mu je prosla faza grceva znam tocno zasto i kada place- kada je umoran i moram ga uspavati, a kada bi se igrao ili zabavljao pa me zove.
uglavnom, za sve one koji mogu odoljeti bebinom placu, meni je pedica savjetovala da nikako ne treniram disciplinu dok ne navrsi minimalno 4 mj.
a sto ce biti kad prodje 4 mj...vidjet cemo...cisto sumnjam da necu skakat
Dobro, a zasto onda uopce spominjemo dobre, lose i savršene roditelje, a nitko o tome ne zeli razgovarati
Mozemo razgovarati o razlicitim postupcima roditelja, o razlicitim, vise ili manje utemeljenim tumacenjima djetetovih reakcija, o svojim iskustvima.
Meni se čini izutetno važno znati da u prvoj godini života (i kasnije,naravno) dijete formira prve spoznaje o svijetu koji ga okruzuje. Na osnovu svojih tako malih iskustava dijete stvara osjecaj da je svijet oko njega sigurno mjesto (tzv. sigurna privrzenost) ili pak nesigurno mjesto (nesigurna privrzenost), a kakvu ce sliku stvoriti prvenstveno ovisi o nacinu na koji su roditelji reagirali na njihove potrebe. Ako zaplacem - mama ce doci, to je sigurno, to je konstanta ili ako zaplacem - mama ce jednom doci a drugi puta ne, nemam pojma o cemu to ovisi, no, cini mi se da o meni ne. O ovom osjecaju ovise i neke kasnije reakcije djeteta, reakcije na separaciju i sl.
XDobro, a zasto onda uopce spominjemo dobre, lose i savršene roditelje, a nitko o tome ne zeli razgovarati
Mozemo razgovarati o razlicitim postupcima roditelja, o razlicitim, vise ili manje utemeljenim tumacenjima djetetovih reakcija, o svojim iskustvima.
Meni se čini izutetno važno znati da u prvoj godini života (i kasnije,naravno) dijete formira prve spoznaje o svijetu koji ga okruzuje. Na osnovu svojih tako malih iskustava dijete stvara osjecaj da je svijet oko njega sigurno mjesto (tzv. sigurna privrzenost) ili pak nesigurno mjesto (nesigurna privrzenost), a kakvu ce sliku stvoriti prvenstveno ovisi o nacinu na koji su roditelji reagirali na njihove potrebe. Ako zaplacem - mama ce doci, to je sigurno, to je konstanta ili ako zaplacem - mama ce jednom doci a drugi puta ne, nemam pojma o cemu to ovisi, no, cini mi se da o meni ne. O ovom osjecaju ovise i neke kasnije reakcije djeteta, reakcije na separaciju i sl.
xx
Naježila sam se na ovo.Točno tako. Evo sad sam za kompom, sinko mandarinko na krevetu guguće, sam sebe nešto zabavlja, maše rukicama, nogicama, a ja imam grižnju savjest što sjedim za kompom umjesto da se s njim igram. A kamoli da plače da bih ga ignorirala. I ne vidim kakve to veze ima s podrugljivim komentarima da tu neki glume "savršene roditelje" i "ne slušaj takve forumaše". Odlazak djetetu koji plače ne smatram ni žrtvom ni nekim teretom ili obavezom, već najnormalnijom stvari koja se podrazumjeva. Samim tim to ne smatram radnjom koja bi ikoga svrstavala u kategoriju "savršenih roditelja". Za tako šta treba puno više napora od tješenja djeteta koji plače i treba našu pažnju.
Slažem se u potpunosti. Meni se kosa digne na ove komentare "prividno savršenih roditelja". Katastrofa.Naježila sam se na ovo.
Ne znam zašto se ta kategorija spominje, pogotovo kao što je netko spomenuo u kontekstu laži.
Takvi komentari su totalno suvišni. Ja to gledam ovako, svatko od nas ima bitne i manje bitne stvari u svojem životu, odgoju djece,... i naravno da za ove koji su nam bitni jače reagiramo, a za manje bitne, slabije reagiramo.
Meni je to isto kao kad neka forumašica napiše da joj je karijera užasno važna, da se baš pronašla u poslu, da ne bi mogla bez njega,... i onda da ja (kojoj to nije jedna od najvažnijih kategorija) napišem kako ova glumi savršenog roditelja, laže ovo, laže ono,...
Savršeno rečeno ono što sam ja ciljalaDobro, a zasto onda uopce spominjemo dobre, lose i savršene roditelje, a nitko o tome ne zeli razgovarati
Mozemo razgovarati o razlicitim postupcima roditelja, o razlicitim, vise ili manje utemeljenim tumacenjima djetetovih reakcija, o svojim iskustvima.
Meni se čini izutetno važno znati da u prvoj godini života (i kasnije,naravno) dijete formira prve spoznaje o svijetu koji ga okruzuje. Na osnovu svojih tako malih iskustava dijete stvara osjecaj da je svijet oko njega sigurno mjesto (tzv. sigurna privrzenost) ili pak nesigurno mjesto (nesigurna privrzenost), a kakvu ce sliku stvoriti prvenstveno ovisi o nacinu na koji su roditelji reagirali na njihove potrebe. Ako zaplacem - mama ce doci, to je sigurno, to je konstanta ili ako zaplacem - mama ce jednom doci a drugi puta ne, nemam pojma o cemu to ovisi, no, cini mi se da o meni ne. O ovom osjecaju ovise i neke kasnije reakcije djeteta, reakcije na separaciju i sl.
Ne radi se o stavu nego o tonu kojim se nekome nešto želi objasniti. Anchie76 je predivno napisala, a da pri tome nije nikoga napala, a Bubica načela temu koja je na pravom mjestu: "Mozemo razgovarati o razlicitim postupcima roditelja, o razlicitim, vise ili manje utemeljenim tumacenjima djetetovih reakcija, o svojim iskustvima".Iz toga će čovjek nešto naučiti, usporediti svoje postupke i tuđe, probati na drugačiji način. Neču secirati Bebu bebu, ali mi je iz njezinih postova jasno da žena traži pomoč, a napadima joj sigurno nečemo pomoći, već produbiti njezinu nesigurnost i frustraciju ako ona postoji (što se pomalo da naslutiti). Dakle samo jedna realna i pristojna komunikacija iz koje svi možemo puno naučiti.
dani1, slažem se sa svime što si rekla. Kod mene je vjerojatno problem kad se radi o nečem bitnom što se tiče djece, ja očito brzo "planem", pa pišem u oštrijem tonu.
Priznajem, ljepše zvuči kad je rečeno uvijeno, mada ponekad kad se baš napiše bez uvijanja i kako se misli, lakše se kuži što je pjesnik htio reči.
Jednostavno ja rijetko pišem uvijeno kad mi je nešto bitno, mogu pokušati.
ja nekako uzimam zdravo za gotovo da većini ovdje(=na ovom forumu)
neupitan odnos prema djetetu koji podrazumijeva reagiranje na sve djetetove potrebe;
znači od osmijeha do plača, ja sam tu da mu/joj dam potvrdu postojanja
joj, u jednom filmu (naravno da sam zaboravila ime: michelle pfeifer i bruce willis
se kao razvode, pa odustanu, a sve popraćeno pustim reminiscencijama)
i sad ona njemu kroz suze hoće objasniti zašto ga voli:
-jer si ti svjedok mog života, onoga što sam bila i onoga što jesam
to mi se nekako činim poantom većine ljubavi, a ponajviše one prema djetetu...
e, sad, na svakome je da sam procijeni kako i kada će pružiti ljubav,
malenima do 1 godine je zaista najefikasnije pružiti zagrljaj
(mojoj maloj od dobrih 14 mj ne toliko zagrljaj, ali zato sisa uvijek pali)
e, da, i mislim da je puštanje djeteta da plače daleko rjeđe (nadam se barem)
nego što to ljudi o tome pričaju;
koliko moraš biti bezosjećajan da bi pustio svoje rođeno da urliče, što 1-5-30 min???
pobogu, ja reagiram, čisto na fiziološkoj razini, kad sam nekim čudom bez djece,
pa čujem tuđe kako cendraju!!!
i zamislite, apropos savjeta matrona da ih kad-tad treba pustiti da plaču, najčešće kako bi zaspali
i meni je tako nešto majka rođena rekla u stilu 'pa, morat ćeš jednom'
ali kad sam je stisla ispitivanjem kad je ona to nas puštala plakati,
ispalo je da nije nikad, bilo joj je preteško slušati i
skakala je na svaki put
oduvijek me fasciniralo kako neki ljudi imaju sposobnost sa tako malo riječi, tek kojom paralelom, strofom iz pjesme, rečenicom iz neke knjige ili filma izreči cjelokupnu bit za koju nekima trebaju puste riječi, a da opet ne kažu ništa.
ma predivno
(film se zove"The story of us")
O tina55, poznato mi je ovo. Tako je meni bilo s prvim, a s drugom curicom sam nakon tri mjeseca zveknula u nesvjest. Možda da ju probaš staviti u maramu ili sling. Tako će ti ruke ipak biti slobodne pa češ moći i nešto napraviti, barem jesti.
da, ko za peh, stigao mi sling i mei tai kad su me zapali zdravstveni problemi
iako ja tvrdim da se ne može odgovoriti na svaki kme, evo recimo banalan primjer iz mog iskustva, držim svoju L. cijeli dan na rukama (što ju dojim, što nosim, što spava na meni...) i recimo moram na WC u jednom trenutku i spustim ju u kindi i onda urla od plača za tih 2-3 min, kako da odgovorim na taj kme, e sad mi nije jasno kako ima mama koje ne idu na WC?
ma idu, ne brini ,i takve budu ponekad, jel, "nemajke"
isto tako moja dilema: ne mogu pustit L. da negoduje, ali da li je gladovanje dobro za dojenje?
nova situacija je, ako vas zadesi neka bolest:bolesni niste sposobni zadovoljiti djetetove potrebe kao zdravi, ma koliko se trudili, barem malo ćete štekati, a da bi se oporavili trebate malo odmora, eto meni savjetuju da bebu malo manje dojim (iako ja mislim da je to nemoguće, ili dojiš koliko hoće ili prestaneš), da spavam više (pitam se kada?) što je po meni uskraćivanje mene bebe pa se toga ne držim, no isto tako se liječnici čude kako se jako teško oporavljam
ništa tu nije crno-bijelo
x
Tina, mozda da nazoves cure na SOS, mozda ce ti one datikoji savjet kako da uskladis dojenje i svoje zdravstveno stanje. Ako suprug radi po cijele dane imas li koga od obitelji ili dobru prijateljicu koja bi ti mogla uskociti pola sata dnevno ne bi li malo odspavala ili se posvetila sebi.
nažalost, više manje se radi o dizanju imuniteta, sad imam pomoć obiju baki, za to što sam prije bila sama po cijele dane sa svojom bebicom sam dijelom i sama kriva jer sam odbijala pomoć tvrdeći da mi ne treba, što je najbolje uistinu sam tako i mislila jer sam uživala sama sa svojim suncem doma i skačući na svaki kme, meni je to naše druženje u dvoje bilo super, cijeli dan smo dojile, nunale se, mazile, nosile, i ja sam psihički bilo super, nažalost, malo me to fizički slomilo, iako tvrdoglava sam ja, jedva čekam da se oporavim jer znam da ću opet po starom
slažem se da je jedno stavit bebu u kindi dok se jede ili ide na WC, a drugo učit ju da sama zaspi i slično
Pulinka - bez brige nisam shvatila to ni kao uvredu ni kao kritiku!
ninika
Ja sam jedna od onih koja bi u svakom slučaju prihvatila svako dobro mišljenje i dobronamjeran savjet bar za razmotriti,što se nadam da će učiniti i Bebabeba i nema je potrebe osuditi,radi kako najbolje smatra sada ima priliku vidjeti da se može i drugačije.Mislim da je majka prvi dodir djeteta sa osjećajem ljubavi,sigurnosti i povezanosti i kakve mu signale pošaljemo takvo ćemo imati dijete.Što znači imati razmaženo dijete i zna li dijete da je razmaženo?To je isto kao da nekog uporno uvjeravate da je bijelo crno i ako nema par drugačijih razmišljanja kladim se da će bijelo postati crno.Ja zaista želim stabilno i dobro dijete i nisam pogriješila sa prvim pa neću ni sa ovim pilićem odgovarajući na svaki kme,i zanima me kako prepoznati kme dosadno mi je,želim gnjaviti od kme puna mi je pelena.O čemu mi pričamo,po nekim postovima u krevetićima imamo prave male agente,manipulatore,mafijaše koji se bude zato što mi idemo baš sada spavati!?Stvarno ne želim da se itko nađe uvrijeđen ali kako vi vidite svoje dijete tako se i ono samo vidi,ako mislite da je glupo bit će glupo,ako mislite da je prefrigano bit će prefrigano i to je jednostavno tako.Po mome radije ga ostavite u punoj peleni ali ga nosajte ,nego ga ostavite da kmeči sitog i suhog,nema dijete samo potrebu biti suho i sito,po tome možemo kupiti i lijepe bebe ćelavice kojima treba samo čista pelena i bočica u ustima,pa im promijenimo pelenu i nahranimo je svaka 4 sata i divimo se kakvo nam je dobra i nezahtjevna beba!Pa kad nam dosadi možemo je malo isključiti,da ne cendra jer to nije normalno i što bi je nosili jer ćemo je razmaziti,ne,ne,to se ne smije jer tako svi kažu!I da budemo jasni nisam savršena majka ali se trudim i na štetu sebe same pružiti svojoj djeci osjećaj da sam uvijek tu za njih i mislim da ću time samo profitirati.
gle,miele. stvarno nemam potrebe opet pojašnjavati razliku između tih dvaju "kme". malo sam se našla između tvojih redaka,alo NISAM se našla uvrijeđena jer obožavam svoje dijete koje zna da sam tu za njega,vidim da me jako voli iako ne spava s nama u krevetu,iako spava u svojoj sobi,iako papa svaka 4 sata...i da ne nabrajam. svaka mama voli svoje dijete i poznaje ga najbolje. zna što mu odgovara i kako mora postupati s njim. ne treba osuđivati nekoga samo na temelju nekoliko napisanih postova..
Tako malo dijete nas treba i instinkivno zna kako nas dobiti da udovoljimo njegovu potrebu u tom trenu bilo da je riječ o hrani, mijenjanju peleni, maženju... I mi mame instinktivno znamo što je tad najbolje za naše dijete. Sad otkrivam toplu vodu, ali evo, kad se razvila burna rasprava...ja samo malo ponavljam gradivo.
Ja svoju malenu imam uvijek kraj sebe i kad zakmeči, tu sam već negdje da reagiram. Ako sam u tom trenu na koju minutu spriječena tipa WC ili slično, neće se ništa desiti. Ona je dijete koje će prvo gunđati pa kmečati i stvarno joj dugo treba da počne s glasnim plačem. Iskreno, ne sjećam se kad je zadnji put plakala (imamo sreću da je zasad zdrava i nije bilo grčića). Niti jedno od dvoje moje djece nisam učila disciplini na način da su morali dugo "zvati u pomoć" pa da MM ili ja reagiramo. I dan-danas nisu plačljivi. (Malecka je još jako mala, ali eto, uopće ne plače)...Luka je spavao s nama dok sam s 4 godine nije otišao u svoju novu sobu i novi krevet. Od tad niti jednom nije plakao ili se budio noću, imao strah od mraka ili koječega drugog. Sam je po noći išao na WC i dapače, pazio da bude tih. Ima još primjera tipa odvikavanje od varalice ili pelena. Ništa nismo forsali i sve je prošlo tiho i bez strke, vike i stresa. To je zato što smo ga sami pustili da nam da do znanja kad će biti spreman...
Ali, kažem, to je moj stav. I poštujem drugačije stavove. Jer nema čarobnog štapića i knjige o odgoju gdje ćemo naučiti po nekim shemama i dijagramima kako odgajati dijete. I hvala Bogu da je tako...
Ja zapravo nisam ciljala ni na čiji post ali čitajući temu otpočetka većina nas skače na svaki kme (tko je meni kriv kad ne znam razliku između kmekova),i zapravo nije to bit što sam htjela napisati:svojim postom sam htjela reći da je svako dijete individua za sebe,mali čovjek kojeg nikako ne treba ignorirati i to je moje mišljenje.Sad jesam li nemajka kad mi dijete plače a ja u WC-u,mislim da se to ne može tako generalizirati;mislim da nisam a bilo je i takvih banalnih primjera.Ja sam samo htjela reći da neko ciljano ignoriranje djetetovih cjelokupnih potreba je svakako pogrešno,kao što je i pogrešno pratiti šablonu odgoja(nije svako dijete isto) moje mame,svekrve,tetke itd...Svi smo mi uvučeni u kolotečinu kako bi se što trebalo raditi ali to ne znači da ne možemo razlučiti je li to u redu ili nije (ako je moj tata jeo žgance sa 3 mjeseca ne znači da ću prihvatiti savjet svoje babe da dijete hranim žgancima),mi živimo u svijetu gdje se možemo izboriti za bolje,pogotovo za svoju djecu,meni ne smeta da je netko tražio mišljenje na forumu,mene smeta kontest pisanja da je dijete prefrigano i da zna manipulirati(zato sam spomenula lutku koja očito to ne može).Stanje zanemarivane bebe mislim da je teže otkriti nego što se čini,to je kao neki bumerang efekt;što mu više uskraćuješ emotivno,više mu nadoknađuješ kroz hranu,pretjeranu brižnost u javnosti,daješ joj sve samo ono što zaista treba...Mene je osobno zasmetao komentar...kao javljaju se samo savršene majke... što zaista nije točno,nijedna od nas se ne smatra savršenom,ali naša iskustva su zaista jedno dobro štivo za pročitati(možda netko se jednom sjeti staviti u knjigu i zaraditi bogastvo)i odvagnuti koliko nečije iskustvo može pripomoći u odgoju vlastitog djeteta.Svi mi učimo i to je proces koji traje cijeli život,ali neke stvari svakako se dadu izbjeći i poboljšati na sveopće dobro odnosa između djeteta i majke.
dobro rećeno...i da dodam...SAVRŠENO NE POSTOJI!!
Slazem se da se puno njih predstavlja kao najpametnije i savrsene (NIKOGA NE PROZIVAM) ali definitivno je svakome jasno da je to daleko od istine.
I da apsolutno se slazem da je pustiti dijete da place dok ne ostane bez zraka zanemarivanje.
Ja osobno kao clan vise ovakvih foruma govorim opcenito. Nit aludiram na tocno ovaj forum nit na bilo koji odredeno jer ne zelim, nego opcenito govorim da se na svakom forumu nadu takve.
Rekoh, nit koga prozivam nit mi je to namjera. Zapravo na ovom forumu ih je po mom misljenju poprilicno manje nego na drugima.
u mnogo stvari nisam savrsena majka mozda,nisam dojila koliko sam zelila,nekad mozda prebrzo presvučem L ali po pitanju skakanja na svako plakanje i kme skačem i ubuduće ću.uspavljujem ja mazim se s njom spava s nama.koristim dok mogu kasnije sigurno ona neće htjeti
ja cu samo odgovoriti na temu, a ne idem u dublje analize savrsenstvo majke, jer takve ne postoje.
skacem na svako kme, na svaki pogled koji mi nije ok u tom trenu, skacem i kad ne treba. koristim ono sto meni moze pomoci da se bolje upoznamo. ono sto znam je da u prvoj godini, t.j. u prvim godinama, djetetove zelje su i njegove potrebe. ZAto i skacem. zato sam tu.
Cure, molim vas da se drzite teme topika i pristojne komunikacije. Brisala sam ono sto sam ocijenila nepristojnim izrazavanjem.
isto tako, nastavimo li raspravljati o "savrsenim roditeljima" i brojati tko je vise ili manje savrsen zakljucat cu topik.
I da apsolutno se slazem da je pustiti dijete da place dok ne ostane bez zraka zanemarivanje.
Bebabeba, u tome i jest razlika u nasim razmisljanjima, kako ja razumijem ti mislis da zanemarujes djetetove potrebe samo ako ga ostavis da grca u placu a vecina nas ti pokusava objasniti da svako glasanje tako male bebe, koje procjenjujemo kao plakanje ili "grintanje" (ne mogu se zapravo sjetiti prikladne rijeci) ima svoje znacenje, govori o nekim djetetovim potrebama koje ukljucuje potrebu za odraslom, bliskom osobom.
X
Izvini bubice, mi smo vise za u "kutak za filozofski trenutak", ali samo jos nesto...
Mozemo sada da mislimo o sebi i drugima sta god hocemo, da li smo mi ili neke druge savrsene majke, i mozemo i sebe i druge da ubedjujemo u isto.Ali to ce se videti na delu za jedno 10-15-20godina, kada nasi bebaci porastu, pa vidimo sta smo napravili od njih.Da ne duzim.
Svako neka postupa onako kako misli da treba, ali neka bude spreman da snosi posledice svoga delovanja, ako im je to prosto bitno.
Apsolutno nikog nisam prozivala, kao sto rekoh vidimo se kroz par godina....
Pametno rečeno.
btw ja sam samu sebe nazvala "nepristojnom" rijeci, sto po meni nije nikakvi problem.
Za par godina pitaj Boga sto ce bit i dal cemo (cu) uopce dozivjeti da vidim sto je moje dijete postalo i koliko to ima veze sa skakanjem na svaki njezin glas. Iako prihvacam savjete, vjerujem da moje dijete nebi bilo sretno, zadovoljno i vjecito nasmijano da ju zaista zanemarujem.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
