Pričanje na satu

[larmama]

Moja curka je krenula u prvi razred i pojavio se problem pričanja na satu.
Razgovarala sam s njom i svjesna je da puno priča no ne može se još suzdržati i sama kaže mama a zašto ja tako puno pričam. Ova svjesnost je naravno posljedica učiteljičinih upozorenja.
Ja se nadam da je to njena prilagodba na školu i da će to proći no naravno svejedno razmišljam o tome.
Ona je živahan tip u okruženju gdje se osjeća dobro i pretpostavljam da time nadoknađuje statičnost nastave u školi.
Da li netko ima iskustva s tim i kako to usmjeriti u pozitivnom smjeru.

[Peterlin]

Moj mlađi (brbljavac - mamino dijete) je zbog toga puno puta sjedio u mirnoj klupi... sam. Popravilo mu je koncentraciju, koliko god to na prvi pogled izgleda nepopularno. Postoje dvije takve klupe u razredu jer jedna nije dovoljna. Nismo to doživljavali kao kaznu, ni mi ni on, ali trebalo mu je vremena da se adaptira i prihvati činjenicu da škola nije vrtić. Prestao je klafrati i ometati druge tek krajem prvog razreda. Problem je bio u tome što je kod njih takva trećina djece iz razreda... I danas se zna zaboraviti i zujati okolo umjesto da prepiše s ploče ili pjevati usred testa iz matematike, ali puno rjeđe. S vremenom (kako raste zahtjevnost gradiva) dođe to na mjesto. Sada u drugom razredu puno nam je lakše. Roditelj ne može puno nego pred djetetom podržavati učiteljicu i stalno upozoravati da treba manje klafrati za vrijeme nastave. I dalje idem svaka 2-3 tjedna na informacije, iako sam unutra samo 2 minute. Moje dijete mora znati da ja u svakom trenu znam što se u školi događa.

I još jedna praktična stvar koje se sjećam - za nas je spas bio "Zvrk" (dječji časopis) koji je služio učiteljici da zabavi brbljavce koji su bili gotovi prije ostalih, tako da daju mira drugoj djeci.

[larmama]

Moja zasada nema problema s praćenjem gradiva nego uz njega stigne još pratiti i sve ostalo oko sebe .
Ovo sa časopisem je i meni palo na pamet jer učiteljica kaže da jedino kad se traži čitanje onda je tiha kao bubica (nije bila čitač pri polasku u školu).

[Matilda]

I moja je brbljivica.
I jedini savjet je bio da razgovaram s djetetom o tome da na satu može pričati kad joj učiteljica da riječ.
Ali dijete zna to već odavno. I razgovaralo se s njim puno puta.
I bez veze mi je da učiteljica samo viče na dijete i ništa drugo ne poduzima da bi se pričanje smanjilo i spriječilo.

Djecu koja pričaju na satu treba zaposliti.
Baš kao što je Petrlin napisala, čitanjem časopisa ili stripa,
ili dati dodatni zadatak,
neka obriše ploču, podijeli listiće, pokupi bilježnice i sl.
Ili ako se to događa dok učiteljica govori, češće mu postavljati pitanja kako bi se koncentriralo na učiteljicu i rad.

Ne znam rade li to sve učiteljice, ali djeci kad padne koncentracija i odlutaju u brbljanje ili sanjarenje, pogotovo u 1. razredu, potrebno je nakon 15-20 minuta nastave napraviti predah, petominutna igra koja će ih malo razgibati, a onda nastaviti s nastavom do kraja.

[Matilda]

Htjela sam još pitati, je li učiteljica još nešto poduzela, osim što joj je ponudila čitanje, da bi spriječila pričanje na satu?

[larmama]

Htjela sam još pitati, je li učiteljica još nešto poduzela, osim što joj je ponudila čitanje, da bi spriječila pričanje na satu?

ovo si mene pitala ? nije joj učiteljica ponudila čitanje nego sam joj ja mislila reći da ju zaposli čitanjem

[larmama]

Ne znam rade li to sve učiteljice, ali djeci kad padne koncentracija i odlutaju u brbljanje ili sanjarenje, pogotovo u 1. razredu, potrebno je nakon 15-20 minuta nastave napraviti predah, petominutna igra koja će ih malo razgibati, a onda nastaviti s nastavom do kraja.

ovo je moja mama prakticirala

[Rebbeca]

I moj kada je bio u prvom razredu su znali usred sata igrati par minuta noć-dan, leti-leti..., ili jednostavno napraviti desetak čučnjeva. To je super funkcioniralo, opustili su se i razbistrile su se male glavice...

[Zdenka2]

Važno je da pričljivo dijete ne sjedi u blizini svojih prijatelja. Imam dvoje takvih - imali su perioda i kad su sjedili sami i to je dobro. Čitanje pomaže, ali ne uvijek.

[Peterlin]

Kod mog mlađeg je teško riješiti problem sjedenja - brbljavaca ima više nego onih koji su tihi. Prekidala je učiteljica sat pantomimom i pjevanjem - rezultat (u tom razredu) je bio takav da ih je bilo teško vratiti natrag bilo kakvom radnom zadatku. Pa je počela dijeliti dodatna zaduženja (ne samo učenje, nego pranje spužve, donošenje kutije s kredom... bla bla...)

Diskutirali smo o tome i na roditeljskom, ali budući da ni roditelji ne čekaju da učiteljica završi već upadaju u riječ, kako da to očekujemo od njihove djece? Moj se sin puno puuuno popravio, ali sredina je sve prije nego poticajna. Jednostavno - takva je generacija. Bolje je otkako je gradivo teže. Ujutro je još ok, ali problem je izražen u boravku kad su umorni i koncentracija im je blizu nule. Kad je lijepo, obično ih učiteljica pusti u dvorište kad završe zadaću (uvijek ima nekoga od drugih učitelja, a i vidi ih kroz prozor). Najgora kazna je da se ne smije van ili na tjelesni i to je probilo u mnoge tvrde glave (iako mi se u početku činilo neprimjerenim, a i učiteljici - to je bilo rješenje "od muke" ali na kraju je upalilo). Nisu svi razredi i sva okruženja isti... U nekima pali dogovor, a kod nekih samo ovakve nepopularne metode. Bolje je otkako su izbacili televizor - djeca komuniciraju za vrijeme odmora i pauza, nemaju više tu naviku da bulje u tv pod odmorom, a pričaju na nastavi.

[flower]

moja kaze da se ona strasno trudi (tocnije kaze - nemas pojma koliko se trudim biti tiho), jel mozes s njom razgovarati o tome - sto mala prvasica kaze?

[larmama]

moja kaze da se ona strasno trudi (tocnije kaze - nemas pojma koliko se trudim biti tiho), jel mozes s njom razgovarati o tome - sto mala prvasica kaze?

razgovaram o tome s njom, zna mi reći danas sam malo pričala ili učiteljica me samo jednom upozorila ili recimo danas mi je rekla nisam uopće pričala i moram to sada nadoknaditi
s time da izbjegavam svakodnevno propitkivanje da ne bi došli u situaciju da ne
želi o tome pričati.
nama nije problem boravak jer je u njemu drugi tip učiteljice i od nje dobiva samo pohvale od toga da je samostalna u pisanju zadaće, zainteresirana, aktivna, vesela ...
jutarnja učiteljica je očito drugi tip i bila je jedno vrijeme bolesna pa mislim da je dodatno osjetljiva i na jak glas. komentirala je kako u tako malom tijelu stanuje tako jak glas. reko da takva je od rođenja
vidjet ćemo kako će to dalje ići i da neće završiti kao kod sirius

[flower]

ako je sudeci po sirius i meni, onda je to nasljedno - ja jos uvijek brbljam, na svim sastancima, predavanjima i sl...uspijem se zaposliti tako sto crtam nesto po biljeznicama...imam i teoriju o tome - meni treba vise stimulacije od samo govora...govora i govora da mi odrzi paznju tako je vjerujem i brbljavicama pod satom. mozda da smislite nesto sto bi moglo njoj pomoci - npr. ja sam svojoj rekla da nema pravo druge ometati pa kad joj je dosadno smije odlutati u mislima u neko svoje mjesto i to je super fora kad nije u pitanju nastava...ipak tamo mora biti ukljucena, za nastavu mozda da napravi balon u ustima (zadrzi zrak - onako da napuse obraze) i trudi se ga zadrzati sto duze u ustima da joj ne pobjene, mozda joj to da koju minuticu mira.
i moju su jos u vrticu zvali glasnogovornica jer je se cuje u trecoj sobi kad prica - e tu je na muzevu obitelj, znam da sam ja u pocetku mislila da se oni stalno svadjaju.
ubitacna kombinacija - brbljava na majku i glasna na oca

[larmama]

samo ne znam od koga je moja to naslijedila, jedino ako roditeljsko okruženje i sustav nije uspio zatomiti to u meni i MMu

[sirius]

Imam ja iskustvo, osobno ,prestala sam pričati na nastavi kad sam završila sa školovanjem.


Ja zapravo nisam brbljala toliko sa prijateljima okolo nego sa uvijek imala komentare na gradivo koje smo radili. U srednjoj sam prestala sa komentarima , ali tada sam i prestala aktivno pratiti nastavu (većinom sam nešto čitala ili crtala pod nastavom ,a to nije imalo veze sa predmetom koji sam slušala). Tako da ja ne mislim da je idealno da se dijete zaposli da čita nešto deseto dok traje nastava . Vjerujem da bi to učiteljici olakšalo rad , ali nisam sigurna koliko je to dugoročno zapravo dobro.
Uzimajući u obzira da sam sad majka prvašića koji je po tom pitanju još gori od mene , ono što kod njega pomaže (a sigurno bi pomagalo i kod mene da se to tada prakticiralo) : dodatne obaveze nakon što je gotov sa zadanim , zaposliti ga fizički da pomaže drugima i bude koristan za razred (dijeljenje pisanih materijala ili sl.) i drukciji način rada gdje je to moguće (prezentacije i veća razina komunikacije između djece i učitelja, ....).
Ali sve to ovisi stavu i željom učiteljice za odmakom od uobičajenog načina rada...

[Matilda]

Da, ne znam ni ja na koga je brbljiva (na baku! ta može verglat), ja sam do 20. šutjela i bila jako povučena, u svom svijetu, MM je još i dan danas šutljiv.
A koliko vidim ni junior neće za sestrom zaostajati.

[davorka]

Ja isto imam vlastito iskustvo da se učiteljica u prvom razredu stalno žalila mami da brbljam, a brbljala sam zato jer mi je bilo dosadno. Čitala sam od 4,5 godine i naravno da mi je bilo teško biti mirna dok su druga djeca slovkala Ivo i Ana. Nisu mi dali ništa dodatno raditi i što ću drugo nego brbljati. Na matematici nisam brbljala nikad jer mi je to bilo zanimljivo.