hvala Bogu meni se sreća osmjehnula,i sad sam u 19tj trudnoće. no imam prijateljicu koja nije udana i koja nema djece,a "žarko želi" barem jedno. znam kako se osjeća,i da joj je teško,jer mi se prije moje trudnoće povjerila. radovala se zajedno mojoj trudnoći,ali na njenom bi licu uvjek bila ona sjeta i tuga. kad sam s njom izbjegavam bilo kakve razgovore o trudnoći,ali njen pogled uvijek završava na mom sada već povećem trbuhu. najviše me smeta druga prijateljica koja ima bebu od 1 god. pa pred njom stalno priča o svojoj bebi. znam da je vesela što ima djete i da je njezina beba njen centar svijeta,al već nekoliko puta sam joj rekla da kad smo u društvu te prijateljice neka se malo suzdrži jer joj je teško pričati o djeci,no to nije pomoglo.ona i dalje priča samo o svojoj bebi. znam kako je to teško slušati kad nemaš vlastito djete i kroz što ona prolazi,ali nemogu razumjeti da neki ljudi nemaju suosjećanja za druge. ili sam u krivu? što biste vi učinile? MOLIM VAS POMOZITE!