Skacete li bas na svaki glas vaseg djeteta?

[Anemona]

btw ja sam samu sebe nazvala "nepristojnom" rijeci, sto po meni nije nikakvi problem.



Za par godina pitaj Boga sto ce bit i dal cemo (cu) uopce dozivjeti da vidim sto je moje dijete postalo i koliko to ima veze sa skakanjem na svaki njezin glas. Iako prihvacam savjete, vjerujem da moje dijete nebi bilo sretno, zadovoljno i vjecito nasmijano da ju zaista zanemarujem.

Citirala si Bubicu, a uopće nisi shvatila što ti je napisala.
Napisala je da nitko tu ne dvoji da je puštanje djeteta da plače dok ne poplavi zanemarivanje, i svima nam je jasno da u konkretnom slučaju ti to ne radiš - dakle ne zanemaruješ dijete u tom smislu.

A večina nas ti tu pokušava reči da odnos s djetetom nije crno bijeli ili zanemarivanje ili ne zanemarivanje. Svako to djetetovo kme znači da ima neku potrebu, koju bi mi roditelji trebali zadovoljiti, jer ju još ne zna zadovoljiti samo. Kad mu to uskratimo, napravili smo doslovno to, nešto smo djetetu uskratili, nismo odgovorili na njegovu potrebu a trebali smo.
I drugo je kad se to "zanemarivanje potrebe" događa zato što je mama hitno odjurila na WC, zato što mama mora hitno nešto pojesti da se ne sruši, zato što mora smanjiti vatru da ne zagori ručak,... i sasvim druga priča je kad neku djetetovu potrebu zanemarujemo jer mislimo da ćemo ga tako razmaziti, naučiti na nešto što ne bi trebali, da nas dijete iskorištava, da manipulira nama,...
Kužiš razliku?

[tina55]

slažem se da je svaki kme zapravo riječ koju još ne mogu reći i treba ga dešifrirati i odgovoriti, beba uvijek govori što želi u kojem trenutku, samo treba prepoznati, nop. moja neki puta kmekne jer se baš hoće nositi, a drugi puta kmekne jer se više neće nositi nego se recimo igrati u baby gymu, ona sama najbolje zna
mene konkretno muči što radite sa zanemarivanjem djeteta u vožnji jer se meni to čini nužnim: kako prevesti dijete u autu od mjesta A do mjesta B gdje će isto uživati, ali treba se voziti do tamo, neki puta se volimo voziti, a neki puta ne ide pa ne ide, vozimo i vrištimo, stanemo dojiti, pa opet krenemo i opet vrištimo, s time da pritom ne pomaže nikakvo verbalno tješenje, a ne mogu ju izvadit iz sjedalice
imate li neke trikove, mislim ne mogu u nosiljki na veće udaljenosti?

[Ms. Mar]

tinna55
Ne ispuniti svaku djetetovu potrebu (iz objektivnog razloga npr.), ne mora nužno značiti i zanemariti ju. Zanemarili bismo potrebu kad bismo rekli da ona ne postoji. Ovako tražimo najbolji mogući način da otkrijemo koja potreba stoji iz plača, da ju pokušamo zadovoljiti, a da ju ne stavimo ispred veće potrebe, a to je sigurnost.

Mi smo u takvim situacijama stajali, tješili, pjevali, mazili, a općenito u toj fazi vodili računa o tome da prije vožnje bude sit, suh, zadovoljan, smiren, da mu se vožnja uklapa u neki ritam i kad smo skužili da ga smeta mrak, izbjegavali vožnju po mraku dok ga nije prošlo (do nekih 15 mjeseci). Možda pomogne i ona igračka koja se stavi preko puta djeteta. Moguće da ti nisam rekla ništa čeg se već i sama nisi sjetila. U ovakvim trenucima žalila sam za time što mi dijete ne siše ni palac ni dudu.

[Osječanka9]

Hej cure/žene......... vidim "žustra" rasprava se vodi
Što se mene tiče, moja mala ne stigne ni zaplakat već sam tamo )))))) možda zato što mi je 1. dijete al srce mi neda drugačije.....
Želim se nadovezat na ovo jer mi je zaista teško,koliko već fizički toliko još duplo psihički........ pa ak mi tko može pomoći savjetom ..... svaki je dobro došao
Potrudit ću se objasnit situaciju
Moja mala ima 8 mj. a legica mi ima sina od 13 mj. ...... ukratko;odgoj nam se jako razlikuje, ne kažem da ona svoje dijete ne voli ali dok ona za svog puno "ne mari" i pusti ga da po kući(njenoj) radi što hoće (sklonjene su takozvane "ne, ne" stvari) on baulja, pada, diže se, igra i neispusti ni tona = ona sjedi samnom pije kavu,puši, priča i baci oko na njega (u slučaju intervencije, slučajno neke) A istovremeno ja dok "sjedim" s njom, moja mala ili mi je na rukama(sad ima već dobrih 9 kila) pa balansiram između priče s legicom i "kreveljenja" s malom, pijenja kave i paženja da se njen mali slučajno ne zaleti lupit moju malu ili pustim svoju bebu da se "igra" s nekim njegovim igračkicama (koje joj da moja legica naravno) pa uz ovo već nabrojano još moram gledat da nešto ne strpa u usta, stalno joj nešto "uzimat" da se ne ozlijedi, pa da mali nebude ljubomoran i ne otrgne jjoj igračku iz ručice, pa dok on juri okolo da ne bubne na nju ili da je ne pogazi (jer ona sjedi ili je na pupi dolje)......... nadam se da ste me shvatili,
uglavnom od uvijek je njen mali takav, da tak kažem šuti i gleda i igra se......... ona ima vremena za sve, i izgleda mi da ima te metode pusti dijete da plače i sl.
dok ja mojoj maloj od prvog trena skačem na svaki mig, nikad nije "stigla" plakat osim kad je nešto boli (grčevi,zubići i sl.), stalno nešto zanovijeta npr. ne smijem otići na wc -mala nužda- jer čim nisam u njenoj blizini najdalje 1 m i pogotovu ak me ne vidi ona plače kao da je ...... neznam...... kao da trpi nesnošljivu i neizdrživu bol, ja nemogu učiniti apsolutno ništa dok tata ne dođe s posla da bude s njom ( a ona kad spava, preko dana to bude 2x po pola sata tak da ja eventualno stignem jesti i npr. skloniti rublje)
Sorry što sam tak razvukla ali nemogu opisat kak je zahtjevna beba a stalno joj udovoljavam, preteško mi postaje i neznam više šta ću..........

a kad vidim legicu i njenog malog, iskreno ......... dođe mi ko ljubomora - onak, zašt meni nije tako lijepo i lako s mojom malom, a toliko se trudim
et, pa pomozite

[Ms. Mar]

a kad vidim legicu i njenog malog, iskreno ......... dođe mi ko ljubomora - onak, zašt meni nije tako lijepo i lako s mojom malom, a toliko se trudim
et, pa pomozite

Ako ćeš se s drugima uspoređivat bit će ti teško. Kad prihvatiš da je tvoje dijete zahtjevno, što zbog toga što joj je takav karakter, što zbog toga što zna da može zahtijevati (što je dobra stvar), bit će ti lakše jer ćeš biti u boljoj poziciji da pronalaziš načine da i ti i dijete budete zadovoljni.
Većina nas već nekako prihvati da imamo različite poslove, različite sposobnosti, različite frizure, muževe, ljubavnike (šala), ali lako padamo u zamku da uspoređujemo djecu i roditeljstvo. A oni su najživiji i 'najsvojiji' od svega nabrojanog.

[Death-of-Art]

ah. da. skakala sam na svako "kme".
skačem još uvijek.
zato i jesam tu gdje jesam.

ljudi lažu kad kažu da se beba ne može razmaziti.
oh, da. može.

moj je sve gori i gori.
ima 7 mjeseci i teže mi je s njim sad nego kad je imao tjedan dana.

ne smijem mu leđa okrenuti.ništa.
ne smijem pogled maknuti s njega.
sjedimo na puzlama i čim se ja dignem on se krene meškoljiti a kad se zaputim prema vratima on počne kričati.
i šta ću drugo nego ga nositi sa sobom u wc dok piškim jer eto on ne može tri sekunde bez mene biti normalan.

uglavnom. da. meni je to grozno.
mislim da sam loš roditelj i da sam napravila očajnu stvar.
nisam uspostavila nikakav red niti disciplinu.

čitam druge mame, one stave svoje bebe u kinderbet , ugase joj svjetlo, izađu iz sobe i beba sama zaspe za 5-10 minuta.
mislim, omg???
mene moj vuče sat vremena za sisu , čupa mi kosu i nos i zaspe tek kad se izmori.
i što je najgore uopće ne spava u kinderbetu jer ne želi.
vrišti čim vidi taj kinderbet.

a da ne pričam o večernjem kupanju.
kupa se u kadici i sad bi on satima se kupao... čim ga izvadim krene kmeee kmeee kmeee...
o večernjem presvlačenju da ne govorim.
moram mu dati svoju kosu da je vuče dok ga presvlačim samo da ne vrišti.

čitavo vrijeme, otkad se rodio uvjeravam sebe "bit će bolje... evo kad mu igračke postanu zanimljive onda ću ga moći odvojiti od sebe 5 minuta... evo kad počne sjediti onda će biti ok... kad počne puzati onda će biti ok..."
i ne. nikad nije ok.
sve je gore i gore i došlo je do toga da ga ne smijem ispustiti iz ruku.

eto, tako.
ja mislim da je skakanje na svako "kme" vrlo loša odgojna mjera.
pa, drage novopečene mame, ako sam ja pogriješila nemojte i vi.
srežite to u korijenu i u startu jer bit će vam samo sve gore i gore na kraju više nećete uopće znati tko ste ni što ste jer će dijete biti pripijeno uz vas 24 sata dnevno.
a odvikavanje od ruku će biti sve teže.
što prije pokažete da ne može dobiti ama baš sve što hoće to će biti lakše i vama i njemu.

[miele]

ah. da. skakala sam na svako "kme".
skačem još uvijek.
zato i jesam tu gdje jesam.

ljudi lažu kad kažu da se beba ne može razmaziti.
oh, da. može.

moj je sve gori i gori.
ima 7 mjeseci i teže mi je s njim sad nego kad je imao tjedan dana.

ne smijem mu leđa okrenuti.ništa.
ne smijem pogled maknuti s njega.
sjedimo na puzlama i čim se ja dignem on se krene meškoljiti a kad se zaputim prema vratima on počne kričati.
i šta ću drugo nego ga nositi sa sobom u wc dok piškim jer eto on ne može tri sekunde bez mene biti normalan.

uglavnom. da. meni je to grozno.
mislim da sam loš roditelj i da sam napravila očajnu stvar.
nisam uspostavila nikakav red niti disciplinu.

čitam druge mame, one stave svoje bebe u kinderbet , ugase joj svjetlo, izađu iz sobe i beba sama zaspe za 5-10 minuta.
mislim, omg???
mene moj vuče sat vremena za sisu , čupa mi kosu i nos i zaspe tek kad se izmori.
i što je najgore uopće ne spava u kinderbetu jer ne želi.
vrišti čim vidi taj kinderbet.

a da ne pričam o večernjem kupanju.
kupa se u kadici i sad bi on satima se kupao... čim ga izvadim krene kmeee kmeee kmeee...
o večernjem presvlačenju da ne govorim.
moram mu dati svoju kosu da je vuče dok ga presvlačim samo da ne vrišti.

čitavo vrijeme, otkad se rodio uvjeravam sebe "bit će bolje... evo kad mu igračke postanu zanimljive onda ću ga moći odvojiti od sebe 5 minuta... evo kad počne sjediti onda će biti ok... kad počne puzati onda će biti ok..."
i ne. nikad nije ok.
sve je gore i gore i došlo je do toga da ga ne smijem ispustiti iz ruku.

eto, tako.
ja mislim da je skakanje na svako "kme" vrlo loša odgojna mjera.
pa, drage novopečene mame, ako sam ja pogriješila nemojte i vi.
srežite to u korijenu i u startu jer bit će vam samo sve gore i gore na kraju više nećete uopće znati tko ste ni što ste jer će dijete biti pripijeno uz vas 24 sata dnevno.
a odvikavanje od ruku će biti sve teže.
što prije pokažete da ne može dobiti ama baš sve što hoće to će biti lakše i vama i njemu.

Mene samo zanima kako misliš da će to novopečene mame izvesti,pogotovo ovo zadnje,da molim vas ,objasnite bebi od recimo 5 mjeseci da se mora odviknuti od te prevelike opsesije s vama!!!

[Death-of-Art]

Mene samo zanima kako misliš da će to novopečene mame izvesti,pogotovo ovo zadnje,da molim vas ,objasnite bebi od recimo 5 mjeseci da se mora odviknuti od te prevelike opsesije s vama!!!

kako da ja djetetu od 7 mjeseci objasnim da ne može biti toliko opsjednuto mnome?

oprosti, većina djece koju vidim okolo normalno se ponašaju.
imam osjećaj da je jedino moj lud.
vidim klince koji se igraju igračkama bez ikakvog beda.
jedino moj hoće da ga držim non stop.
čak i kad se igra s igračkama diže pogled prema meni svakih 5 sekundi da vidi jesam li ja tu. pa mi se nasmije. pa se igra. pa opet pogleda jesam li tu.
meni je to već pomalo jezivo da ti budem iskrena.

ali...
može se kad se hoće. neke mame dovedu svoje dijete u red.
i svaka im čast.
i već sam navela primjer kako žene ostave dijete u kinderbetu da samo zaspe.
ja to ne znam. ili ne mogu.
ili sam retardirana.
ili lijena.
nešto od toga jest.

[dutka_lutka]

Joj, Osječanka, pa dale su žene savjete. Jedino što nisu navele da se obraćaju baš tebi.

uglavnom od uvijek je njen mali takav, da tak kažem šuti i gleda i igra se......... ona ima vremena za sve, i izgleda mi da ima te metode pusti dijete da plače i sl.

Je li stvarno maleni toliko miran?

još moram gledat da nešto ne strpa u usta, stalno joj nešto "uzimat" da se ne ozlijedi, pa da mali nebude ljubomoran i ne otrgne jjoj igračku iz ručice, pa dok on juri okolo da ne bubne na nju ili da je ne pogazi (jer ona sjedi ili je na pupi dolje)......... nadam se da ste me shvatili,

Aha, ustvari i nije tak miran. Samo kaj kolegica ne obraća pažnju. A ne bi li možda trebala ona paziti na svoje dijete, umjesto što ti paziš na dvoje? Pa naravno da ti je onda naporno. Dobro, to je sad sporedno.

Želim se nadovezat na ovo jer mi je zaista teško,koliko već fizički toliko još duplo psihički........ pa ak mi tko može pomoći savjetom ..... svaki je dobro došao
Potrudit ću se objasnit situaciju
stalno nešto zanovijeta npr. ne smijem otići na wc -mala nužda- jer čim nisam u njenoj blizini najdalje 1 m i pogotovu ak me ne vidi ona plače kao da je ...... neznam...... kao da trpi nesnošljivu i neizdrživu bol, ja nemogu učiniti apsolutno ništa dok tata ne dođe s posla da bude s njom ( a ona kad spava, preko dana to bude 2x po pola sata tak da ja eventualno stignem jesti i npr. skloniti rublje)
Sorry što sam tak razvukla ali nemogu opisat kak je zahtjevna beba a stalno joj udovoljavam, preteško mi postaje i neznam više šta ću..........

Ovo što ću ti sada napisati nisu ti neke velike mudrosti.
Ne znam zašto si toliko vremena sama s malenom. Imaš li u blizini mamu, svekrvu, sestru, brata, da navrate k tebi, pa malo zabave bebu, pridrže je, ponunaju, ili donesu ručak, skuhaju, pospreme? Usput se vidite, popričate, pa ti je i stres manji.
Ovo s kolegicom, mislim da bi se ti bolje odmorila dok šetate, malena u nosiljci ili u kolicima, pa pričajte. Ovakva "kava" mi se čini stresna, možda griješim.
Ili odete u park, da se mali "istutnji".
Dok si sama s malenom, mislim da bi ti bio spas sling ili marama, pa bi dosta toga mogla i napraviti dok malenu nosiš. Ona bi bila zadovoljna, često bi i zaspala, ili dojila. Ja se toga, šteta, nisam sjetila na vrijeme, pa mi je doma bio kaos.
Dok si u kupaonici / na WC-u staviš je u nosiljku / vrtić / kolica ispred kupaonice da te vidi i pričaš joj, pjevaš, smiješ se.
Ja sam, recimo, dosta koristila usluge dostave hrane (dok nisam kuhala bebi), a vidim da neke forumašice koriste usluge i tete spremačice, ili čuvalice.
Sve to može ti pomoći da se rasteretiš, ako to želiš.
A kao što sam u svom prvom postu na ovoj temi napisala, (i tvoja) beba je sada u fazi naručja, pa joj se nemamo što previše čuditi.

[Osječanka9]

Ovo što ću ti sada napisati nisu ti neke velike mudrosti.
Ne znam zašto si toliko vremena sama s malenom. Imaš li u blizini mamu, svekrvu, sestru, brata, da navrate k tebi, pa malo zabave bebu, pridrže je, ponunaju, ili donesu ručak, skuhaju, pospreme? Usput se vidite, popričate, pa ti je i stres manji.
Ovo s kolegicom, mislim da bi se ti bolje odmorila dok šetate, malena u nosiljci ili u kolicima, pa pričajte. Ovakva "kava" mi se čini stresna, možda griješim.
Ili odete u park, da se mali "istutnji".
Dok si sama s malenom, mislim da bi ti bio spas sling ili marama, pa bi dosta toga mogla i napraviti dok malenu nosiš. Ona bi bila zadovoljna, često bi i zaspala, ili dojila. Ja se toga, šteta, nisam sjetila na vrijeme, pa mi je doma bio kaos.
Dok si u kupaonici / na WC-u staviš je u nosiljku / vrtić / kolica ispred kupaonice da te vidi i pričaš joj, pjevaš, smiješ se.
Ja sam, recimo, dosta koristila usluge dostave hrane (dok nisam kuhala bebi), a vidim da neke forumašice koriste usluge i tete spremačice, ili čuvalice.
Sve to može ti pomoći da se rasteretiš, ako to želiš.
A kao što sam u svom prvom postu na ovoj temi napisala, (i tvoja) beba je sada u fazi naručja, pa joj se nemamo što previše čuditi.

Iskreno, volim ja biti sama s njom. Imam i mamu i svekrvu i sestru, čak i bake ali nitko mi od njih nije od prevelike pomoći. Moja mama radi prijepodne,pa dok ode doma i pobrine se za moje sestre (klopa,zadaća s mlađom itd) već i moj dragi završi s poslom........ pa mama ak i dođe malo se poigra s malom, nosi je i popričamo svi (a zna mi i ona ponekad dići živac s pametovanjem oko bilo čega u vezi male, dobronamjerno je znam ali uvijek ista priča)
Što se tiče svekrve, živi ispod mene kuća je na kat, ali ja bi voljela da živi na drugom kraju svijeta Stvarno sam mislila da ću imat normalan odnos s tom ženom, međutim ......... ona uvijek sve najbolje zna, ona je starija, ima iskustvo, baš tipičan primjer osobe koja misli da je popila pamet cijelog svijeta i mora biti u pravu čak i kad nema nikakvu osnovu za to. Uglavnom, puno sam čitala i tražila na netu (evo i tu po Rodi naravno) o svemu vezano za bebe,djecu... i od prvog dana od kad se mala rodila pije mi krv, pogotovo otkad sam počela dohranu (sa 6 mj. jer dotad sam je isključivo dojila, ona je htjela da dohrana ide od 4 mj. jer je ona tako sa svojima - a i nije dojila) Stalno joj se žuri s nečim, kad ćeš joj dat ovo,kad ono, zašto to ne ovako onako ... neću sad još i primjere davati Ajoj opet sam razvukla. Neću više O ostalim "pomagačima" neću
Ukratko,radije sam sama s malom pa ak me već netko treba zaje...... nek to bude moj mali anđeo, ostale nemoram trpit Tak da eto, jasno je jel zašto nemam pomoć, jer uz nju dolazi hrpa ..... neću reći čega

[mamitzi]

death-of-art moj je sin bio sličan tvojoj bebi i ja sam bila na sličnom mjestu. moja cura je drugačija, jednostavno sama po sebi drugačija. ja sam je kao bebu htjela nanašati kako sam bila naučena, a ona je plakala dok je ne bi spustila. tek tad mi je kliknulo da je nekim mama koje sam susretala dok sam imala prvu bebu bilo lakše jer su im bebe bile drugačije.

[anchie76]

Death of Art, ti IMAŠ VRLO ZAHTJEVNO dijete. Točka. I da i ti nisi toliko skakala, dijete bi ti još uvijek bilo takvo kakvo je - ZAHTJEVNO. Oni se rađaju (ne)zahtjevni, ne možemo ga mi napraviti drugačijim (ako bismo to pokušali to bi moglo lako biti na granici zanemarivanja, dakle, nikako put kojim treba kročiti). Neka zahtjevaju puno pažnje, neka ne. I to je tako. I nije lako živjeti s činjenicom da je tvoje dijete zahtjevnije od drugih.. no što prije to prihvatiš, prije će ti biti lakše

[pomikaki]

DOA - kod mene je bilo slično, samo što sam ja to smatrala normalnom fazom za sedmomjesečno dijete.
Ok, moja je bila malo više kmečava, više se nosila i tražila je više pažnje nego djeca mojih prijateljica. Ja sam zaključila da ona na svoj način izražava svoju potrebu za mojom pažnjom, koja je možda veća od potreba druge djece, a možda se to meni samo čini.
Zaključila sam i da je bitno, koliko to mogu, da odgovorim na te potrebe.

Danas ima 2g i 7 mjeseci, normalno je dijete, nimalo razmaženo. "Odvikla" se od ruku kad je za to bila spremna.
Ono što možeš učiniti da si olakšaš je da prihvatiš ponašanje svog djeteta kao potpuno normalno, i kad si posložiš to u glavi bit ćeš smirenija i manje nervozna, a takvo će vjerojatno (bar do neke mjere ) postati i dijete.

[enchi]

Taman sam htjela reći ovo što piše gore. I moja je takva, neeešto je drugačija sada sa 2,4 godine ali zahtjeva punu pažnju veliku većinu vremena, da ne kažem stalno.

To je takvo dijete, to je to. Kakva bi tek bila da ju ignoriram! Nije to dijete koje bi se olako sa tim pomirilo, zato izdrži, bude malo lakše kasnije!

[leonisa]

Taman sam htjela reći ovo što piše gore. I moja je takva, neeešto je drugačija sada sa 2,4 godine ali zahtjeva punu pažnju veliku većinu vremena, da ne kažem stalno.

To je takvo dijete, to je to. Kakva bi tek bila da ju ignoriram! Nije to dijete koje bi se olako sa tim pomirilo, zato izdrži, bude malo lakše kasnije!

moja je bila, recimo, takva. samo sto ja nisam pucala sa njenih 7mj. (ja sam malo kasnije :green: ) jer mi je bilo normalno da me zeli imati na oku, da me zeli imati kraj sebe i da se ne zna tako mala sama igrati. bilo mi je normalno, s obzirom da smo veliku vecinu dana nas 2 same, da sam joj ja cijeli svijet.
ono sto sam primjetila da je bila to vise zahtjevnija sto sam ja bila nervoznija i nezadovoljnija.
sto sam se vise "odmicala" ona se vise "priblizavala". laknulo mi je kad sam to zaista i prihvatila i nasla svoje nacine punjenja baterija. kad sam ja postala sa sobom zadovoljnija automatski se i situacija promijenila i svi zajedno smo bili zadovoljniji.
a onda sam dozivjela da se skoro preko noci osamostalila. sama je trazila da spava kod bake i dide, sama je trazila da ide bez nas na more, sama je kmecala zasto je vikend i ne ide u vrtic...
i bez obzira na sve, ponovila bi sve ovo da idem (s njom!) sve iznova.

[pomikaki]

To je takvo dijete, to je to. Kakva bi tek bila da ju ignoriram!

Ovo je zanimljivo pitanje.
Da ih ignoriramo, što bi bilo?
Meni su nakon poroda dolazili razni ljudi s raznim savjetima. Bilo mi je zanimljivo poslušati savjete a zatim, kod onih s većom djecom, razmisliti sviđaju li mi se njihova djeca karakterno.
Slučaj jedne obitelji gdje mi je majka rekla da je djecu hranila svaka tri sata a ostalo su vrijeme bila u krevetiću. Jedna kćer je bila "dobra" a druga je plakala. Obje imaju očit manjak samopouzdanja, ali ona "dobra" ima možda više kontakata s ljudima, dok ona koja je plakala nema obitelji i sva je prilika da je neće nikad ni imati, prijatelje koliko ja vidim jedino poslovne, premda je inteligentna i emotivna osoba, ali te emocije nekako ne koristi na pravi način. Ova prva je možda bila prilagodljivija, ova druga se jače slomila...

[Death-of-Art]

gle. prihvatila sam ja to da je on zahtijevan. ja njega volim više od ikoga i ičega na svijetu, to nije uopće upitno.
ali ponekad sam ljuta ... a ne znam jel bih bila ljuta na sebe ili na to što se on rodio takav.
jer ni sama ne znam jesam li ja kriva ili je on jednostavno takav?
ustvari je bio dobar u rodilištu i prvih par dana poslije dolaska iz rodilišta.
al nakon toga ko da je vrag u njega ušao.
ok, priznajem, ja sam njega nosila onda i kad to nije zahtijevao... ali nosila sam i bratovu curicu stalno i govorili su mi "daj ju nemoj nositi razmazit će se" a ona se nikad nije razmazila i zna se igrati sama s igračkama što je za moje dijete totalni SF.
i btw, za ovaj post mi je trebalo duplo više vremena nego što je normalno za sastavit ga jer ovaj mali upravo skače po meni i vješa se ko majmunčić.
ma smiješan mi je al kad ne mogu otić u wc popiškit se bez da on počne kričati ko da ga netko kolje to me jednostavno izbaci iz takta.
potrošila sam tisuće kuna na baby gymove , igračke , projektore , i svašta nešto za što sam mislila da će ga zainteresirati... ma kakvi.
eno ih u ormaru trunu svi zajedno.
jedino što ga može satima veseliti jest da mu ja stavim svoju ruku ili svoju glavu odmah ispred nosa i on vrišti od sreće.
i to je sve. al meni moja ruka treba. i glava mi treba za boga miloga. ne mogu ja biti njegova igračka non stop.

[argentina]

jedino što ga može satima veseliti jest da mu ja stavim svoju ruku ili svoju glavu odmah ispred nosa i on vrišti od sreće.
i to je sve. al meni moja ruka treba. i glava mi treba za boga miloga. ne mogu ja biti njegova igračka non stop.

a jel ti pomogne TM? ili malac nikog ne ferma osim tebe?
ne znam kak stojis s bakama koje imaju inace uzasno puno strpljenja i ljubavi za unuke, pa se mi mame mozemo odmoriti.

moj je malac isto zahtjevan, oce na ruke, nece bit sam, tesko se uspava, spava s nama (sa mnom), ima lagan san, tesko ga je umiriti itd itd
al kad bude mrvu stariji i krene dohrana ide k baki na cuvanje i to napokon na dulje od 2 sata da ja mogu konacno do grada popit kavu tu i tamo

[Anemona]

Death of Arth, za početak prestani biti ljuta na sebe, na njega, na bilo koga.
On je dijete koje se ponaša najnormalnije kao i večina druge djece. Normalno je vezan za majku, normalno traži pažnju, sve što si napisala, meni izgleda najnormalnije. Na tebi je samo da čim prije prihvatiš da je to roditeljstvo, hebi ga, teško je i naporno ponekad, nitko ne tvrdi drugačije, ali to je to. Biti će lakše s vremenom.

[ninika]

jao,dea,kužim te. mm ima 11mjeseci i znao se dok je imao 7,8 mj derati dok sam se oblačila,dok sam se umivala i išla na wc. sad više toga nema. pošto nam je kupaona blizu i iz nje se vidi u kuhinju i dnevni boravak ja sam ga stavljala u vrtić,okružila igračkama i rekla mu da mama ide da se obuće. i otišla sam. kmećao je dva tri dana,ali je onda počeo da se igra za to vrijeme. i sad je to normalno-da se mama oblači i umiva,a on se tih 5 min igra... ja ga cjelo vrijeme imam na oku. i nije problem kad u bilo koje doba dana idem na wc. on se igra za to vrijeme... bio je isto kao tvoj. kmećio je stalno.. neznam...

[Anemona]

jao,dea,kužim te. mm ima 11mjeseci i znao se dok je imao 7,8 mj derati dok sam se oblačila,dok sam se umivala i išla na wc. sad više toga nema. pošto nam je kupaona blizu i iz nje se vidi u kuhinju i dnevni boravak ja sam ga stavljala u vrtić,okružila igračkama i rekla mu da mama ide da se obuće. i otišla sam. kmećao je dva tri dana,ali je onda počeo da se igra za to vrijeme. i sad je to normalno-da se mama oblači i umiva,a on se tih 5 min igra... ja ga cjelo vrijeme imam na oku. i nije problem kad u bilo koje doba dana idem na wc. on se igra za to vrijeme... bio je isto kao tvoj. kmećio je stalno.. neznam...

A kaj mislite da od nas ostalih bebe nisu kmečale?

[Bubica]

velika je sansa da se radi o djetetu koje je zahtjevnije po svojoj osobnosti. No, ja razmisljam o jos necemu: mislis li da tvoje dijete ne osjeca i ne reagira na to kako se ti osjecas? Njegov temperamen u kombinaciji s tvojim nezadovoljstvom vjerojatno vodi do takva njegova ponasanja. da ne objasnjavam dalje jer cu se zaplesti u ono sto vjerojatno ne bi trebala.

[cherry]

ovo je živa istina,
kad je mama nervozna i osjeća se zarobljena djetetom, dijete šizi;
i što se više želiš odmaknuti od njega, manje ti uspijeva...
ako ti je bilo što:
-dojenje,
-uspavljivanje,
-hranjenje izuzetno naporno,
to je upravo znak da moraš biti još smirenija i strpljivija s djetetom
i nikako se ne upuštati u bilo kakve, a ponajmanje radikalne, promjene na tim područjima
tipa:
-ma, smanjit ću broj podoja,
-nek se samo uspava u sobi,
-neću više kuhati (ovo je moje trenutno)

[cherry]

OT
upravo kusam fantastičnu povrtno-zobenu kašu s puretinom koju je princeza prezirno odbila
aaaargh

[cherry]

DOA, zaboga o čemu govoriš?
meni se to čini savršeno normalnim ponašanjem malog djeteta koje te ne može pratiti,
i koje se služi svim danim mu sredstvima da se zadrži u tvojoj blizini!
rano si počela šiziti, bojim se,
tek sad mogu 4-godišnjaka potjerati iz wc jer 'mama želi biti sama'.

i ne uspoređuj nikad djecu, to što ti se drugi čine lakšima za hendlanje,
to je samo zato što nisu tvoji pa ne moraš reagirati na njih

uostalom, ovo i ne bi trebalo biti lako, to je najteži i najodgovorniji posao
na svijetu i , umjesto da želiš da si neosjetljivija na svoje dijete,
budi ponosna što ga odrađuješ kako treba!

[anchie76]

Ignoriranje bi slomilo dijete. Sumnjam da je to cilj ikoje osobe ovdje u raspravi.

[anchie76]

Nije to jednostavno Death of Art, normalno je da ti je dosta svega. Vezano za prve dane.. oni poslije poroda i još sljedećih 2-3 tjedna užasno puno spavaju. Nakon tog perioda su ono što jesu. I nije to jednostavno hendlati.. neka te tješi činjenica da mu daješ sve što treba, da će izrasti u usobu koja je puna samopouzdanja i vjere (povjerenja) u svoje roditelje, i da će to sve proći. A sve to što mu daješ sada je zalog za budućnost, sa zadovoljstvom ćeš gledati unazad i razmišljati "dobro sam napravila". Doći će dan kad ćeš ti piti kavu i samo zaključiti "ajme, gle moje dijete se igra samo! nisam ni primjetila da mi se nije obratio zadnjih 30 min", i onda će ti periodi biti sve duži i duži.. i onda ćeš dočekati da bude 7 godina i da je lijepo vani a on samo kaže "e idem ja van s ekipom" (moje dijete), a ti kontaš "čovječe, kad je prije došlo do toga, neki dan mu je glavica stala u moj dlan"

[Anemona]

IvanaR, kod tebe je problem muž, a ne dijete. Dijete se ponaša normalno za svoju dob, a muž baš i nije svjestan tvog obujma posla koji doma obavljaš.
Kako to rješavamo?
Meni je nakon druge godine postalo neusporedivo lakše jer večinu kućanskih poslova mogu obaviti uz dijete dok je dijete budno i pomaže mi, isto tako i skuhati ručak. Znači, nakon druge godine postaje puno lakše.
A do tada? Večinu kućanskih poslova smo isto tako obavljali kad bi dijete zaspalo, ili dok je dijete budno tako da se jedan bavi djetetom, a drugi pegla, čisti, kuha,...
Budući da muž puno radi i kasno dolazi s posla, večina radova je bila rezervirana za na večer. I da, večina je pala na njega.
Npr. ja sam malog uspavljivala, a MM je za to vrijeme objesio prvu rundu veša, stavio suđe u perilicu, stavio drugu rundu veša na pranje i u grubo pobacao igračke u kutije.
Onda bi MM obično pogledao film na TV - u ili nešto što ga je zanimalo, do tad bi se taman oprao veš, pa ga je ili ubacio u sušilicu ili objesio.

[tina55]

IvanaR, kod tebe je problem muž, a ne dijete. Dijete se ponaša normalno za svoju dob, a muž baš i nije svjestan tvog obujma posla koji doma obavljaš.
Kako to rješavamo?
Meni je nakon druge godine postalo neusporedivo lakše jer večinu kućanskih poslova mogu obaviti uz dijete dok je dijete budno i pomaže mi, isto tako i skuhati ručak. Znači, nakon druge godine postaje puno lakše.
A do tada? Večinu kućanskih poslova smo isto tako obavljali kad bi dijete zaspalo, ili dok je dijete budno tako da se jedan bavi djetetom, a drugi pegla, čisti, kuha,...
Budući da muž puno radi i kasno dolazi s posla, večina radova je bila rezervirana za na večer. I da, večina je pala na njega.
Npr. ja sam malog uspavljivala, a MM je za to vrijeme objesio prvu rundu veša, stavio suđe u perilicu, stavio drugu rundu veša na pranje i u grubo pobacao igračke u kutije.
Onda bi MM obično pogledao film na TV - u ili nešto što ga je zanimalo, do tad bi se taman oprao veš, pa ga je ili ubacio u sušilicu ili objesio.

ko da si našu organizaciju opisala

[Bubica]

rijesili tako da se kucom uopce ne zamaram, i molimboga da mi nitkonenajavljeno ne stupi u nju jerbi me ipak bilo malo sram

zapravo, bilo mi je puno lakse dok sam bila na porodiljnom jer bi, kroz dan, uspjevala ukrasti deset po deset minuta i njih bi trosila samo na kuhanje i bavljenje starijim djetetom, sve ostalo bi cekalo danima. sada, kada radim i kada svi skupa dodjemo domau 17 sati - e, tek je sada naporno i kaos, ali znam da ce i toproci, proslo je i s prvim

[jeka]

Death-of-Art, beba ti je mala, mala , pa ona nema pojma niocemu samo o tebi Tako se opusti i prihvati da se ne samo ne zna sad igrati sam, nego nece jos dugo, dugo to umeti.
Kazu neki psihozi da su oko 4.god onako ful spremni da se igraju sami.Ja to ne mogu da potvrdim posto moja ima 3,5 i samo me juri kroz kuci da se igramo, veoma retko odgleda neki crtac sama, obicno opet moramo zajedno A i kad ona even. nadje zanimaciju tu mi je bebac od 6. meseci i tako luda kuca.
S tim u vezi, meni kuca jednostavno nije na prvom mestu, ako nesto uradim uradila, ako ne nista.MM je opusten, cesto dodje s posla i nema rucka, ja kazem nisam stigla od njih da spremim, on spremi za sve i tako kuliramo svi i volimo se.

[moia]

hm svaka piše iz svoje vlastitie perspektive i svoje vlastitie situacije doma, a to je pogrešno, pogotovo kad se krenu davati savijeti šakom i kapom koji nisu traženi osobi koja sigurno nema identičnu situaciju kao savjetodavac.
iskreno, ja još ovdje nisam pročitala niti jedan koristan savjet, a niti korisnu primjedbu upučenu Death-of-Art. a što se tiče nje same, iskreno doista ne kužim da niti jedna ovdje nije u stanju razlučiti kad je netko doista sam po sebi loš ajmo reći odgajatelj (uzgred rečeno, takvi se sigurno ne javljaju na forume niti imaju uopće potrebu pisati o svojim malcima niti u jednom kontekstu!) koji totalno griješi i radi felere od situacije kad je netko jednostavno na granici izdržljivosti (bez obzira na godine !) i kad netko možda nema baku, didu, tetka, strinu i kaj ja znam da uskoči, preuzme i pomogne.

a svaka koja tvrdi da ne bi pukla tu i tamo da je bebač/dijete ne pušta iz vida 24 / 7 x 7 mjeseci ili 2 godine, laže.
bez obzira kaj će napisati tu na forumu i kleti se u ne znam ja šta.
jer što je nerealno je nerelano, i pretjerano i na koncu bezobrazno prema svakom tko je iskren i piše otvoreno bez uvijanja, glumanja, cifranja i ulijepšavanja.

[Anemona]

moia, a kaj si ti zabrijala? Ja sam napisal doa - i, da tak je kak je, roditeljstvo je teško i naporno, nitko ne tvrdi suprotno.
Ja sam i sama na mnogim temama o malim bebama napisala, da je obožavam djecu od dvije godine na dalje, jer je meni do 2. godine bilo jako teško i naporno. Bilo je dana kad sam muža 10 puta dnevno znala zvati na mobitel jer sam pucala po šavovima, ali i ti dani su prošli. Naravno, bilo je i prekrasnih dana, ali poanta je da svako razdoblje nosi svoje, i da, svakako s vremenom ide na bolje, lakše je, jednostavnije, razumljivije, djeca počnu surađivati, možeš im svašta pojasniti, pregovarati s njima, mogu s tobom sudjelovati u kućanskim poslovima,.... ali da bi došli do tog razdoblja kad je puno lakše, jednostavno ne smijemo ignorirati njihove potrebe kad su mali i bespomoćni.
I ja to priznajem, želim još minimalno jedno dijete, ali kad pomislim na to razdoblje, meni odmah stegne u želucu.
I da, skakala sam na svaki kme, svaki mig i još skačem, nanašala sam ga stalno i dalje ga nanašam, i što je najvažnije vidim da se trud isplatio, on je sretno dijete koje ima povjerenje u roditelje.
Nema tu nekih velikih savjeta, nemaš izbora, moraš izdržati.

[leonisa]

hm svaka piše iz svoje vlastitie perspektive i svoje vlastitie situacije doma, a to je pogrešno, pogotovo kad se krenu davati savijeti šakom i kapom koji nisu traženi osobi koja sigurno nema identičnu situaciju kao savjetodavac.
iskreno, ja još ovdje nisam pročitala niti jedan koristan savjet, a niti korisnu primjedbu upučenu Death-of-Art. a što se tiče nje same, iskreno doista ne kužim da niti jedna ovdje nije u stanju razlučiti kad je netko doista sam po sebi loš ajmo reći odgajatelj (uzgred rečeno, takvi se sigurno ne javljaju na forume niti imaju uopće potrebu pisati o svojim malcima niti u jednom kontekstu!) koji totalno griješi i radi felere od situacije kad je netko jednostavno na granici izdržljivosti (bez obzira na godine !) i kad netko možda nema baku, didu, tetka, strinu i kaj ja znam da uskoči, preuzme i pomogne.

a svaka koja tvrdi da ne bi pukla tu i tamo da je bebač/dijete ne pušta iz vida 24 / 7 x 7 mjeseci ili 2 godine, laže.
bez obzira kaj će napisati tu na forumu i kleti se u ne znam ja šta.
jer što je nerealno je nerelano, i pretjerano i na koncu bezobrazno prema svakom tko je iskren i piše otvoreno bez uvijanja, glumanja, cifranja i ulijepšavanja.

moia, nisi pazljivo citala postove

[leonisa]

hm svaka piše iz svoje vlastitie perspektive i svoje vlastitie situacije doma, a to je pogrešno, pogotovo kad se krenu davati savijeti šakom i kapom koji nisu traženi osobi koja sigurno nema identičnu situaciju kao savjetodavac.
iskreno, ja još ovdje nisam pročitala niti jedan koristan savjet, a niti korisnu primjedbu upučenu Death-of-Art. a što se tiče nje same, iskreno doista ne kužim da niti jedna ovdje nije u stanju razlučiti kad je netko doista sam po sebi loš ajmo reći odgajatelj (uzgred rečeno, takvi se sigurno ne javljaju na forume niti imaju uopće potrebu pisati o svojim malcima niti u jednom kontekstu!) koji totalno griješi i radi felere od situacije kad je netko jednostavno na granici izdržljivosti (bez obzira na godine !) i kad netko možda nema baku, didu, tetka, strinu i kaj ja znam da uskoči, preuzme i pomogne.

a svaka koja tvrdi da ne bi pukla tu i tamo da je bebač/dijete ne pušta iz vida 24 / 7 x 7 mjeseci ili 2 godine, laže.
bez obzira kaj će napisati tu na forumu i kleti se u ne znam ja šta.
jer što je nerealno je nerelano, i pretjerano i na koncu bezobrazno prema svakom tko je iskren i piše otvoreno bez uvijanja, glumanja, cifranja i ulijepšavanja.

moia, nisi pazljivo citala postove a za tvoju informaciju, ja sam zaista bila sama sa djetetom do 17-18h svaki dan 2,5 godine. nije bilo uskakanja i pomaganja jer su svi radili. a ni od muza nisam previse trazila niti dobijala jer je on radio honorarno i kad bi dosao doma. da sam napisala kako sam JA punila baterije, onda bi takav savjet bio iz moje vlastite perspektive. bas naprotiv, u postu nigdje nisam (do sad) spomenula moju situaciju i pokusala ju preslikati na Death-of-Art. rekla sam joj cinjenice: svi pucamo, beba od 7mj. trazi mamu i to je sasvim normalno. dijete je u to nervoznije sto je majka nervoznija, sto se majka pokusava udaljiti, to se dijete vise priblizava i glumi priljepak, sve to jednom zavrsi a na kraju se iznenadis kako si "dobar posao". sa druge strane dijeleci osobna iskustva mozda u njima uspije pronaci rjesenje svoje situacije ili barem dobiti ideju kako ju rijesiti. ja sam npr. u jednom trenu donjela odluku da cu je doma dojiti iskljucivo lezecki na krevetu. tako sam se odmarala. kad je bila beba i visila na sisi, ja sam za to vrijeme gledala TV, citala ili pak surfala. kad je bila starija probala sam ju sto vise ukljuciti u aktivnosti pa mi je "pomagala" sterat ves ili pravila drustvo dok kuham. i nisam se zamarala spremanjem. i onako smo nas 2 bile u tom stanu a nama nije bilo bitno oce li svaka stvar biti na svom mjestu i za kraj, moia, jesi ti napisala kakav koristan savjet ili primjedbu? najlakse je kritizirat, zar ne?

[leonisa]

ispricavam se na kobacici ali u 2 navrata mi nije htio odvojiti recenice u nove redove :/

[moia]

i za kraj, moia, jesi ti napisala kakav koristan savjet ili primjedbu? najlakse je kritizirat, zar ne?

nisam jer smatram da njoj to ne treba. cura je već skoro 2 godine na forumima i pročitala je brdo savjeta i "savjeta" i informirana je možda i bolje i od tebe i od mene po pitanju beba i sve oko njih i po pitanju tuđih savjeta.

samo, nekad je upravo manje bolje

i za kraj, interesantno je da si se baš ti našla prozvana mojim postom

[pomikaki]

moia, nitko ne kaže da nije pukao i po sto puta dok nas djeca nisu puštala iz vida, kužiš
samo to ne znači ni da su djeca razmažena ni da smo mi loše majke
znači da se trudimo
da ni drugima nije lako
i da je to zapravo jedan kratki period kojeg ćemo, nadajmo se, ipak jednom sjećati s nostalgijom

koristan savjet za DoA po meni bi bio, da si ne predbacuje da je razmazila dijete, da ne osuđuje ni dijete kao razmaženo ni sebe kao popustljivu, nego da izdrži to što je teško jer neće trajati zauvijek, i uživa u onom što je lijepo iz istog razloga
i neka zaboga ne sluša bapske savjete "ne uči ga na ruke" - ta je parola po meni stigla ravno sa antičke Sparte preko fašističke ere i još se drži :/

[moia]

moia, nitko ne kaže da nije pukao i po sto puta dok nas djeca nisu puštala iz vida, kužiš
samo to ne znači ni da su djeca razmažena ni da smo mi loše majke
znači da se trudimo
da ni drugima nije lako
i da je to zapravo jedan kratki period kojeg ćemo, nadajmo se, ipak jednom sjećati s nostalgijom
/

po meni se upravo Death-of-Art trudi i to svojski. zar je to tako teško razaznati iz njenih postova

i da, u retrospektivi su godina ili dvije upravo ništa, nada, nula, ali ovog trenutka kad pritisak traje 24/7 x mjesece i mjesece i čini ti se da se ne nazire kraj nema govora o nostalgiji, kužiš

[moia]

koristan savjet za DoA po meni bi bio, da si ne predbacuje da je razmazila dijete, da ne osuđuje ni dijete kao razmaženo ni sebe kao popustljivu, nego da izdrži to što je teško jer neće trajati zauvijek, i uživa u onom što je lijepo iz istog razloga
i neka zaboga ne sluša bapske savjete "ne uči ga na ruke" - ta je parola po meni stigla ravno sa antičke Sparte preko fašističke ere i još se drži :/

ja ovo iz njenih postova nisam iščitala pogotovo ne kao misao vodilju ili sažetak njenog javljanja. iščitala sam nešto sasvim drugo, kao što sam i napisala. ali možda i griješim.

[pomikaki]

koristan savjet za DoA po meni bi bio, da si ne predbacuje da je razmazila dijete, da ne osuđuje ni dijete kao razmaženo ni sebe kao popustljivu, nego da izdrži to što je teško jer neće trajati zauvijek, i uživa u onom što je lijepo iz istog razlogai neka zaboga ne sluša bapske savjete "ne uči ga na ruke" - ta je parola po meni stigla ravno sa antičke Sparte preko fašističke ere i još se drži :/

ja ovo iz njenih postova nisam iščitala pogotovo ne kao misao vodilju ili sažetak njenog javljanja. iščitala sam nešto sasvim drugo, kao što sam i napisala. ali možda i griješim.

evo, ja sam isčitala ovdje:

ja mislim da je skakanje na svako "kme" vrlo loša odgojna mjera.pa, drage novopečene mame, ako sam ja pogriješila nemojte i vi.srežite to u korijenu i u startu jer bit će vam samo sve gore i gore na kraju više nećete uopće znati tko ste ni što ste jer će dijete biti pripijeno uz vas 24 sata dnevno.a odvikavanje od ruku će biti sve teže.što prije pokažete da ne može dobiti ama baš sve što hoće to će biti lakše i vama i njemu.

kako da ja djetetu od 7 mjeseci objasnim da ne može biti toliko opsjednuto mnome?oprosti, većina djece koju vidim okolo normalno se ponašaju.imam osjećaj da je jedino moj lud.vidim klince koji se igraju igračkama bez ikakvog beda.jedino moj hoće da ga držim non stop.čak i kad se igra s igračkama diže pogled prema meni svakih 5 sekundi da vidi jesam li ja tu. pa mi se nasmije. pa se igra. pa opet pogleda jesam li tu. meni je to već pomalo jezivo da ti budem iskrena.ali...može se kad se hoće. neke mame dovedu svoje dijete u red. i svaka im čast.i već sam navela primjer kako žene ostave dijete u kinderbetu da samo zaspe.ja to ne znam. ili ne mogu.ili sam retardirana.ili lijena.nešto od toga jest. .

[pomikaki]

Ne kažem uopće da se ne trudi, ali svoje dijete doživljava kao razmaženo i opsjednuto njome, a sebe retardiranom ili lijenom pa čini mi se da bi joj bilo lakše da manje očekuje od oboje, to je sve...

[Anemona]

Ne kažem uopće da se ne trudi, ali svoje dijete doživljava kao razmaženo i opsjednuto njome, a sebe retardiranom ili lijenom pa čini mi se da bi joj bilo lakše da manje očekuje od oboje, to je sve...

Čak sam i ja munjena, došla do istih zaključaka.

[Death-of-Art]

moia-hvala kaj si pametna i kaj pravilno rezoniraš , percipiraš i zaključuješ.
to je danas rijetkost.

Anemona, na tvoje komentare se uopće neću osvrtati. nastavi živjeti u zabludi odnosno uvjerenju da si popila svu pamet svijeta i da ti nitko nije ravan samo molim te dočekaj se na noge kad jednom prilikom budeš prisiljena tresnuti na zemlju.

Anchie i ostale. ja sam svjesna toga da je se on rodio zahtijevan. znam da je on takav.
a ja sam previše popustljiva. i tako smo se baš našli. zahtijevno dijete dobilo je mamu koju može slomiti vrlo lako.
da je njega umjesto mene potrefila neka mama koja je stroža i upornija nego što sam to ja , on bi se njoj u roku par mjeseci sigurno primirio i ne bi mu sa 7 mjeseci bila trauma kad mama ide 3 minute na wc. ja iskreno mislim da je on odmah shvatio kako me može kontrolirati i kako ću ja uvijek ali uvijek reagirati na sve njegove zahtijeve.

istina je da on nije kriv što je takav. jer takav je rođen.
ali ja jesam kriva što ga nisam znala obuzdati iz prve.
tj. nisam mogla. ne mogu ni danas.
on mene pogleda tužnim pogledom i ja sam gotova.
ljudi mi kažu "pusti ga da plače".
ne mogu. kako da ga pustim da plače?
on kad plače meni se čitav svijet sruši.
kad mu je bilo mjesec dana ja sam njega nosila na rukama i gurala kolica teška 20 kila od zrinjevca do kvatrića jer je eto njemu u jednom trenu usred šetnje puklo da on neće bit u kolicima nego hoće da ga nosim.
sory, al meni su neke mame rekle kako bi one svoju djecu stavile u kinderbet, zamračile bi sobu... beba bi cendrala možda 15 minuta i sama bi zaspala.
ja ne mogu pojmiti da ga ostavim samog da se uspava i to je moj problem.
a većina žena to radi. a moj uopće ne spava u kinderbetu, kinderbet mi samo za presvlačenje služi.
mame mi se hvale kako njihov pojede kašicu bez da se pomakne... a moj zakelja sve po sebi i okolo sebe zato jer hoće uzet zdjelicu s kašicom u ruke a ja mu nisam u stanju reći "ne" nego mu dam zdjelicu i on rukama jede iz nje. i kaj ću? kad vidim kako je sretan kad to čini što ću drugo nego ga pustiti da se sav zamusa.
mame mi se hvale kako njihov doji točno svaka 4 sata... a moj doji ovako svakih: 3 minute, 5 minuta, 10 minuta, 1 minuta, 8 minuta, sat vremena, dva sata, 5 minuta, 1 minuta, pola minute, 20 sekundi, 2 sata, pola minute...
previše mu dopuštam i nisam sigurna koliko je to dobro.

u pravu ste kad kažete da se djeca rode zahtijevna.
ali mislim da niste u pravu kad kažete da se to ne može dovesti u red.
ja vjerujem da bebe osjećaju koliko nas mogu kontrolirati. i moj je odmah shvatio da sam ja u stanju njega nositi 5 sati u komadu i da ću ga izvadit iz kolica čim zacendra.

istina je da puknem po šavovima upravo zato jer sebi zamjeram.
ne kažem ja da je neki bed što je on meni toliko privržen...ali daj molim te... pa da krene s vrištanjem čim se ja ustanem s poda. igramo se na podu s igračkama a on svakih 3 sekunde gleda prema meni da provjeri jesam li tu i vidim da je sav histeričan, maltene se trese i ko da živi u strahu da ću se ja pomaknuti. to mi nije normalno i to mi je fakat too much.
ali što je tu je.
ja to ne mogu promijeniti jer nastavit ću po svom jer takva sam i nisam u stanju disciplinirati bebu.
on će i dalje spavati sa mnom u krevetu, i dalje će se uspavljivati na sisi sat-dva i dalje ću ga držati na sebi dok surfam netom i sve ostalo (evo, upravo spava na meni)...
i ne... ne mogu ga ostaviti nikome jer neće nikome da ide. čak ni tati.

bojim se da će situacija biti sve gora a ja moram natrag na predavanja i na posao.
što kad krene u jaslice? kako će uopće krenuti u jaslice? kakva će tek to tragedija biti?
pa ne mogu biti na porodiljnom idućih 20 godina, čime ću ga uzdržavati?
pa ne može samo moj muž biti zaposlen.

i ne. ne mislim da histeriziram.
živjela sam s bratovom ženom i boravila 24 sata dnevno s njezinim bebama i kad se toga sjetim pomislim samo "Blago joj se".
jesu li njezina djeca rođena takva da se oko njih ne treba plesati 24/7 ili su osjetili da od nje neće dobiti svu pažnju svijeta... ne znam... znam samo da smo ja i ovaj moj još povezani pupčanom vrpcom i da tu nema pomoći dok ja ne riješim u glavi da moram malo ohladiti.

bojim se da ovdje na rodama odveć brijete na spiku "apsolutne istine" pa one vaše knjižice iz rodinog kljuna ko da su Biblija.
ne. niste uvijek u pravu i ne, nije sve što kažete Zakon. vi furate svoje psihoanalize djece ko da je to matematika.
2+2=4 ekvivalentno tome "bebu je nemoguće razmaziti".
to je samo vaše mišljenje i krivo je.
niste ni vi Izvor svega znanja o djeci.
bez uvrede... ali često pristupate pretenciozno govoreći o nekim stvarima kao da su do temelja definirane.
definirati djecu je radikalno, fanatično i na kraju krajeva banalno i apsurdno.

al,ah. šta ja znam. ja sam jedva punoljetna neinformirana glupačica.

[leonisa]

ja cu ti samo napisati da si djelomican odgovor dala sa ovim: "on mene pogleda tužnim pogledom i ja sam gotova.." dokle god ces se ti tako osjecati, vezano uz sve, ma koliko ces pokusavati neces dobijati zadovoljavajucu reakciju. jer se i sama boris sa sobom. ko sto se svi bore kad se nadju u novim izazovima i pokusavaju dobiti najbolji rezultat na sto optimalniji nacin. nasi odgovori i komunikacija (kako sa djetetom tako i sa odraslima) nije samo u rijecima. i ti i ja, a djeca jos vise, iscitavaju i ono sto, na prvi pogled, nije vidljivo. iscitavaju tvoje geste i tvoje osjecaje. djaba ti vikala nesto, ako tvoje tijelo u tebi vristi suprotno. to ti je primjer sa plakanjem i pusti ga da place i zasto ti to ne uspijeva. meni je godinama trebalo da moje NE zaista i bude ne, a ne- ne sa upitnikom, ne- znas ja to ne bi htjela ali ako ti to toliko znaci, onda da itd. jedino gdje ne NE od prvog izrecenog puta znacilo i dozivljavano kao NE je bilo izletavanje na cestu jer tu se zaista nisam ni u kojem segmentu psihe ili emocija neckala jel joj govorim ispravno i grijesim li. nadam se da ces ispravno iscitati ovaj post. svi smo mi od krvi i mesa i preispitujemo svoje postupke i odluke iz dana u dan

[pomikaki]

DoA, za mene je pohvalno što nemaš srca pustiti svoje dijete da plače i s te strane sve pet. Hoću ti po tom pitanju reći da si nemaš što zamjeriti i da se slobodno opustiš. Ali s druge strane ne sviđa mi se da drugim majkama savjetuješ da "srežu to u korjenu". Ako ti paziš na svoje dijete, dozvoli drugima da paze na svoje.Ti kažeš da se djecu može dovesti u red.Ja ti kažem ovo: može ih se naučiti da mogu plakati do sutra i da neće postići ništa, pa da na kraju prestanu plakati i pomire se sa situacijom. Ja znam odrasle ljude koji su odgojeni na takav način. Ti ljudi imaju problema s odnosom prema roditeljima i braći, sa zasnivanjem svoje obitelji, nemaju osjećaj vlastite vrijednosti, ne cijeneći sebe teško im je bezuvjetno i opušteno voljeti druge. I ja sam jedna od tih odraslih ljudi. Zato te molim da ne savjetuješ novopečenim majkama da to rade sa svojojm djecom.Kad gledaš svoju prijateljicu ili šogoricu i njihovu savršeno mirnu djecu, ne znaš što će od te djece kasnije ispasti. Možda su to jednostavno mirna djeca, a možda su to djeca slomljenog karaktera koja će tek u pubertetu početi pokazivati znakove problema. Možda je nihovim majkama danas lakše nego tebi, ali će im tijekom idućih godina biti puno teže.Ti odgovaraš na plač svog djeteta jer slijediš svoj instinkt. I dobro radiš. Slobodno nastavi tako i ne moraš se smatrati retardiranom.

[pomikaki]

Ovo je zbilja grozno kad mi piše sve u jednom pasusu... zamislite razmake između nekih rečenica, molim vas

[leonisa]

Ovo je zbilja grozno kad mi piše sve u jednom pasusu... zamislite razmake između nekih rečenica, molim vas

zamislit cu ako ti zamislis u mojima ENTER DoA i nemoj smetnuti s uma da ti beba ima tek 7 mjeseci i da jos ne zna kako s tobom komunicirati i da ce tvoje "citanje misli" ubrzo prestati i da ce ti dijete znati reci sta zeli i s vremenom ce moci shvatiti i tvoja obrazlozenja zasto nesto (ne)zelis.

[BusyBee]

DoA, sto ti u stvari zelis od forumasica na Rodinom forumu?
Da te potapsaju i kazu da si u svemu u pravu i da samo naprijed, ostavis dijete da urla za tobom u sobi ili u kolicima?
Ajde reci otvoreno, kad se vec tako ljutis, sto ti treba?
Jer na forumu ces naici na razlicita misljenja i neces dobiti samo povladjivanje i utjehu.
I sto sad prozivas Rodin kljun.. pola forumasica koje su ti se javile s misljenjem koje te bocnulo, vjerojatno ga nikad nisu ni imale u rukama.

Osobno, meni se cini da ti imas problem samo sama sa sobom.
Dijete trazi ono sto mu treba, bez primisli i skrivenih namjera i s punim pravom ocekuje od tebe, osobe koja se najvise/najintenzivnije bavis njime da mu potrebe ispunis. POTREBE, ne zeljice i izmisljotine.
Ti, kao odrasla, odgovorna osoba, odlucit ces hoces li odgovoriti na sve njegove potrebe pa makar to tebe dekomodiralo i dovelo u poziciju da si mu na raspolaganju 24/7 (ili manje, ako imas mogucnost ukljuciti partnera u dio brige/igre/setnje) ili ces ponekad, vlastitom svjesnom odlukom svoje potrebe staviti pred djetetove.
Razmisli malo - jesi li podijelila na forumu svoje dileme zato jer te kopka da stav kako "malo deranja nece skoditi" i "razmazila sam ga" ne drzi vodu i nije ti ugodno s njim, jesi li htjela neciji "amen" u namjeri da ga pustis da place, da mu nesto uskratis i sl. pa se sad ljutis jer nisi to dobila ili nesto trece... dosla si prosvijetliti foirumasice da je stav koji zauzima vecina nas na Rodi, neispravan, glup, blesav, .. .nadopuni cime hoces...

Zauzmi stav kakav mislis da je ispravan i rascisti sa sobom zasto je on za tebe i tvoje dijete ok, ali nemoj drugima taj stav prodati kao ispravniji od njihovog.

[pomikaki]

DoA, sto ti u stvari zelis od forumasica na Rodinom forumu?
Da te potapsaju i kazu da si u svemu u pravu i da samo naprijed, ostavis dijete da urla za tobom u sobi ili u kolicima?

koliko ja vidim ona bi nosala svoje "razmaženo" dijete a naša djeca neka plaču u kinderbetima

ot mislim da sam skontala kako u novi red...:jupi: