Citiraj pomikaki prvotno napisa Vidi poruku
moia, nitko ne kaže da nije pukao i po sto puta dok nas djeca nisu puštala iz vida, kužiš
samo to ne znači ni da su djeca razmažena ni da smo mi loše majke
znači da se trudimo
da ni drugima nije lako
i da je to zapravo jedan kratki period kojeg ćemo, nadajmo se, ipak jednom sjećati s nostalgijom
/
po meni se upravo Death-of-Art trudi i to svojski. zar je to tako teško razaznati iz njenih postova

i da, u retrospektivi su godina ili dvije upravo ništa, nada, nula, ali ovog trenutka kad pritisak traje 24/7 x mjesece i mjesece i čini ti se da se ne nazire kraj nema govora o nostalgiji, kužiš