Skacete li bas na svaki glas vaseg djeteta?

[Bubica]

Dobro, a zasto onda uopce spominjemo dobre, lose i savršene roditelje, a nitko o tome ne zeli razgovarati Dakle, ajmo onda u tim kategorijama stvarno ne razgovarati.

Mozemo razgovarati o razlicitim postupcima roditelja, o razlicitim, vise ili manje utemeljenim tumacenjima djetetovih reakcija, o svojim iskustvima.
Meni se čini izutetno važno znati da u prvoj godini života (i kasnije,naravno) dijete formira prve spoznaje o svijetu koji ga okruzuje. Na osnovu svojih tako malih iskustava dijete stvara osjecaj da je svijet oko njega sigurno mjesto (tzv. sigurna privrzenost) ili pak nesigurno mjesto (nesigurna privrzenost), a kakvu ce sliku stvoriti prvenstveno ovisi o nacinu na koji su roditelji reagirali na njihove potrebe. Ako zaplacem - mama ce doci, to je sigurno, to je konstanta ili ako zaplacem - mama ce jednom doci a drugi puta ne, nemam pojma o cemu to ovisi, no, cini mi se da o meni ne. O ovom osjecaju ovise i neke kasnije reakcije djeteta, reakcije na separaciju i sl.

[Anemona]

Dobro, a zasto onda uopce spominjemo dobre, lose i savršene roditelje, a nitko o tome ne zeli razgovarati Dakle, ajmo onda u tim kategorijama stvarno ne razgovarati.

Mozemo razgovarati o razlicitim postupcima roditelja, o razlicitim, vise ili manje utemeljenim tumacenjima djetetovih reakcija, o svojim iskustvima.
Meni se čini izutetno važno znati da u prvoj godini života (i kasnije,naravno) dijete formira prve spoznaje o svijetu koji ga okruzuje. Na osnovu svojih tako malih iskustava dijete stvara osjecaj da je svijet oko njega sigurno mjesto (tzv. sigurna privrzenost) ili pak nesigurno mjesto (nesigurna privrzenost), a kakvu ce sliku stvoriti prvenstveno ovisi o nacinu na koji su roditelji reagirali na njihove potrebe. Ako zaplacem - mama ce doci, to je sigurno, to je konstanta ili ako zaplacem - mama ce jednom doci a drugi puta ne, nemam pojma o cemu to ovisi, no, cini mi se da o meni ne. O ovom osjecaju ovise i neke kasnije reakcije djeteta, reakcije na separaciju i sl.

X

[jeka]

X

xx

[Aiko]

Na osnovu svojih tako malih iskustava dijete stvara osjecaj da je svijet oko njega sigurno mjesto (tzv. sigurna privrzenost) ili pak nesigurno mjesto (nesigurna privrzenost), a kakvu ce sliku stvoriti prvenstveno ovisi o nacinu na koji su roditelji reagirali na njihove potrebe. Ako zaplacem - mama ce doci, to je sigurno, to je konstanta ili ako zaplacem - mama ce jednom doci a drugi puta ne, nemam pojma o cemu to ovisi, no, cini mi se da o meni ne.

Naježila sam se na ovo. Točno tako. Evo sad sam za kompom, sinko mandarinko na krevetu guguće, sam sebe nešto zabavlja, maše rukicama, nogicama, a ja imam grižnju savjest što sjedim za kompom umjesto da se s njim igram. A kamoli da plače da bih ga ignorirala. I ne vidim kakve to veze ima s podrugljivim komentarima da tu neki glume "savršene roditelje" i "ne slušaj takve forumaše". Odlazak djetetu koji plače ne smatram ni žrtvom ni nekim teretom ili obavezom, već najnormalnijom stvari koja se podrazumjeva. Samim tim to ne smatram radnjom koja bi ikoga svrstavala u kategoriju "savršenih roditelja". Za tako šta treba puno više napora od tješenja djeteta koji plače i treba našu pažnju.

[Anemona]

Naježila sam se na ovo. Točno tako. Evo sad sam za kompom, sinko mandarinko na krevetu guguće, sam sebe nešto zabavlja, maše rukicama, nogicama, a ja imam grižnju savjest što sjedim za kompom umjesto da se s njim igram. A kamoli da plače da bih ga ignorirala. I ne vidim kakve to veze ima s podrugljivim komentarima da tu neki glume "savršene roditelje" i "ne slušaj takve forumaše". Odlazak djetetu koji plače ne smatram ni žrtvom ni nekim teretom ili obavezom, već najnormalnijom stvari koja se podrazumjeva. Samim tim to ne smatram radnjom koja bi ikoga svrstavala u kategoriju "savršenih roditelja". Za tako šta treba puno više napora od tješenja djeteta koji plače i treba našu pažnju.

Slažem se u potpunosti. Meni se kosa digne na ove komentare "prividno savršenih roditelja". Katastrofa.
Ne znam zašto se ta kategorija spominje, pogotovo kao što je netko spomenuo u kontekstu laži.
Takvi komentari su totalno suvišni. Ja to gledam ovako, svatko od nas ima bitne i manje bitne stvari u svojem životu, odgoju djece,... i naravno da za ove koji su nam bitni jače reagiramo, a za manje bitne, slabije reagiramo.
Meni je to isto kao kad neka forumašica napiše da joj je karijera užasno važna, da se baš pronašla u poslu, da ne bi mogla bez njega,... i onda da ja (kojoj to nije jedna od najvažnijih kategorija) napišem kako ova glumi savršenog roditelja, laže ovo, laže ono,...

[anchie76]

Dobro, a zasto onda uopce spominjemo dobre, lose i savršene roditelje, a nitko o tome ne zeli razgovarati Dakle, ajmo onda u tim kategorijama stvarno ne razgovarati.

Mozemo razgovarati o razlicitim postupcima roditelja, o razlicitim, vise ili manje utemeljenim tumacenjima djetetovih reakcija, o svojim iskustvima.
Meni se čini izutetno važno znati da u prvoj godini života (i kasnije,naravno) dijete formira prve spoznaje o svijetu koji ga okruzuje. Na osnovu svojih tako malih iskustava dijete stvara osjecaj da je svijet oko njega sigurno mjesto (tzv. sigurna privrzenost) ili pak nesigurno mjesto (nesigurna privrzenost), a kakvu ce sliku stvoriti prvenstveno ovisi o nacinu na koji su roditelji reagirali na njihove potrebe. Ako zaplacem - mama ce doci, to je sigurno, to je konstanta ili ako zaplacem - mama ce jednom doci a drugi puta ne, nemam pojma o cemu to ovisi, no, cini mi se da o meni ne. O ovom osjecaju ovise i neke kasnije reakcije djeteta, reakcije na separaciju i sl.

Savršeno rečeno ono što sam ja ciljala