Protivila bih se vrlo jednostavno, izjasnila bih se. Otišla bih na razgovorom s učiteljem/učiteljicom i izložila svoje protivljenje. Iznijela bih ti na roditeljskom sastanku da se čuje mišljenje drugih roditelja i isto tako na Vijeću roditelja. Imam jako dobre odnose sa svim učiteljima moje djece i mislim da se mnogo toga može riješiti normalnim ljudskim razgovorom. Do sada smo u svemu odlučivali kao partneri: ne pokušavam biti učiteljica umjesto učiteljice, ali kao roditelj (i to bivši prosvjetar) nezaobilazni sam faktor u obrazovanju djece. Uostalom, kurikulum na mnogo mjesta govori o tom trokutu učenik - škola - roditelj.

U ovom konkretnom slučaju radi se o nametanju obaveza za slobodne dane, a to ne spada u nadležnost učitelja nego u nadležnost roditelja. Moja djeca većinu vikenda dosta toga rade za školu, sve ovo što je lijepo obrazložila školica. Još k tome kćeri subotom dolazi učiteljica koja s njom posebno radi, a sin ide na prvopričesnički vjeronauk. Tu je i sviranje, čitanje lektire i nadoknade propuštenog. No, osim vjeronauka, to nije obavezno i mi možemo odlučiti kako ćemo provesti naš vikend, na što imamo apsolutno pravo. Jednako kao što odrasli ljudi ne moraju raditi u slobodne dane, tako ne bi trebala ni djeca.