barem sada, dok sve ide glatko, želim da shvati kako je škola njezina briga.
a ona u školi - naša.

ako smo za vikend kod kuće, pogledamo.
ali, vrlo često odemo petkom i vratimo se nedjeljom i onda je uzmemo kako smo je ostavili.
gumice, šiljenje olovaka... neka budu njezina obaveza.
radije neka dobije opomenu od učiteljice i neka nauči da mora brinuti o svojemu priboru, nego da ja to radim umjesto nje.
ako treba nešto dokupiti, neka prijavi.

kod nas nema informativki niti ikakvih pisama; učiteljice viđamo svaki dan kada idemo po dijete i svaki dan dobijemo izviješće. uvijek nađu vremena za svakog zainteresiranog roditelja tako da informacije gotovo nisu ni potrebne.

jednom prilikom sam ih pitala je li normalno da nemam pojma da su imali lektiru i ona je rekla da jest.
odonda gledam njezinu školu kroz prizmu manje zabrinutosti. čini se da za sada sve dobro hendla sama.
kad zapne, tu smo.