ma da... kod nas je to malo specifično jer je čitanje podrazumijevajuća stvar.
dnevno se čita sat i pol do dva, neovisno o školskom gradivu.
pitam se, bi li joj škola bila tako draga i nezahtjevna da je došla kao nečitač.
i ne sviđa mi se odgovor.
ma da... kod nas je to malo specifično jer je čitanje podrazumijevajuća stvar.
dnevno se čita sat i pol do dva, neovisno o školskom gradivu.
pitam se, bi li joj škola bila tako draga i nezahtjevna da je došla kao nečitač.
i ne sviđa mi se odgovor.
ja ti mogu odgovoriti za moju, škola joj je jako draga i po mom mišljenju nezahtjevna. jedino kaže da ne voli biti u dežurstvo no to je naša realnost. ali vidim da i tamo dobro pliva. jučer sam ju našla u dežurstvo s troje drugašića i igrali su vješala.
to malo što ju moram tražiti da čita ne predstavlja mi veliki napor, malo pregovaramo oko toga da li je sada vrijeme za čitanje ili igranje no to je u odnosu na neke druge pregovore totalno opuštajuće![]()
Znamo mi odgovor.... i to je u 90% slučajeva razlog zašto vaša torba može prek vikenda čučati u ostavi, a torbe druge djece ne mogu. U konkretnom našem slučaju, bolje mi je u školi prošlo dijete sa smetnjama koje je silom prilika i čitalo i pisalo i imalo odlične radne navike debelo prije škole, nego bistri mlađi deran bez ikakvih smetnji koji to nije imao. Čitao je i on onak, ofrlje, ali to nije bilo na istoj razini. I pisao je , ali zrcalno jer je ljevak. Smatrala sam da zna dovoljno, a ono šipak.... Pa je u prvom razredu imao veselje skupa sa mnom. I to stjecanje radne navike teško je nadoknaditi u školi, što god govorili u vrtiću i pri upisu. Gradivo je često preopsežno da bi ga nečitači ili loši čitači mogli kvalitetno savladavati. Moj je donosio dvojke iz provjera jer je "znao odgovor na pitanja iako nije pročitao pričicu na koju su se pitanja odnosila".