-
trudnoća
hvala Bogu meni se sreća osmjehnula,i sad sam u 19tj trudnoće. no imam prijateljicu koja nije udana i koja nema djece,a "žarko želi" barem jedno. znam kako se osjeća,i da joj je teško,jer mi se prije moje trudnoće povjerila. radovala se zajedno mojoj trudnoći,ali na njenom bi licu uvjek bila ona sjeta i tuga. kad sam s njom izbjegavam bilo kakve razgovore o trudnoći,ali njen pogled uvijek završava na mom sada već povećem trbuhu. najviše me smeta druga prijateljica koja ima bebu od 1 god. pa pred njom stalno priča o svojoj bebi. znam da je vesela što ima djete i da je njezina beba njen centar svijeta,al već nekoliko puta sam joj rekla da kad smo u društvu te prijateljice neka se malo suzdrži jer joj je teško pričati o djeci,no to nije pomoglo.ona i dalje priča samo o svojoj bebi. znam kako je to teško slušati kad nemaš vlastito djete i kroz što ona prolazi,ali nemogu razumjeti da neki ljudi nemaju suosjećanja za druge. ili sam u krivu? što biste vi učinile? MOLIM VAS POMOZITE!
-
mogu samo reći da bi meni bilo jaaako teško da moje prijateljice (trudne i one koje već imaju djecu) u mojem društvu izbjegavaju pričati o svojoj dječici, jer ih ja ne mogu imati
no to ne znači da ih neću imati - nadam se uskoro
p.s. razumljivo je da tvoja prijateljica koja ima malu bebu, priča isključio o njoj, sve mlade mame prolaze tu fazu i nije im za zamjeriti
-
-
Slažem se sa Tikicom_69, lijepo je kad te prijatelji pitaju i interesiraju se... imam jedne prijatelje koji imaju dijete 1,5 g staro, i puno pričamo o njemu, ali uvijek si uzmu vremena da se i o nama raspitaju, u kojoj smo fazi, ali i općenite teme prođemo, tko se ćime bavi, filmovi, malo prijatelje otraćamo.... Nije sve da se vrti samo oko djece.
Dok drugi par, dijete isto 1,5 staro, samo trube o sebi, svom djetetu, ama baš nikada tema ne dođe do nas. Ili ako dođe, zadrže se na nama najviše minutu i opet neka digresija odvuće temu na njih. Poanta: viđamo se sve manje sa njima, naročito od kada je ona opet trudna, mislim da sada ih nebudemo vidjeli skoro, fakat nemogu. 
Zato, Andrea, budi dobra prijateljica, nema pravila tko će prije a tko kasnije u majčinske vode, nema razloga se osjećati kriv. Ali vrijeme koje odvojiš za svoju prijateljicu neka bude vaše vrijeme, za zajedničke teme, a ne da ti ona bude isključivo slušatelj tvog monologa o tvom djetetu.
-
-
problem je što druga kolegica nema potrebe pričati o nekom drugo ,već samo o svome djetetu. ako i mi promjenimo temu ona se nakon minute opet vraća na staro. nije da nas ne zanima njena beba,dapače! ali znam kako je teško nekom ko želi djecu a nema ih slušati non-stop o toj temi. http://www.roda.hr/forum/images/smilies/sad.gif
-
-
andreja, slažem se s curama da je normalno da drugi pričaju o svojoj djeci, bolje je da se ljudi ponašaju prirodno, a ne da gledaju sažalno i šute...a s druge strane, ja imam dobar sistem za situacije u kojima se ne osjećam ugodno, a ima ih-jednostavno ne idem više u takva druženja ili idem samo kad baš moram...sa jednom frendicom se više ne družim jer mi je govorila: pa nećeš valjda opet ići u te postupke, pa ima života i bez djece (a ona ima dijete), a stvaram neka nova prijateljstva...
-
Ovaj put potpisujem mare!
-
Istina, nema ničega gorega od sažaljenja, ja samo priželjkujem da ako uzmem od svog vremena da se posvetim prijatelju i njegovim brigama, da mi se to na neki način vrati. Svaka veza je dvosmjerni kanal i samo na taj način će opstati. Zato, Andreja, tvoja frendica koja može biti sretna što te ima, i što si toliko empatična da misliš i na druge ljude
. Svima nam trebaju takvi prijatelji, ne samo u ovoj situaciji, pa ima i drugih životnih briga u koje ćemo doći, moramo razumjeti i druge ljude. Sječam se kako mi je bilo kad je moj šogor nakon što je sestraostala trudna pred nama rekao "eto kako to pravi majstori rade, od prve"
. Mislila sam da ću ga zadaviti, i to je toliko zbog sebe nego zbog MM. Oprostila, ali nisam zaboravila
-
Da i ja se slažem s mare i ZAUZETOM, jednostavno postoje ljudi s kojima možeš pričeti o svom problemu, i oni koji ne razumiju. Ja se samo tješim da možda nisu oni krivi. To je isto kao da ja invalidu (a neplodnost bi mogla biti isto jedna vrsta) u kolicima stalno trčkaram pred nosom i dižem hlače da on VIDI kako ja imam gipke noge!!! I još poslije napravim 10 ak sklekova da vidi da i to mogu.
JA sam svoju šogoricu i sve takve riješila po kratkom postupku. Imaju i oni nešto sto njih boli!!! Ja se za razliku od njih slažem s mužem, udala sam se za njega iz ljubavi, ne pod mus i nikada ne bih mogla živjeti na njihovom mjestu.
Moja navodna Š je meni isto jednom prilikom njezinog pada u trudnoći rekla, PA kada mi to napravimo, to napravimo pošteno! A onda mi se pred porod došla jadati kako mora ići na preglede da neka ju ja vozim. Moš mislit! Baš sam tada dobila jaaako veliku želju za polaganjem ispita, pa nisam mogla, nije da nisam htjela. Ali to je samo jedna od njezinih izljeva.
Uglavnom, mislila sam reći andreja da tvoja prijateljica s djetetom jaaako dobro zna što radi i mislim da ti je bezveze govoriti joj bilo što i uvjeravati ju u nešto zato što se to zove BEZOBRAZLUK, protiv kojega nažalost nema lijeka.
-
andreja ja mislim da si ti postupila totalno korektno i ako nema pomaka od strane druge prijateljice nisi ti za to kriva i mislim da u tom slučaju nemožeš napraviti više ništa. Dobra si prijateljica i tako ostani!
Kada sam prolazila kroz MPO a imala sam već djete bilo mi je teško slušati stalo o nečijoj bebi, bilo mi je drago ali i naporno. Na kraju krajeva i kad ne prolaziš tako teške trenutke recite vi meni tko voli stalno pričati, odnosno slušati o jednoj te istoj temi bez obzira o čemu se radilo!?
Čuvaj bebača i uživaj!!!
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma