 |
|||
U školu sa 6 ili 7?
Tibor ima 6 godina. Zna slova, brojeve, u vrtiću uči engleski, ... Ali ima problema s prilagodbom. Odnosno, ne voli se družiti s djecom, igrati ... Tako da se bojim kako će to funkcionirati u grubljoj okolini, odnosno školi. Teta u vrtiću mi ne preporučuje slanje u školu ove godine, ali još nisam sigurna. Koncentracija mu nije najjača strana. Zanimaju ga isključivo prometna sredstva i vožnja u njima. Što mi je činiti?
Ne znam ti odgovoriti, ali moj Dino je sličan kao tvoj sin. Ima 4,5 godine, čita super, zna brojeve, sve ga zanima... Međutim isto se teško prilagodi na novu sredinu, u vrtiću mu je teško i kad je neka druga teta na zamjeni. Voli sve ono svoje i uhodano, veći je prijatelj s odraslima nego s djecom.
Razmišljala sam da ga ne bi davala sa 6 godina u školu jer kad jednom krene nikad tome kraja. To su ipak obaveze. Nek ima još jednu godinu za igru. Ali, tko zna dok mi dođemo do toga možda i promijenim mišljenje.
Moj prijedlog ti je da se savjetuješ s vrtićkom psihologicom, a onda naravno odlučiš sama.
osim intelektualne zrelosti jakoje vazna tzv. emocionalana, socijalna...ako ti nisi sigurna da bi to islo svakako je dobro konzultirati psih u vrticu a i kad pokreces postupak u 3 mj. onda to jos uvijek nije siguran polazak -- potrebno je proci testiranje kod skolskog psih. i cijeli postpak komisijske provjere , imas na portalu i neke clanke o zrelosti za skolu
teško je pitanje, a još teži odgovor .... ali ja sam za 7 godina
imam dvojicu školaraca, jedan je čitao 100 riječi u minuti kada je krenuo u prvi razred, a drugi je samo prepoznavao slova .... ali naše školstvo nije fleksibilon niti prilagođeno djeci kako bi trebalo biti pa sam kod mišljenja ...što kasnije to bolje
Ja sam za šest i mislim da razlozi kao što su npr. neka se igra još jednu godinu nisu razlozi za ne-polazak u školu. U školu se isto tako mogu dobro zabaviti, a kasnije će ti biti drago da je prije završio srednju
Naravno, presudna je psihološka zrelost djeteta. Posavjetuj se sa školskim i vrtićkim psihologom.
gle, ne znam koliko će ti Tibor imati u 9-tom mjesecu, ali ako će imati manje od 6 godina i 7-8 mjeseci, pričekaj još godinu, jer sljedeće godine kad će imati 7 i 7-8 mjeseci još uvijek neće biti prestar. Moja najfrendica je učiteljica razredne nastave u osnovnoj školi, od prvog do četvrtog razreda, super je i djeca je obožavaju, puna je razumjevanja, jako ih motivira...bla, bla, bla, sve u svemu mislim da je mjerodavna i kad sam je ja to isto pitala rekla mi je da neće dijete ništa bolje proć ako ide ranije, a neće ništa ni izgubit ako krene kasnije, ali da je danas nasatava tako nakrcana da je bolje da ako može krene kasnije jer je ipak lakše starije dijeta navuč da duže bude koncentrirano, lakše se nauči odgovornosti... Bolje da se ako može duže igra, da je bezbrižno, a kad jednom krene tad nastupa vrijeme kad odjednom mora dokazivat da je zreo, odgovoran, snalažljiv...
Po meni, a i po mojoj naj frendici-učiteljici- ima vremena za školu!
I ja sam za 7...U godini dana se puno promijeni kod djeteta! Ako mu je teska prilagodba zasto mu jos vise otezavati
Iz iskustva znam da je bolje pričekati. Emocionalna zrelost i socijalizacija jako su važni u prvom razredu. Bez obzira koliko su intelektualno spremni zna bit problema jer nemaju potrebnu koncentraciju i pažnju, budu zaigrani i sl. pa im rezultati u radu budu lošiji nego bi trebalo s obzirom na ono što znaju.
Hvala svima mamama koje su se javile. Necu dati Tibora u skolu, makar znao cijeli red vožnje napamet i sve brojeve busnih linija. Jos malo igre i sazrijevanja nece skoditi. Pogotovu muskom djetetu. Kako vidim iz ostalih školskih iskustava sada nije vise kao prije: jabuke i kruske do imendana.
Zato cekam.
Bravo Vedrana! :D
Neka se dijete igra! :wink:
Kad si pomislim koliko ga skole i silnih obaveza ceka u zivotu...
Kada vidim one jadne malise sa ogromnim torbetinama na ledjima, a znam i kakav im je zahtjevan skolski program...
Svaka cast izuzecima, neki su zreli i sa 6 god., ali mislim da velika vecina nije.
Ja cu moga sigurno dati sa 7. :wink:
jos uvijek si ne mogu oprostiti sto sam kcer pustila sa 6 u skolu (iako je vapila za starijim bratom jer "ako moze on i ona hoce",pa popustih)
na testiranju je imala odlicne rezultate ali razgovor sa pedagogom je bio katastrofa i lijepo meni covjek kaze...mala vam je inteligencija al je ziva kao vrag,moja preporuke je ..pustite ju jos godinu dana...
kad sam joj priopcila to samo kao ideju dobila je blago receno napad placa i kukanja...i da ONA MORA ICI KAD IDU SVI IZ NJENOG VRTICA,i da NECE ONA ICI VISE S BEBAMA U VRTIC....
argumenti su mi se cinili dovoljno jaki i popustih.... i ne mogu prezaliti..jos je razigrana,vrckava i luckasta ..a vec je 5. razred....
Istina je da sa školom ne treba žuriti.Jedna godina u životu djeteta jako puno znači,a naročito za mušku djecu.Djeca su vrlo često još uvijek dosta razigrana,djetinjasta i nemaju dovoljno koncentracije da bi mogli pratiti progam i tu onda nastaju problemi.Moj vam je savjet da sa polaskom u školu pričekate godinu dana jer dijete ne gubi ništa,a može jako puno dobiti! :D :wink:
Moze li mi netko reci da li postoji neka zakonska granica unutar koje moras slati dijete u skolu?
Cula sam da postoji neko pravilo da djeca koja do 01.04. neke godine navrse 6g. te jeseni krecu u skolu. Nije mi jasno da li oni moraju ili smiju krenuti u skolu?!
Moj sin rodjen je 25.02. Ako dobro kuzim pravilo on bi morao krenuti u skolu s cca 6,5 godina. Ja bih bila sklonija pricekati iducu nastavnu godinu tako da krene sa 7,5 ali ne znam da li se to smije?
on je skolski obveznik i mora krenuti
Flo, postoje li izuzeci i moze li se u dogovoru s vrtickim psihologom ili nekim trecim raditi na odgodi?
Ja sam malo suzdrzana oko Eminog redovnog odlaska u skolu sa 6.5 godina, a htjela bih se posavjetovati jer ne znam je li gore da mozda emotivno nezrelo dijete (mozda, jer je to moj dojam) krene sa 6.5 ili da mozda "prezrelo" dijete ide sa 7.5 godina pa da je udesimo jos i vise.
ma ne moraflower prvotno napisa
I oskar je na jesen bio skolski obveznik (imao je 6 god. i 9 mjeseci), ali je dobio odgodu i nije trebao u skolu
znaci, moj ce Oskar u skolu s 7 godina i 9 mjeseci
mali od buraza isto tak, s tom razlikom da je on preskocio skolsku godinu u kojoj bi u rujnu imao 6,5 godina i krenuo je u skolu sa 7,5
Super cure. Hvala. To su dobre novosti.
Flo je i mislila na to da mora dobiti službenu odgodu da ne bi išao u školu kao školski obveznik.
A mene zanima procedura.
Naime, po tetama u vrticu je Ema vec trebala biti u skoli (yeah, right!) jer je najstarija u grupi i "naprednija" (po njima, a u biti je sasvim "normalno" dijete), elokventna, barata s brdo informacija, ... ali ja vidim da ona emotivno nije zrela, sad.
Da li mogu zamoliti psihologicu da malo obrati paznju na to i da je prati? Tete me uvjeravaju da ce sazrijeti u sljedecih 6 mjeseci, a sto ako se to ne dogodi, a ona je upisana u skolu?
Moj sin je intelektualno natprosječan - prema stručnoj obradi izrazito odskače od sve ostale djece u vrtićkoj skupini. Međutim, on je emotivno još po mnogo čemu nezreo, da ne kažem bebast. Nismo ni trenutka razmišljali o mogućnosti da ide u školu sa 6 godina. Sad ima 6, 5, a u školu će sljedeće jeseni.
Moj je Erik trebao iči prošle godine (sa 6.5) i odgodila sam mu u dogovoru sa psihologom tak da će iči ove god sa 7,5. Ona na komisiji mi je rekla da uglavnom svim dečkima rođenim u 2. ili 3. mj pišu odgodu jer bolje da se igraju još 1 god.
I oni uglavnom slušaju roditelje. Ako ti kažeš da nebi da ide, pisati će odgodu. Moraš ići na testiranje u školu i kod ped.I onda još moraš na komisiju od tvoje škole u koju spada, oni šalju odgodu u ministarstvo, koji ti onda pošalju pismeno da mu je dana odgoda. Bez tog papira ga ne možeš upisati u vrtić.
o boze
mi nismo uopce prolazili te silne procedure, komisije, ministarstvo i to sve kaj je Eci nabrojala
mozda zato kaj smo Samobor ili ko zna zasto
dosli smo u skolu
napravili su nam testiranje
preporucili odgodu
ja nisam dobila nikakav papir o tome i nisu me slali kod doktora da isti potvrdi dijagnozu
otisli smo doma
nazvala sam u vrtic
rekla sto je bilo
ravnateljica je rekla oke
i to je to
Oskara sam dopeljala najnormalnije u vrtic kad je pocela nova vrticka godina i gotovo (nisam cak ni ponovni upis trebala obavit)
Muki, mozda je razlicito kad ide na roditeljski zahtjev.
Hvala vam cure.
I kod mene je išlo na roditeljski zahtjev. Ali nije tak komplicirano. Na sve preglede idete kao da kreče u školu (osim cjepljenja), samo još dođeš kada te naruče na komisiju i čekaš poštu od ministarstva. Meni su u vrtiću rekli da bez tog papira ne mogu upisati.
Zakonodavac ne predviđa odgodu "na roditeljski zahtjev". Odluku o eventualnoj odgodi polaska u školu donosi Komisija za procjenu psihofizičke zrelosti djece koja postoji pri svakoj OŠ. Eventualna odluka o odgodi obično se donosi na temelju nalaza/mišljenja i konkretne preporuke "s vanjske timske obrade" (liječnik spec., klinički psiholog, logoped, defektolog itd. )
Procedura je relativno jednostavna kada se mišljenje/procjena roditelja i članova komisije o spremnosti djeteta podudaraju. Međutim u slučajevima kada roditelji traže odgodu (ili raniji upis - svejedno) unatoč stručnom mišljenju dobivenom na timskoj obradi stvari se mogu prilično zakomplicirati.
Rješenje o odgodi polaska u školu ne donosi MZOS, već tijelo lokalne uprave; u Zagrebu je to Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport. U područni ured - na čijem ste teritoriju - Gradskog ureda također se ide u slučaju zahtjeva za ranijim upisom djeteta.
po cemu vi kao roditelji sami procijenite da dijete nije emotivno zrelo za skolu? na koje simptome nezrelosti treba obratiti paznju?
meni ovo 'neka se igra jos jednu godinu' samo po sebi bas i nije neki argument za odgodu... kao niti konstatacije da je neko dijete 'zaigrano', 'bebasto' pa da zato treba odgoditi upis. to su sve vrlo subjektivni i opcenito izrazeni roditeljski dojmovi.
dakle, zanima me konkretno, koji su pokazatelji djetetove emotivne nespremnosti za polazak u skolu?
ja sam bila psihički i emocionalno zrela za školu,ali sam zaostajala u fizičkom razvoju
tako da smatram da bi mi bilo bolje da sam ostala tu godinu doma
sa 6 godina sam znala čitati i pisati,računati do 100,riješavati relativno zahtjevne križaljke
no u 7 razredu kada su sve moje kolegice imale sekundarne spolne oznake ja sam izgledala ko dijete iz 5 razreda
i užasno sam patila zbog toga
potpisujem no@ i hvala bubici za objasnjenjekolicina komplikacija zna zavisiti o - clanovima tima, o broju djece (jel skoli fali ili ne prvasica) o stavu komisije - postoje komisije koje vrlo strogo tumace pravilnik i one koje ga tumace vrlo labavo - nije svugdje ujednaceno.
6 mj. je u djecjem razvoju jako dugo i potrebno je obaviti testiranje predšk. i školskog psihologa, zrelost za školu je skup varijabli koje su usko vezane uz školske zahtjeve, djelomicno koleriraju s inteligencijom...osobno smatram da rod. imaju dojam ali da je potrebno saslusati strucnjake po tom pitanju.
muki - vrtic je u prekrsaju ako nema papir komisijske odgode skole, isto kao i ti ako na svoju postu nisi dobila odgodu (to je dokument koji bi trebalo zatraziti u lokalnom regionalnom urredu za skolstvo - vjerujem da su spori i neazurni). prosvjetna inspekcija to provjerava i vazno je da vrtic kao ustanova to ima pokriveno (ali kao i sve sto se kod nas tolerira ispod zita, tako je i za ovo).
emocionalna nezrelost kao pojam uopce nije reguliran pravilnikom o upisu u OS. tako da zakonski to ne prolazi.
Naravno!osobno smatram da rod. imaju dojam ali da je potrebno saslusati strucnjake po tom pitanju
Zato sam ja i spomenula to vrtickoj psihologici (jest da se nismo s njom usrecili) i postavila pitanja ovdje.
Ono sto sam ja "vidjela" pod nezrela je da prebrzo odustaje i pritom kuka ili cvili, kad nesto rjesava (a ima knjizice-rjesavalice koje izvlaci iskljucivo kad se njoj hoce), ne zeli slusati i/ili pratiti upute i ljuti se ako joj to napomenemo (ne svaki put + ovo ce tek tete poceti raditi u vrticu s njima pa ne znam kako ce se s njima ponasati), lako se rasplace kad je frustrirana nemogucnoscu rjesenja necega od prve i vrlo brzo (moj dojam) gubi interes za nesto.
I nemojte me da sve ovo ne spada pod emocije, sad sam nadrobila sve sto sam primjetila.
[quote="BusyBee"]Ne spada pod emocije, ali ima veze sa spremnošću za školu (i usko je povezano):
Ono sto sam ja "vidjela" pod nezrela je da prebrzo odustaje i pritom kuka ili cvili, kad nesto rjesava (a ima knjizice-rjesavalice koje izvlaci iskljucivo kad se njoj hoce), ne zeli slusati i/ili pratiti upute i ljuti se ako joj to napomenemo (ne svaki put + ovo ce tek tete poceti raditi u vrticu s njima pa ne znam kako ce se s njima ponasati), lako se rasplace kad je frustrirana nemogucnoscu rjesenja necega od prve i vrlo brzo (moj dojam) gubi interes za nesto.
I nemojte me da sve ovo ne spada pod emocije, sad sam nadrobila sve sto sam primjetila.
Radi se o spremnosti za školsko učenje. Naime, promatrajući određene djetetove reakcije roditelji mogu i sami prepoznati «optimalne trenutke za učenje». Prvi znak je djetetovo spontano zanimanje za učenje čitanja i pisanja. Siguran znak djetetove zrelosti za učenje jest ako pokušaj poučavanja u nekom području rezultira napretkom u učenju.
Osim toga, motivacija za učenje i ineres za građu osobito su važni činitelji školskog uspjeha. Djeca predškolske dobi u pravilu su intrinzično motivirana za učenje i stjecanje znanja i vještina, što se očituje u njihovoj znatiželji i neumornom zapitkivanju.
A što se tiče emocionalne zrelosti/spremnosti teško ju je "objektivno" definirati i procjeniti:
Emocionalna spremnost – očituje se u stanovitoj emocionalnoj stabilnosti i mogućnosti kontrole vlastitih emocija. Dijete mora biti dovoljno stabilno da se nekoliko sati dnevno bez straha može odvojiti od roditelja i samostalno funkcionirati.
Kontrola impulsa podrazumijeva da dijete može izbjeći i svladati jake i nagle emocionalne izljeve poput srdžbe, panike ili straha.
Školska situacija podrazumijeva i evaluaciju uratka, te određenu kompeticiju i usporedbu s drugima. Emocionalna stabilnost je potrebna za uspješnije suočavanje s takvim frustrativnim situacijama, koje izazivaju ispitnu tjeskobu, strah od neuspjeha ili su prijetnja djetetovu samopoštovanju.
S obzirom da su emocije pokretači naše aktivnosti, emocionalno nezrelo dijete lako gubi motivaciju za učenje, slabo kontrolira svoje postupke, pa i školsku disciplinu teško podnosi. Sve to može dovesti do slabije socijalne prihvaćenosti među vršnjacima. Ostala djeca izbjegavat će ga ili će mu se rugati, što će još više poljuljati ionako slabu motivaciju za školsko učenje.
Zbog toga je emocionalna zrelost neposredno povezana sa socijalnom zrelošću djeteta. To podrazumijeva da mali prvoškolac ima svoj krug prijatelja s kojima se igra i druži i koji ga prihvaćaju kao ravnopravnog partnera. Usvojio je osnovne norme ponašanja što mu dozvoljava da samostalno zadovolji neke svoje osnovne potrebe , surađuje s djecom i odraslima i podređuje vlastite želje pravilima i ciljevima grupe kojoj pripada.
Socijalna zrelost podrazumijeva dakle, ostvarivanje uspješne komunikacije s vršnjacima i učiteljima, te mogućnost suradnje s drugima.
Eto ukratko, možda nekome pomogne!
Sve ovo što si napisala ponekad i sad uočim kod svoje kćeri koja ima 10 godina, sad ide u 4. razred (rođena je u siječnju, krenula je u školu sa 6god 8mj).Naravno!osobno smatram da rod. imaju dojam ali da je potrebno saslusati strucnjake po tom pitanju
Zato sam ja i spomenula to vrtickoj psihologici (jest da se nismo s njom usrecili
Ono sto sam ja "vidjela" pod nezrela je da prebrzo odustaje i pritom kuka ili cvili, kad nesto rjesava (a ima knjizice-rjesavalice koje izvlaci iskljucivo kad se njoj hoce), ne zeli slusati i/ili pratiti upute i ljuti se ako joj to napomenemo (ne svaki put + ovo ce tek tete poceti raditi u vrticu s njima pa ne znam kako ce se s njima ponasati), lako se rasplace kad je frustrirana nemogucnoscu rjesenja necega od prve i vrlo brzo (moj dojam) gubi interes za nesto.
Istovremeno, ona je odlična učenica, ide na dvije slobodne aktivnosti, krenula na treću pa odustala (sve su bile njen izbor), samostalna je i društvena, i ja ustvari vidim da je glavni problem što moja očekivanja nekad nisu realna i što je njeno ponašanje u biti normalno, a ja nekad očekujem savršenstvo...
normalno je da joj se nekad ne da, normalno je da se isfrustrira kad nešto ne ide iz prve, normalno je da želi odustati ako joj se nešto čini teško...i mi koji smo odrasli tako se nekad tako ponašamo
ja bih na tvom mjestu poslušala stručnjake koji vide puno djece te dobi i mogu procijeniti koliko je to ponašanje nezrelo, a koliko je zapravo potpuno uobičajeno za njenu dob-ja sam se jako dvoumila oko upisa u školu (da li čekati još godinu dana i tražiti odgodu iako je znala čitatii i pisati i bila vrlo zainteresirana i društvena) iako su svi govorili da je zrela, a i sama je htjela u školu.
Utješio me MM koji je stalno slušao moje brige hoće li naša cura voljeti školske obaveze, s komentarom da u svakom razredu ima 2-3 djece koja VOLE svoje obaveze, a takvi se onda zovu štreberi
S druge strane sam sretna da je malac rođen u jesen i da nemam te dileme - on ide sa 7...
Ja nisam mogla sama procjeniti spremnost mog djeteta za školu. U nekim stvarima mi se činio spreman, u nekima ne. Ali savjetovala sam se sa vrtičkim psihologom, defektologom, logopedom i pedijatricom koja ga je pregledavala za školu. I svi smo se složili u toj odluci. I mislim da nismo pogriješili.
Flower: super za tekstove!
Marija:
Sve ovo što si napisala ponekad i sad uočim kod svoje kćeri koja ima 10 godina, sad ide u 4. razred (rođena je u siječnju, krenula je u školu sa 6god 8mj).
Istovremeno, ona je odlična učenica, ide na dvije slobodne aktivnosti, krenula na treću pa odustala (sve su bile njen izbor),
Iz iskustva znam da roditelji prečesto kao mjerilo dobre adaptacije i uspješnosti svog djeteta u školi uzimaju isključivo - OCJENE! Također ocjene uzimaju i kao naknadni pokazatelj odnosno kriterij dobro procijenjene zrelosti za školu!
Bojim se da ocjene nikako u ovom slučaju ne mogu biti valjan argument niti pokazatelj adekvatne procjene zrelosti djeteta iz jednostavnog razloga - u našim školama imamo hiperinflaciju odlikaša!
U školi u kojoj radim u četvrtim razredima je 10 - 15% vrlo dobrih učenika, ostalo su odlikaši! Svatko od njih ima 2 - 3 slobodne aktivnosti.
Dijete koje emocionalno nezrelo krene u školu najčešće u soc. - emoc. smislu "kaska" za razredom gotovo cijelu OŠ. Rijetko kada uspije nadoknaditi svoj "zaostatak". Takve učenike možete prepoznati čak i u osmom razredu nakon samo 10tak minuta komunikacije na satu. Međutim njihova soc-emoc. nezrelost nije uvijek jednoznačno povezana sa školskim uspjehom.
Ne bih željela generalizirati, ali iz mog iskustva mogu reći da se pretežno radi o dječacima.
Ovo o hiperinflaciji odlikaša je tako točno, a čini mi se da je malo roditelja toga svjesno. Bilo bi dobro da se negdje objave službeni podaci o tome.
Ja držim nastavu na faksu i rastužim se svaki dan kako malo znaju i kako to uopće ne kuže, jer su navikli da za malo dobiju dobru ocjenu.
Pa mi studentica kaže da ne može proći jer stalno griješi na glupostima i uopće ne razumije da griješi suštinski. A kad im kažemo da trebaju svaki dan nekoliko sati sjediti i raditi, pucaju od smijeha. To im je SF.
I mislim da ima puno roditelja koji ovoj situaciji jako doprinose, usprkos svim zamjerkama na školstvo koje stoje.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom