da, vas koje ste se rastale, malo cujem po pitanju prezimena - da li ste ostavile prezime bivseg muza (ako ste ga uopce uzele) nakon rastave ili vratile svoje djevojacko?
ajmo malo argumenata za i protiv....
 |
|||
|
|
|||
prezime
da, vas koje ste se rastale, malo cujem po pitanju prezimena - da li ste ostavile prezime bivseg muza (ako ste ga uopce uzele) nakon rastave ili vratile svoje djevojacko?
ajmo malo argumenata za i protiv....
Ja se nisam rastala (ali se stalno petljam po vašem forumu) ali ja bih uvijek ostavila i muževo prezime ali samo do djetetove punoljetnosti, i isključivo zbog lakšeg "gombanja" sa školom, prelaskom preko granice (sa malim klincem) i sl....i eventualno zbog kozmetičkih svrha (koje mi je prezime ljepše...). Argument za ostaviti I muževo prezime, meni je isti onaj zašto sam ja osobno ostavila i svoje djevojačko prezime - ipak sam xy godina ostavila xy kontakta pod djevojačkim - muževim prezimenom....ili lakše me se nađe, ako me neko treba....
S druge strane, ako bi mi se sve muževo toliko zamjerilo, sumnjam da bi mi ijedan argument bio dovoljno jak..
uf, mama san, ali i sada, nakon 6 godina imam problema jer sam se navikla na prezime bivseg muza, sta ce biti za jos 12 kad ege bude punoljetan?
di mi je pamet bila kad sam se tako lako odrekla djevojackog...
kad može mamma, mogu i ja
jesi li se navikla na muževo prezime i zapravo nemaš ništa protiv njega? ako je tako, ostavljaj.
je l' bi te smetalo da ti i dijete imate različito prezime? ako ne bi, mijenjaj. ja imam samo svoje prezime a andrejček tatino iako smo u braku.
sad ću ja biti malo romantična i optimistična
ali, nakon rastave nikako ne bih željela upoznati neku novu ljubav pod prezimenom svog muža...
a sad malo ozbiljnije, kad bi se MM i ja rastali, definitivno bih se vratila svom prezimenu (mislim da mi to ne bi stvaralo toliko problema jer sam uz muževo zadržala i svoje) - to mi je normalna reakcija i osobno ne vidim razloga zadržati prezime čovjeka koji više nije u mom životu (bez obzira što je otac mog djeteta).
što se tiče problema različitog prezimena majke i djeteta, poznajem nekoliko obitelji koje nisu rastavljene, a mama i dijete se drukčije prezivaju jer - ili mama nije uopće uzela muževo prezime, ili uopće nisu oženjeni...
i nemaju zbog toga nikakvih posebnih poteškoća (barem ne takvih zbog kojih će si mama ići promijeniti prezime da bi bilo isto kao i djetetovo)...
Moram priznati da sam ja bila malo u nedoumici dali ostaviti prezime muža, baš zbog Tare, no na kraju sam se ipak odlučila vratiti na svoje djevojačko prezime, neznam to mi je nekako logično. A, što se Tare tiče, ona nosi očevo prezime.
Ege, pa ti jednostavno nadodaj svoje djevojačko, a ako ti nakon par godina bude "sila" izbaci ex-muževo...(a možda nadodaš neko novo-muževo)..egemama prvotno napisa
znala sam ja da ce ovdje biti interesantnih razmisljanja
...samo pisite, srecom, imam nekoliko mjeseci za donjeti odluku...
Meni je uvijek bilo čudno kad bi nakon rastave žena pustila prezime ex muža. Dobro, istina je i to da je meni uopće glupo i uzeti tuđe prezime pa sam ja ostavila svoje i nadodala njegovo samo radi njega (bio je strašno povrijeđen što ne želim njegovo prezime). Ja da se rastanem samo bi skinula taj "privjesak".
kad mogu mamma i ivy mogu i ja.
ja dakle nisam rastavljena, ali mm i ja imamo razlicita prezimena (svatko svoje) i curica tatino.
i nisam imala nikakva gombanja sa vrticem, granicama i sl. (uprkos "zlogukim" predvidanjima okoline
tako da mi se cini najlogicnijim napraviti to sto ti najvise pase, a okolina neka se prilagodi.
tvoje tijelo, tvoj zivot, tvoja odluka....
E pa onda mogu i ja
Samo sam nadodala, ali bi isto tako i oduzela u slučaju rastave. Nekako se ionako nisam saživila s tim prezimenom, pa se vrlo često i sada predstavim samo djevojačkim.
Ak moze i Brunda mogu i ja
Elem, nismo vjencani, svatko ima svoje prezime, lima ima prezime od tate i sve 5. Nikakvih problema nikad nisam imala nigdje. Jedino sto me kod doktora obicno pozovu gospodja "pa tatino prezime"
moja mama je uzela svoje nazad,a ja sam imala očevo
koje sam mrzila iz dna duše jer je ružno do bola
Mogu onda i ja...
Kaj sam ja jedina na ovom forumu koja je uzela samo muževo prezime
E da, zaboravila sam napisati. Moja mama (ova druga) se nikad nije udala za tatu i imala je naravno drugačije przime i uvijek kad bih govorila mamino ime morala sam naglasiti da ima i drugačije prezime. Onda bi me svi gledali :shock: , a nije mi bilo baš ugodno svaki put objašnjavati :"Ma znaš, moja je mama umrla, ovo mi je druga mama i nije se udala za tatu..." Koma.
Ne znam kako bih ja postupila, ali možda treba misliti i na dijete, a nekada dijeci nije baš drago objašnjavati takve stvari i reći da su mu/joj roditelji rastavljeni i da zato ima drugačije prezime od mame...
Ali to je samo moje mišljenje...
ako mogu svi, mogu i ja.
isto sam muzevo prezime samo dodala, no koliko se nisam s njime sprijateljila govori i podatak da filip nikad ne navede i to prezime kad govori kak mu se mama zove.
i nije mu neki bed. tata, jakov i on su ovako, mama je onako.
mm se cak nije ni protivio tome da uopce ne mijenjam prezime, meni je bilo romanticno uzeti i njegovo. ali mi nije sjelo i tocka.
egica, meni se to tvoje prezime svidja. ne moras mu vratiti prezime, ne? doduse, ne znam kakvo ti je djevojacko, mozda je jos ljepse
ja bih ukinula to mijenjanje prezimena prilikom udaje. grozno.
Zbog čega? Pa ima onih koje ga žele promjeniti 8) .
A ni sada nitko nikoga ne tjera da prezime promjeni, već svatko napravi kako hoće.
kad sam se misla rastavit od MM razmisljala sam i o tome kaj cu s prezimenom i zakljucila da mi se njegovo vise svidja od djevojackog pa bi si, da smo se rastali, ostavila njegovo, izmedju ostalog i zato kaj ne sadrzi šđčćž
prva zena mog MM ostavila si je njegovo prezime, sad se udala i dodala si jos prezime novog muza
isto zato kaj joj je njezino djevojacko bilo bez veze uz njezino ime
egica i meni se jako svidja ovo tvoje postojece prezime
bas ti super stoji
Ha, pa onda mogu i ja...
Nisi. Ja sam se jedva cekala rijesiti djevojackog prezimena, jer mi je oduvijek bilo grozno, a i zbog njega sam imala jako puno problema, osobito za vrijeme rata. A muzevo prezime mi je bas super, a i odlicno ide uz imena djece...
također......
i da se kojim slučajem rastanem,uzela bih mamino prezime ili ostavila ovo sadašnje
... e ja bas ne mogu
:? na n-tu... e ja bas ne mogu
Ja sam u procesu rastave (gotovo mirenje na CZSS i sad sud) i odlučila sam zadržati muževo prezime....navikla sam se i paše mi, a i sviđa mi se pomisao da smo moja curica i ja istog prezimena. Uostalo, nisam više ona osoba od prije i nema mi smisla vraćati djevojačko dok mi muževo ne smeta. Nisam emotivno vezana ni za jedno prezime pa tako ne vidim smisao u dodatnom trošku mijenjanja opet svih dokumenata i inih papira.
Kako god kome paše.....sloboda izbora!
Što se tiće dijeteta, ja sam htijela da mali ima oba prezimena, ali se MM protivio pa sam odustala i sad mi je žao, a neki dan prićamo ja i mali o prezimenima i on mene pita da zašto on nema dva prezimena kao i ja jer da mu je to fora i kao, njegov je zaključak da i on pripada objema obiteljima pa da je i on morao imati dva prezimena! Pametno mamino!
Kad sam se odlučila osnovati svoju obitelj, odlučila sam da svi imamo isto prezime.
Meni bi nekako bilo bez veze da dijete i ja nemamo isto prezime.
Možda sam trebala MM-a nagovarati da svi imamo moje, ali nije mi se dalo.
ege
Ege, meni je tvoje djevojačko prezime jako slatko.
Mislim da ti uopće nije važno kaj ćeš napraviti s prezimenom, a možda da ostaviš koje imaš, tek toliko da ne moraš mijenjati dokumente.
Da se ja rastanem, ostavila bih prezime zbog klinaca, kaj ja znam, nekak mi je važnije da se prezivam kao moja djeca, a ne kao moji roditelji!
Ja sam uzela muževo prezime (jako često), iako je moje djevojačko prezime rijetko (tj. samo se moja obitelj tako zove). Ali sada se moja šogorica zove isto kao i ja djevojački, a ja imam isto ime kao i sveki- dobro da si i kćer nisam nazvala Ana!
uhuhuuuuu... koliko postova!
anchie76, ti znas da si moj idol...
mamaAna, ti si jedina koja znas moje djevojacko prezime, meni se ne svida, nekako lomis jezik dok ga izgovaras (ali tvoje djevojacko mi je super!)...
no, vise mi se svida sadasnje prezime, u svakom slucaju bi bilo jednostavnije ostaviti ga...
...i sve sam ja tako razmisljala dok mi Gost01 nije stavila bubu u uho kako su nekada vlasnici svojim robovima davali svoje prezime kao oznaku vlasnistva. sad si mislim zakaj da ja ostavim prezime bivseg "vlasnika" ... kaj ja uopce imam s njim, s njegovom familijom....
samo vi nastavite, s razmisljanjima...
:D
upravo ovako.E pa onda mogu i ja
Samo sam nadodala, ali bi isto tako i oduzela u slučaju rastave. Nekako se ionako nisam saživila s tim prezimenom, pa se vrlo često i sada predstavim samo djevojačkim.
od rijeci do rijeci
Moje djevojačko prezime je takvo da ga nema nitko više u Hr (a mislim ni drugdje), i još je teško za napisati i izgovoriti i cijeli mi je život išlo na jetra što ga moram slovkati slovo po slovo. Ali nisam ga maknula, jer mi je to dio identiteta, pogotovo na poslu. Nego sam dodala još i muževo prezime, pa se sad ni na jednu crtu ne mogu potpisati, koliko mi je dugačko ime i prezime
A "dodatno prezime" dobro mi dođe kad negdje trebam ostaviti podatke, a ne da mi se slovkati svoje dugačko. Tako da se punim imenom i prezimenom potpisujem još samo u banci. Ukratko, više mogućnosti za kombiniranje...
Evo i ja ću se uključiti. Imam dva prezimena, svoje djevojačko i muževo. Razlog zašto nisam uzela samo muževo nije uopće taj da se nisam saživila s njegovim prezimoenom, da mi ne paše itd. nego vrlo jednostavan. Udala sam se sa 30 godina, do tada živjela kao osoba ta i ta , moje prezime me veže uz moje roditelje i obitelj i drago mi je. Muž mi nikad nije radio probleme zbog toga što samo dodajem njegovo prezime i tako sam napravila. Da se , kojim slučajem, rastanemo vratila bih svoje djevojačko. Jednostavno zato što bi mi bio nekako loš osjećaj nositi prezime osobe s kojom me vežu samo djeca i proživljene godine. Mislim, ta veza između nas i ljubav koja nas je vezala se nikad ne može zaboraviti, ali zbog toga ne moram cijeli život nositi njegovo prezime.
I tu mi uopće nije važno koje je prezime ljepše.
kad sam se udala dodala sam njegovo prezime svom djevojačkom. I to iz razloga što sam kao prvo sentimentalno vezana za njega, svi me tako znaju, stvorila puno toga pod njim i nečije drugo bilo mi je kao mjenjanje kompletnog identiteta, a tko zna možda sam i predosjećala da će se tako završit
Uglavnom, nakon rastave prirodno mi je bilo da se riješim onoga iza - : s tom obitelji i tim korjenima više nemam ništa, osim što sam im bivša snaha koju jako vole. Mala ima tatino prezime i ne primjećujem baš nikakve probleme kod njezinog prihvaćanja da svaka ima svoje.
Ali kažem opet - najmanje je važno prezime. Napraviš onako kako ti osjećaš. Ukoliko si se saživila sa novim prezimenom i ne vuče te ništa tvojem djevojačkom - ostavi ga. Ja sam jednostavno brisala mostove iza sebe. Imala sam osjećaj da se želim riješit tog jednog dijela života i da tek onda mogu dalje.
Vratiš svoje i djetetu nadodaš isto svoje (u tom slučaju bi dijete imalo dva prezimena)
Meni je žao što nisam djetetu upisala i svoje uz očevo, ali čovjek je jedva preživio što ću sačuvati svoje prezime (njegovo sam nadodala i gotovo nikada ga ne koristim, za dijete nije htio niti čuti ...
U slučaju rastave vjerojatno bih sačuvala i njegovo zbog djeteta i zajedničkih dokumenata (barem dok dijete malo ne poraste)
Da se ponovno udajem, ne bih uzela prezime nego samo sačuvala svoje i eventulano novom djetetu upisala i svoje djevojačko.
Baš zanimljiva tema koja me totalno proganja. Nisam bila nikada udana, a dijete ima moje prezime i sad imam gadnih problema sa njezinim ocem jer mi priča da će mi svašta napraviti ako uskoro ne prebacim njezino prezime na njega.
Nemi to baš ne odgovara jer ipak, ona je sa mnom i tako to. Nije to učinjeno da bih njemu napakostila, al stvarno ... ne znam što bih
Kaja, pa stavi joj oba prezimena. Ako hočeš da ima tvoje, a njen otac isto tako želi da nosi njegovo onda ti je to jedina solucija.
Kaja, ako ćeš time smanjiti pritisak, stavi joj i očevo prezime. Iskreno se nadam da će s time prestati i pritisak na tebe i Doricu.
Pogledala sam album. Ta mala slatkica je prelijepa i preslatka!
Draga,
znam curu koja se bila udala i imala samo muzevo prezime. Onda se rastala (i ima dijete) pa uzela majcino prezime. Ne svoje djevojacko.
Dakle cura u zivotu promijenila 3 prezimena.
I sve super.
Pusa
Ma kad smo biti na razgovoru u soc. skrbi o tome, ja sam i predložila da budu oba prezimena. Tako će dijete znati i tko je mama i tko je tata, al on to ni u kojem slučaju ne prihvaća. Ili njegovo ili nikako. A imao je rok za žalbu i to nije iskoristio.
Ma ludnica mi je
nisam ni udana ni razvedena al bih pričvrljila mišljenje
dakle, u slučaju udaje ne bih mijenjala svoje prezime, niti nadodavala suprugovo - npr u Italiji je običaj da žena zadrži svoje prezime, a djeca nose prezime oca
mislim da je to u redu, i da je bumbarov bio otac odista osoba kakvom sam ga upoznala prije trudnoće to bi tako i bilo
ovako, bumbar nosi mamino prezime
i nitko sretniji od mog oca, koji sav ponosan skuplja čestitke poznanika budući smo kao i sve novorođene bebe izašli u Novom listu
Hmmmmm, to je tema koja me malo-pomalo proganja! Prvo sam mislila da je bolje da se vratim na djevojačko. Onda mi se učinilo totalno glupo da klinci i ja imamo različita prezimena. Pod djevojačkim sam prezimenom dosad puno toga u životu napravila, ali nisam ne znam kako vezana uz njega. Na novo sam se prezime navikla, ali još ću ipak dobrano razmisliti hoću li ga zadržati, ili ne. Sva sreća pa ne žurim s odlukom. Životna deviza postaje mi ona: žuri polako!
Sad mi se čini da je prezime najmanji problem, ma kakvo ono bilo, najvažnije je da su klinci zadovoljni i sretni.
Ovdje virim zbog moje drage prijateljice moderatorice Egice, radi se o univerzalnoj temi, pa ću si uzet slobodu i napisati svoje viđenje.
Poslije 19 godina braka, ako me npr, u banci, laboratoriju, ordinaciji ili u sličnim prigodama prozivaju samo drugim (muževim) prezimenom, žena ga mora ponoviti barem tri puta-uopće mi ne dopre do svijesti da zove mene!
Inače, osim u službene svrhe, kad je, recimo potrebno ispuniti neki formular, ili napisati molbu ili nešto slično, koristim samo svoje prvo prezime.
Zapravo bih pri stupanju u brak, da mi vlastiti roditelji nisu sugerirali (pa sam to napravila radi njih), ostavila samo svoje prezime.
Jednostavno smatram nepravednim da samo jedan bračni drug (u 99,9%) slučajeva žena, pri promjeni bračnog statusa stoji u redu na MUP-u za promjenu osobne, pa vozačke, pa putovnice, pa tko zna čega sve ne...
Na obljetnicama mature do nekih je cura, i to uvijek onih koje su udajom promijenile prezime, praktično nemoguće doći.
Mislim da je neprirodno u nježnoj dobi od npr. 23, ili 47, ili 56 godina odjednom se početi odazivati na potpuno drugo ime.
Pitanje djetetovog prezimena?
Ma tu se već roditelji dogovore, hoće li mamino ili tatino, ili obadva, ima na biranje...No u svakom slučaju neka ga prati cijeli život, i bude formalno obilježje njegovog identiteta.
Dobro, treba poštovati one rijetke i kratke trenutke, hajdemo to tako nazvati, velike i bezuvjetne zaljubljenosti, kad želiš sve partnerovo, pa čak i njegovo ime. Takvi trenuci sigurno doprinose odluci o promjeni prezimena, i to je o.k.
No... to prođe, a tvoje srednjoškolske kolegice te ne mogu pronaći, ili studenti kojima si predavao nemaju pojma da si ti autor udžbenika i da mogu upravo k tebi na konzultacije, ili moraš plaćati grdnu lovu npr. za novu ploču s nazivom tvog poznatog butika, rastrčat se po gradu i dokazivati novi identitet u zahtjevima za zamjenu kreditnih kartica, štednih knjižica, zdravstvenih iskaznica, upisivati nova prezimena na radne knjižice, i npr. dobiti diplomu s novim prezimenom, iako si s tim prezimenom položila samo diplomski.
Grrrrrrrrr
I zadnje, ali ne najmanje važno: tvoje prezime je i prezime tvoje sveki!!!
Ova zadnja ti je zaaakonI zadnje, ali ne najmanje važno: tvoje prezime je i prezime tvoje sveki!!!
Genijalno!Ovdje virim zbog moje drage prijateljice moderatorice Egice
Poslije 19 godina braka, ako me npr, u banci, laboratoriju, ordinaciji ili u sličnim prigodama prozivaju samo drugim (muževim) prezimenom, žena ga mora ponoviti barem tri puta-uopće mi ne dopre do svijesti da zove mene!
Inače, osim u službene svrhe, kad je, recimo potrebno ispuniti neki formular, ili napisati molbu ili nešto slično, koristim samo svoje prvo prezime.
Zapravo bih pri stupanju u brak, da mi vlastiti roditelji nisu sugerirali (pa sam to napravila radi njih), ostavila samo svoje prezime.
Jednostavno smatram nepravednim da samo jedan bračni drug (u 99,9%) slučajeva žena, pri promjeni bračnog statusa stoji u redu na MUP-u za promjenu osobne, pa vozačke, pa putovnice, pa tko zna čega sve ne...
Na obljetnicama mature do nekih je cura, i to uvijek onih koje su udajom promijenile prezime, praktično nemoguće doći.
Mislim da je neprirodno u nježnoj dobi od npr. 23, ili 47, ili 56 godina odjednom se početi odazivati na potpuno drugo ime.
Pitanje djetetovog prezimena?
Ma tu se već roditelji dogovore, hoće li mamino ili tatino, ili obadva, ima na biranje...No u svakom slučaju neka ga prati cijeli život, i bude formalno obilježje njegovog identiteta.
Dobro, treba poštovati one rijetke i kratke trenutke, hajdemo to tako nazvati, velike i bezuvjetne zaljubljenosti, kad želiš sve partnerovo, pa čak i njegovo ime. Takvi trenuci sigurno doprinose odluci o promjeni prezimena, i to je o.k.
No... to prođe, a tvoje srednjoškolske kolegice te ne mogu pronaći, ili studenti kojima si predavao nemaju pojma da si ti autor udžbenika i da mogu upravo k tebi na konzultacije, ili moraš plaćati grdnu lovu npr. za novu ploču s nazivom tvog poznatog butika, rastrčat se po gradu i dokazivati novi identitet u zahtjevima za zamjenu kreditnih kartica, štednih knjižica, zdravstvenih iskaznica, upisivati nova prezimena na radne knjižice, i npr. dobiti diplomu s novim prezimenom, iako si s tim prezimenom položila samo diplomski.
Grrrrrrrrr
I zadnje, ali ne najmanje važno: tvoje prezime je i prezime tvoje sveki!!!
sad svi znate zasto ja obozavam moju prijateljicu Gost 1 :D ...neponovljiva je!!!!
I ja bih takvu prijateljicu
Gost 1 svaka ti čast. Slažem se sa svime (pa i onime da uzmemo "privjesak" uvijek na zahtjev drugih").
I ja se slažem sa svime, s time da mene nitko nije prisiljavao na "privjesak", čak mi je i MM savjetovao da ostavim samo svoje prezime, no ja sam dodala i njego na vlastitu iželju a razlog su bila djeca.
Meni je super Španjolska - tamo familija uvijek ima dva prezimena: mamino i tatino.
Koliko se ukupno imena i prezimena može uopće imati? Dva ili tri?
Ja sam sebi doslovno skratila muke prilikom udaje time što sam uzela MMovo prezime - imam dva imena i dva prezimena jer moji roditelji nisu bili vjenčani kad sam se rodila a tata je malo popio kad me išao prijavit pa je službeniku automatski rekao nek doda odmah i mamino prezime iako su se dogovorili da ću nosit samo njegovo...Mama je dvije godine kasnije uzela njegovo i odbacila svoje
Tako da mi je bilo previše samo dodati MMovo prezime, a da moram birat između dva stara pa onda dodat MMovo bilo bi mi glupo. Mojim roditeljima je bilo svejedno, mami čak prirodno da uzmem MMovo, MMu je isto bilo svejedno, njegova mama je nešto tupila oko dodatnih potvrda zbog dokumenata i putovanja s djecom - ništa od toga mi nije bilo bitno.
Ja sam MMovo prezime uzela jer ga volim, i ponosna sam na to što nosimo isto prezime. Njemu je ipak bilo drago što sam to odlučila (nije znao do zadnjeg trena kod matičarke što ću reći), i pričali smo o tome i vjerujem da bih ostavila njegovo prezime sve i da dođe do raspada sistema.
Što se tiče srednjoškolskih i drugih prijatelja, brojeve mobitela nisam mijenjala barem 4 godine, a svi imaju barem jednu adresu u Splitu na kojoj me mogu kontaktirati jer su svi znali tko i gdje su moji baka i dida. Ako sam s nekim i izgubila kontakt, to je iz drugih razloga, i opet, svi imaju barem jednu osobu koju mogu pitat za moj novi broj, nije da ga baš selektivno dijelim.
Moram se uključiti
Uvijek sam znala da ću svoje djevojačko prezime zadržati ako se ikad udam. Kad sam se udala (kako se to dogodilo?: smajlić koji se bacaka od smijeha) doštukala sam drugo prezime tj. ovo MM. Kad se predstavljam kažem samo prvo prezime, a MM u pravilu sa smješkom dodaje drugo, iako me zapravo uvijek zove imenom i prezimenom, mojim, prvim, naravno. Razgovarali smo neki dan i on mi veli da sam ja za njega samo ime i prezime ovo prvo i da mu je bezveze što nosim i njegovo prezime, kad me nitko ne doživljava. Frendovi kad kažu da su kod nas kažu njegov nadimak i moje ime i prvo prezime hihihihi.
E, jesam rastegnula.
Prvo sam mislila da će bebać, kad jednom dođe, nositi tatino prezime. E, a nakon pročitanih vaših postova dragom MM poslala sam SMS odluku u kojoj stoji da će beba imati oba prezimena, dakle službeno Samo Moje, jer je to u biti sad jedno prezime hahaha. Jer kako reče pametno dijete, "pripada obje obitelji".
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom