vidim da si počela shvaćati da griješiš, jer je tako. djeca su nam podjednake dobi pa te donekle razumijem. ja skačem na svaki kme i masu puta mi je teško ali sad je on već malo počeo shvaćati da kad ga polegnem i naslonim pelenu - idemo papati, smjestim ga u AS i napravim par koraka - krećemo se i tako malo pomalo postaje sve strpljiviji. ionako će prebrzo odrasti.
nekidan me prijateljica gleda dok ga uspavljujem, leđa otpadaju i kaže: meni je P samo par puta tako zaspao na rukama, baš sam bila sretna! i ne bih se s njom mjenjala...