Citiraj enchi prvotno napisa Vidi poruku
To je takvo dijete, to je to. Kakva bi tek bila da ju ignoriram!
Ovo je zanimljivo pitanje.
Da ih ignoriramo, što bi bilo?
Meni su nakon poroda dolazili razni ljudi s raznim savjetima. Bilo mi je zanimljivo poslušati savjete a zatim, kod onih s većom djecom, razmisliti sviđaju li mi se njihova djeca karakterno.
Slučaj jedne obitelji gdje mi je majka rekla da je djecu hranila svaka tri sata a ostalo su vrijeme bila u krevetiću. Jedna kćer je bila "dobra" a druga je plakala. Obje imaju očit manjak samopouzdanja, ali ona "dobra" ima možda više kontakata s ljudima, dok ona koja je plakala nema obitelji i sva je prilika da je neće nikad ni imati, prijatelje koliko ja vidim jedino poslovne, premda je inteligentna i emotivna osoba, ali te emocije nekako ne koristi na pravi način. Ova prva je možda bila prilagodljivija, ova druga se jače slomila...