Draga, nakon 10 godina roditeljskog iskustva shvatila sam da je najbolji pedijatar - najbliži pedijatar... Dakako, ima situacija kad ljudi izrazito nisu zadovoljni (ne da su liječnici loši, nego nama ne odgovara svaka osoba, kao što nam ne bi odgovarao ni svaki ginekolog, ni svaki učitelj, ni svaka odgajateljica u vrtiću).
Mi smo "rasli" u odnosima s našom pedijatricom. Bilo je uglavnom dobro. Bilo je nekih propusta s njene strane, bilo je bome i s naše.... Išlo je. Smetale su me gužve u čekaonici (ali to je tako svuda), ali jako se dobro slagala s našim dječacima, nikad nisu imali traume, uredno je prihvaćala većinu naših primjedbi pogotovo kad se uvjerila da nisu bez razloga (stairiji sin je imao smetnje sluha, smetnje vida na koje smo pedijatricu mi upozorili, ali sve smo redom odradili....) Mi smo s djecom svaki dan, a ona ga vidi jednom u 2-3 mjeseca. Ne zamjeram joj. Bila je dobar dijagnostičar u većini slučajeva, nije škrtarila s uputnicama i bolovanjima (nisam to uvijek ni koristila) i uvijek je bila na strani djeteta - npr. kad sam ja mislila ići raditi i dati dijete u vrtić nakon bolesti, ona je nerijetko "odrezala" još tjedan dana bolovanja ako bi procijenila da se dijete nije oporavilo.
Imam iskustava i s drugim pedijatrima iz dežurstava (na hitnoj smo bili jedan jedini put na orl) i zapravo, sve je to više-manje isto.... Jedini pedijatar koji mi se više sviđao isto je gosp. sa puuuno staža i ako nije u mirovini, bit će uskoro.
A sad sam u dilemi što učiniti jerbo mi je susjeda baš jučer rekla da je i naša pedijatrica otišla u mirovinu. Nisam to provjerila, ali nemam razloga ne vjerovati. 3 mjeseca nismo ništa trebali, bit će da smo propustili informaciju. Vidjet ću drugi tjedan što je s kartonima... No, djeca su nam starija od 7 godina, a moja obiteljska liječnica je u istoj zgradi - snaći ćemo se... Ono što mi je bitno jest da djeca imaju liječnika u dometu pješice i sretna sam zbog toga.
 |
|||
Odgovori s citatom
Peterlin prvotno napisa
