 |
|||
Čega ćete se odreći u korizmi?
Kao što iz naslova ide...čega ćete se odreći u korizmi?
Materijalnog, duhovnog nečeg?
Mislim duhovno najčešće nekaj izaberem...
Ja osobno se neću "odricati" već ću pokušati poraditi na nekim stvarima kao npr.. nastojati što manje nervirati se zbog gluposti. Pokušat ću biti što usmjerenija na druge, manje na sebe. I da...smanjit ću s čokoladom...
)
Slatkiša i deračine.
laumiSlatkiša i deračine.
Najrađe kredita, ali nije moguće, pa mi se čine slatkiši ok ideja.
U principu mislim da nije bit odricanja da se ti odrekneš nečeg da bude tebi na korist, tipa večeranja da smršaviš. Cilj odricanja po meni je da podneseš nekakav svoj križ u korizmeno vrijeme.
Korizmu shvaćam kao priliku da poradim na sebi i da prakticiram suzdržljivost, kako u materijalnome (a najdraže tu mi je slatko), tako i u duhovnome smislu (što je, naravno, bitnije) - to za mene znači da obuzdam svoju naglu narav i da promislim prije nego što nešto kažem, jednostavno - da reagiram primjerenije.
Zapravo, tako bi trebalo uvijek, a ne se ograničiti na tih 40ak dana u godini...
nicega se necu odreci vec cu uvesti voznju orbitreka. vozim ga od korizme do korizme
ja cu cigareta................................uhhhhhhhhh hhhhhhh
ja ove godine 1.put slatkiša
hm.... cigareta, mozda.... ne znam sto bi drugo...
ali mislim da smo to korizmeno odricanje malo krivo shvatili. da, treba se necega odreci ali s ciljem da se duhovno obogatimo.
nastojat cu manje vikati, biti smirenija i imati vise razumijevanja.
I kod mene je tako, ali s teretanom.Originally Posted by Pinky
nicega se necu odreci vec cu uvesti voznju orbitreka. vozim ga od korizme do korizme
Kao i svaku godinu - ničeg :D
meni je korizma svaki mjesec kad mi stigne račun za grijanje...
Hrvatski politicari su nam oduzeli pravo na dostojanstven zivot, pa cega da se za boga miloga jos odreknemo i u ime crkve?!
ničeg
vjera mi brani 8)
Jučer su moji dečki iz škole došli mrtvi gladnijer je bio korizmeni ručak u školi i boravku.... Lijepo to ide - opet tijesto sa šećerom (fuj) i taj korizmeni ručak moraju jesti sva djeca svih vjera i boja....
Btw. zapovijedani post (na Pepelnicu i tijekom cijele korizme) obvezuje sve vjernike koji su navršili 14 godina, pa prema tome, ako kuharica i ravnatelj žele postiti - nek poste! A djeci nek DAJU JESTI.... Baš je jučer bio roditeljski, rekoh 2 riječi o tome ali davno sam digla ruke, nema smisla.... No, da ne skrenem s topica. Kad su djeca došla doma lijepo smo im dali normalan ručak, s mesom (iako su svirali o korizmi). Kažem ja njima - lijepo se vi u korizmi odrecite svađe, tučnjave, zločestoće i lijenosti, to će biti dovoljno. A jedite ko i inače....
A da prostite, 90% djece koja su iz takozvanih katoličkih obitelji uopće pojma nema zašto se posti. Baš su moji jučer pitali... Da im ne solim pamet s porijeklom tih običaja, rekoh da je to nekad davno propisano za doba godine kad i inače ima manje hrane, pa da ljudima lakše bude podnijeti glad. Nemam pojma kako bih im to objasnila, zapravo. Koje crno čišćenje od grijeha u dobi od 8 godina???
Peterlin, slažem se s tobom da djeca ne trebaju postiti, ali nije mi jasan ovaj dio sa odabirom ručka za taj dan. NIje da su djeca bila bez jela cijeli dan.
U vrtiću kad je na meniju tijesto sa sirom ( i šećer po odabiru) sva djeca skaču od sreće. To je omiljeni ručak. Dosta roditelja traži taj recept od teta kuharica. Pa to je najnormalniji ručak.
I inače petkom je večinom riba ili neki bezmesni ručak. Ja to ne shvaćam kao postni petak već bi ionako jednom tjedno na meniju bila riba, pa se to stavi petkom.
Peterlin, stvarno svašta...
Ja bi se odrekla deračine, ali od kada sam trudna sama po sebi sam postala tolerantnija, manje vičem, više se koncentriram na druge stvari. Nekako sma smirenije. Valjda sam svejsna kaj me čeka pa sam sama krenula što prije da kad beba dođe budem već dobro istrenirana...
Inače, ja se ničega ne odričem. Ne znam i čega bi.
Ne pušim, ne pijem, jedem umjereno, ne razbacujem se hranom.
Ne pretjerujem u ničemu.
I kako je netko već i napisao, u ovo vrijeme čega da se još odričemo?
pa djeca ni nisu obavezna postiti.
mene je T pitao zašto se posti i šta je korizma, ja mu objasnila biblijsko tumačenje i on zadovoljan. nisam ga htjela zamarati time da ja to sebi tumačim na jedan način, tata na drugi, pa sam se ograničila na tatin način.
a u vrtiću je za ručak bila juha od crvene leće sa pahuljicama od riže i oslić ala bakalar.
u školi je bila blitva s krumpirom i tuna.
znači, riblji obrok nije u petak nego u srijedu, big deal.
Jutros sam slučajno na TV-u čula dio razmatranja jednog liječnika i jednog svećenika (slučajno meni jako dragog jer prefenomenalno vodi dječje mise u našoj crkvi) na temu Korizme. Kroz sve se provlačilo da je bit Korizme odricanje sa svrhom da nas to oplemeni, odnosno da postanemo barem malo bolji ljudi. Ali, najbolje od svega mi je ipak bila izjava da bi bilo dobro da porazmislimo o tome da budemo ljubazniji jedni s drugima, odnosno da se pokušamo oduprijeti želji da uvijek budemo u pravu (što je htjeli mi to priznati ili ne), što ne znači da bezuvjetno moramo klimati i na kojekave nebuloze, ali da bi i toga bilo manje kada bismo jedni drugima već u startu prilazili otvorenijeg srca.
Zato ću ja tijekom ove Korizme (a nadam se i poslije nje) nastojati što više otvoriti svoje srce, jer za to uvijek ima prostora (i pokušati oprostiti i zaboraviti neke stvari koje me koče u odnosu s drugim ljudima, odnosno malo pokrpati i obnoviti temelje nekih odnosa koji me muče).
Potpis. U korizmi se ničeg ne odričem u ime Crkve, nego zbog sebe same.
ja ću se potruditi malo manje ljutiti mm-a. Nekako uvijek u trudnoćama siroče nastrada kraj mene.
U školi moje djece isto je bio riblji obrok - oni to uopće nisu komentirali nego sam sama vidjela na oglasnoj ploči. Bili su i na pepeljenju sa školom, o tome su uzbuđeno pričali, svidjelo im se. Kad je M. poslijepodne htio sendvič sa špekom ponudila sam mu nešto drugo i objasnila zašto. Odgovorio je: Hvala što si me upozorila. Djeca ne moraju postiti niti imaju potrebu za postom i pročišćavanjem tijela i duše, ali mislim da je u redu da i (malo veća) djeca razmišljaju o običajima i polako počinju otkrivati njihovu dublju svrhu.
Za sebe sam odlučila da ću se više posvećivati drugima i da ću podmetnuti leđa u raščišćavanju nekih situacija koje me već dugo opterećuju. Kako je lijepo rekla hm, potrebno je da se više otvorimo prema drugima, a Korizma je dobra prilika za to. Razgovarat ću o tome i s djecom neka i oni barem malo pokušaju staviti druge ispred sebe. Posvetit ću se duhovnoj literaturi, ali onoj okrenutoj prema djelovanju; osjećam da mi je to potrebno.
A zasto uhhhhhhhhhhhhh?
Smisao posta nije odricanja necega jer se mora i onda odbrojavati 40 dana do kraja.
Uz post se veze i meditacija i molitva, duhovni aspekt korizme je puno vazniji od onoga cega se netko odrice.
Odricanje necega na silu je gore nego neodricnje, bolje je umjesto odricanja odluciti 40 dana poraditi na sebi, recimo kao duhovna obnova.
Ja nisam katolik, samo skrecem paznju na Isusovo ucenje, Bogu je ugodno sve sto mu dajemo od srca.
On ne trazi od nas nista sto je prisilno, svaka prisilna zrtva njemu nije ugodna tako da ni nema smisla.
Bogu se treba pribliziti molitvom, odbaciti lose navike usput je dobrodoslo ali samo ako je to iskrena zelja iz srca uspjet cete(nije tu samo pusenje nego i ogovaranje, psovanje, svadja...itd.)
xJučer su moji dečki iz škole došli mrtvi gladni
Btw. zapovijedani post (na Pepelnicu i tijekom cijele korizme) obvezuje sve vjernike koji su navršili 14 godina, pa prema tome, ako kuharica i ravnatelj žele postiti - nek poste! A djeci nek DAJU JESTI.... Baš je jučer bio roditeljski, rekoh 2 riječi o tome ali davno sam digla ruke, nema smisla.... No, da ne skrenem s topica. Kad su djeca došla doma lijepo smo im dali normalan ručak, s mesom (iako su svirali o korizmi). Kažem ja njima - lijepo se vi u korizmi odrecite svađe, tučnjave, zločestoće i lijenosti, to će biti dovoljno. A jedite ko i inače....
A da prostite, 90% djece koja su iz takozvanih katoličkih obitelji uopće pojma nema zašto se posti. Baš su moji jučer pitali... Da im ne solim pamet s porijeklom tih običaja, rekoh da je to nekad davno propisano za doba godine kad i inače ima manje hrane, pa da ljudima lakše bude podnijeti glad. Nemam pojma kako bih im to objasnila, zapravo. Koje crno čišćenje od grijeha u dobi od 8 godina???
x
Ja sam iskrena kad kazem pusenja s uzdahom jer sam strastveni pusac. Smatram da odricanjem krotimo svoju slabu ljudsku narav i tezim da budem uravnotezena u onom u cemu imam i namjeru,nije mi lako ali mozda mi je cak i draze ovako jer neuspijem nikad zaboraviti radi cega to radim i navodi me ponovo i ponovo na razmisljanje.
Sta je jedna cigareta naspram patnje koju je Isus podnosio...
Moze to zvucati jako banalno ali ja to ipak dozivljavam puno dublje!
Neka ti Isus pomogne da ustrajes i uspijes
Neću se odreći ničega nego uvesti reda u životni nered i pokušati biti smirenija i staloženija i mirnija i slušati, moliti se češće bar sada u Korizmi.
Možda ću imati manje migrenaumiriti svoj duh i i spuniti svoje tijelo energijom i spokojom zbog sebe i ponajviše zbog djeteta a i na dobrobit svih ukućana
i onda otvoriš topic o inauguraciji gdje mi se čini da te ni kanta hladne vode ne bi rashladila.
nije korizma stvar odricanja i odvajanja od sebe zbog sebe, već zbog drugih.
ako se ja odreknem slatkiša, činim dobro sebi.
ali, ako 300 kuna koje bih u tih 40 dana potrošila na slatkiše dam nekome potrebitom - to ima smisla.
voljela bih da se mogu obvezati kako ću biti bolja i plemenitija, ali ne mogu...
Ovo gore se odnosi na ponašanje doma.
Ja sebi obećala da se neću upuštati u forumska prepucavanja. Drž'te mi fige da uspijem!
apri je krenula u pravom smjeru.
bit korizme nije odricanje, bit korizme nije odricanje zbog sebe, bit korizme je odricanje zbog drugih ili za druge.
ako ćeš se odreći slatkiša, cigareta, kruha... onda te novce daj onome kome su potrebni.
ja se odričem odricanja
meni je baš lijepo čitati kako cijenimo zaista to duhovno poimanje korizme..prekrasni postovi!
pokušavam biti manje ljuta, manje vikati na djete, manje ogovarat, prestati psovati, prestat kvocati, ne jest kasno navečer, redovitije moliti i ići u Crkvu- prije kada bi se za korizmu nečega odrekla za mene je to bila svetinaj, ne bi to prekršila da se svijet sruši, a sada ne mogu se pohvaliti, što sam ja odlučnija to su kušnje veće, a ja samo padam i padam i mislim da sam gora nego prije
Ja se svake godine iznova odricem kave. To sam sigurna da necu prekrsiti. Sad moze i cigareta.
Inace mi korizma ne znaci nista, niti mi je bas specificno ona poticaj za ciniti nesto dobro. To mogu i u neko drugo doba godine.
Odreci cu se negativnih misli
seksa, povšice i odlaska u crkvu.
naime, religija mi i inače brani odlazak u crkvu.
andro-gen ti sada imaš slatke brige.....uostalom rikikiki treba svu pomoć dragog mužića..hihi
za vas nema odricanja...vi sada darivate vašu Vivian...
ničega
lajavosti
pokušat ću više slušati i čuti ljude u svom životu
Malo duži post; nemam linka jer sam dobila mailom:
Da bi bio sretan, moraš se osloboditi mnogih stvari.
Između ostaloga moraš se osloboditi svoje sebičnosti, svoje bolesne tvrdoglavosti, svoje pohlepe.
Ali kako?
Ne smiješ činiti nikakve lude stvari. Običan svagdanji život tvoj je najbolji učitelj.
Uvijek isto, ista lica, isti poslovi. Ista svakodnevna ljutnja, neizbježne trzavice.
Uvijek iznova želje koje se ne ostvare.
Uvijek iznova nesporazumi i neuspjesi.
Sve će te to izbrusiti kao dijamant. To boli-znam- i katkada ne ide.
Ali nema drugoga puta do nutarnjega mira osim puta koji prolazi u sjeni križa.
To je uskrsni put do uskrsnuća, do radosti.
(Phil Bosmans)
Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: ... podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike.( Mt 9,14-15)
Možemo redovito postiti, svaki dan biti na misi i formalno izmoliti sve molitve, pa čak i raditi s potrebnima, a da naš odnos prema sebi, Bogu i ljudima ostane nepromijenjen, "neobraćen".
To je ono što Isus naziva farizejstvom, a što nije samo osobina ljudi njegova vremena, nego trajna napast u životu svakoga vjernika.
Takav čovjek - ili, bolje, čovjek u takvome stanju, jer svi smo mi povremeno takav čovjek - neće "svijetliti" .
Može zavaravati sebe, ali neće privući ljude koji iskrena srca traže Boga i žele da im ga netko pokaže. Još će manje zavarati Boga.
Ako se, naprotiv, otvorimo za Božju ljubav te djelima ljubavi, postu i molitvi pristupimo s iskrenom željom da u njima susretnem živoga Boga i njegovu milost prenesem drugima, doživjet ćemo da naša "svjetlost zasja u tmini i tama naša kao podne postane".
Drugim riječima, naš će život ispuniti Božji blagoslov koji će se razlijevati oko nas i neće ga biti moguće sakriti.
Neka nam ova korizma bude posebna. Želimo učiniti nešto drukčije, kvalitetnije i dublje. Ne želimo da sve ostane na formalnosti, na izvanjskim znakovima.
Ovaj put doista želimo Duhu Božjemu dopustiti da nas zahvati i obrati. Kako će to konkretno izgledati?
Nije potrebno izmišljati izvanredna djela, nego običnim, svakodnevnim djelima pristupiti s drukčijim stavom.
“Sretna“ vam korizma!
Posting Permissions
Reply With Quote