"Strašne" priče

[tanja_b]

Znam da ovdje ima dosta roditelja koji štite djecu od okrutnosti u bajkama, ali ipak me zanimaju i malo više iznijansirana mišljenja.
O čemu se radi: klasične bajke čitamo odavno, bez skraćivanja i uljepšavanja i nikakvih problema nismo s tim imali (naročito nakon što nas je Bruno Bettelheim uvjerio da su bajke djeci potrebne ). I Andrej je oduvijek volio bajke (za razliku od mene).
I, pred neki dan, baka kupila unuku "Pinokija". Pravog. Ne slikovnicu u Disneyevoj preradi. Nego Collodijev original, u kojem Pinokio na samom početku knjige ubije zrikavca, ulove ga razbojnici pa ga objese na stablo, i slično.
Baka je zamalo pala u nesvijest, jer, ispostavilo se, ni ona nije čitala original priču. Sad je grize savjest, da će se dijete istraumatizirati od takvog sadržaja i samo traži priliku da mu "neprimjetno" sakrije knjigu.
Moš mislit. Dijete je oduševljeno. Plus što je u zadnje vrijeme ionako opsjednut zmajevima i čudovištima (koji su, po mom mišljenju, još gori od bajki, klasičnih ili umjetničkih).
Sa svoje strane, baš i nemam neke dileme - mislim da knjiga ne može istraumatizirati dijete (za razliku od filmova), i ako mu baš nešto u knjizi ne paše, neće je više htjeti čitati i to je to. Baka je pak ozbiljno zabrinuta da bi ga knjiga mogla uznemiriti i isprepadati i da to nije literatura za djecu.
A mene zanimaju i tuđa mišljenja. A naročito onih koji imaju nešto stariju djecu (ako se ne varam, Collodijev Pinokio je i u lektiri za osnovnu školu).

[Mima]

Evo vidiš, i mene je Pinokio šokirao, ne sjećam se jesam li i ja čitala originalnu priču kad sam bila dijete.
Šokirao me donekle i Petar Pan, njega sam čitala ali sam zaboravila da ima prilično okrutnih scena.
Nešto sam tu i tamo i izbacila - jednostavno mi je bilo previše.
Lea nije imala nikakvih problema niti sa jednom od tih knjiga, normalno ih je prihvatila, oduševljena je njima, posebno sa Pinokiom.

S druge strane, ne mogu da se ne zapitam koliko je dobro i smisleno to što u modernim verzijama tih priča zli likovi uopće baš i nisu zli nego su gotovo simpatični. Kuka i gusari u filmu Petar Pan, ili npr. Crni Štakor u crtiću o Hlapiću - pa to su sasvim simpatični likovi, gotovo pa junaci; vidim da se u Hlapićevom dućanu prodaje i odjeća za dečke sa Crnim Štakorom.
Kakva je to poruka za djecu ??

[leonisa]

mene su iznenadili ivica i marica....maceha ih ostavlja u sumi jer nemaju djeci dati sta jesti pa neka tamo umru....ili kraljica koja salje lovca da ubije snjeguljicu...nekako sam zaboravila na te detalje i ne mogu joj ih citati, pa ih uredno cenzuriram. no opet, ona ima nepunih 4 godine... :/

[tanja_b]

S druge strane, ne mogu da se ne zapitam koliko je dobro i smisleno to što u modernim verzijama tih priča zli likovi uopće baš i nisu zli nego su gotovo simpatični. Kuka i gusari u filmu Petar Pan, ili npr. Crni Štakor u crtiću o Hlapiću - pa to su sasvim simpatični likovi, gotovo pa junaci; vidim da se u Hlapićevom dućanu prodaje i odjeća za dečke sa Crnim Štakorom.
Kakva je to poruka za djecu ??

Mima, good point. Baš to mi je falilo.

S klasičnim bajkama uopće nismo imali problema - ni s maćehom, ni s vukovima (iako se Andrej u jednoj fazi intenzivno bojao vuka iz bajki, ali taj strah je nekako "odradio" i prerastao, a u to vrijeme je upravo tražio bajke, kao da je imao potrebu proći kroz taj strah). Ali i Pinokio i Petar Pan su tzv. umjetničke bajke, pa se na njih ne može primijeniti Bettelheimova psihologija iako, ovo o zlim likovima ostaje univerzalno.

(ma zapravo, Andrej nema problema s tim zlim likovima, ni prije ni sad - ima ih baka, pa bih htjela skupiti malo više tuđih razmišljanja na tu temu)

[Peterlin]

Ja sam se prošli tjedan zaprepastila kako su iskasapili Nazorovog Bijelog jelena. DOnio sin iz školske knjižnice neki primjerak s Generalićevim ilustracijama, a unutra se knežević Ulrik zove Stjepan i nije nikakav knežević, knez Bodo ne postoji i izbačene su sve scene nasilja (npr. kad knez Bodo i vepar Kiso ubiju jedan drugoga u lovu). Bilo mi je FUUUUUUUUUUUUUJ, a bome to isto mislim i o bajkama.

DJeci treba objasniti da su bajke upravo to - bajke - i da su daleko od stvarnog života svjetlosnim godinama. Uostalom tko je spomenuo Brunu Bettelheima???

Bolje je djeci dopustiti da čuju i čitaju okrutne priče u bajkama, to je manje zlo nego nasilje na televiziji. Uostalom, ni danas ne znam da li se moj sin popeo na ogradu balkona izigravati Supermana s idejom da mu neće biti ništa ako skoči.... Sva sreća da sam ga dohvatila (i dobio je nepedagoški po guzi) jer on nije bio u stanju razlučiti što je stvarna opasnost, a što crtić. Crtići su tog trena prestali stanovati u našoj kući (bar većina). Bajke ne - njih čitamo u originalu i dalje.

[mamitzi]

nisam čitala filipu niti jednu bajku i nisam mu dala gledati nasilne criće, televiziju nismo gledali jer nismo imali antenu. onda sam išla u "vrtić za roditelje" u našem vrtiću i tamo su se svi suglasili da djecu treba odgajati "u realnosti"-tako su rekli. pa smo počeli gledati ninja kornjače, ben10 i slično, odvela sam ga u ratni muzej u karlovcu, posudili smo knjige o vitezovima u knjižnici-samo još dnevnik nije gledao. možda je sad vrijeme i za bajke. ja ih kao dijete nisam voljela, posebno one okrutne prema životinjama ,kao npr.crvenkapica.

[mamitzi]

nisam čitala filipu niti jednu bajku i nisam mu dala gledati nasilne criće, televiziju nismo gledali jer nismo imali antenu. onda sam išla u "vrtić za roditelje" u našem vrtiću i tamo su se svi suglasili da djecu treba odgajati "u realnosti"-tako su rekli. pa smo počeli gledati ninja kornjače, ben10 i slično, odvela sam ga u ratni muzej u karlovcu, posudili smo knjige o vitezovima u knjižnici-samo još dnevnik nije gledao. možda je sad vrijeme i za bajke. ja ih kao dijete nisam voljela, posebno one okrutne prema životinjama ,kao npr.crvenkapica

[kasiopeja]

ad sam nedavno citala nekakve knjige o razvoju i razumijevanju govora, naisla sam na preporuku da bajke i takve strasne price i treba citati onakve kakve su napisane. Jer djeci je potrebno da to cuju pa da mogu napraviti odmak i zakljucit da je to samo u pricama. Na taj nacin im se izgradjuje nesto ( vec zaboravila, al nesto bitno ) Uglavnom preporuka je ne modificirati i ne pricati da npr vile ili babaroge ne postioje, vec samo naglasiti da ih ima jedino u pricama. Preporuka je i jos da ako se procijeni da bi u djeteta takve price mogle izazvati nemir , da im se onda jednostavno neko vrijeme ne citaju..

[Peterlin]

Meni je od bajki o Crvenkapici daleko gori bio Stari zavjet, npr. priča o žrtvovanju Izaka. Brrrr... i danas mi je to grozno.

[tanja_b]

nisam čitala filipu niti jednu bajku i nisam mu dala gledati nasilne criće, televiziju nismo gledali jer nismo imali antenu. onda sam išla u "vrtić za roditelje" u našem vrtiću i tamo su se svi suglasili da djecu treba odgajati "u realnosti"-tako su rekli. pa smo počeli gledati ninja kornjače, ben10 i slično, odvela sam ga u ratni muzej u karlovcu, posudili smo knjige o vitezovima u knjižnici-samo još dnevnik nije gledao. možda je sad vrijeme i za bajke. ja ih kao dijete nisam voljela, posebno one okrutne prema životinjama ,kao npr.crvenkapica.

E vidiš, po meni nikako nije isto gleda li dijete crtiće ili mu se čitaju bajke i priče. I uvijek bih prednost dala bajkama i čitanju, a crtiće na zadnje mjesto. I dalje sam mišljenja da knjiga ne može istraumatizirati dijete, a film (ili crtić) može.
Osobno nisam ljubitelj bajki - ne zbog okrutnosti, nego me taj žanr nikad nije privlačio (uvijek sam bila tvrdokorni realist ). Ali Andrej ih voli. I njemu ih čitamo, u integralnom obliku, i stalno traži još. Još nisam primijetila da bi ga to zasmetalo. Crtiće tipa ninja kornjača i ben10 ni danas ne gleda. Mislim, gledao bi on da mu damo ali misim da ionako previše vremena provodi pred nekom vrstom ekrana (tv ili kompjutorskog), pa ne širimo repertoar.

A što se tiče Pinokija, baš jučer su u čitanju on i MM došli do dijela kad je Pinokio bolestan i kad neće popiti lijek, pa mu dođu zečevi s mrtvačkim sandukom da ga strpaju u njega. Jest da na prvi pogled zvuči malo stravično, ali u stvari cijelo to poglavlje je savršen primjer učenja emocionalne inteligencije. Pa i ono Pinokijevo laganje - puno je uvjerljivije i lakše zamislivo u stvarnosti, nego ono kako su to napravili u slikovnici po Disneyu.
Sad još samo da uvjerim baku da nije istraumatizirala unuka

[malena beba]

E. sam inace citala bajke sve dok nismo naletili na neku od H.C.Andersona o djevojcici i plesnim cipelicama, brrr, prestrasno!
sad vise volim basne
ona sama donese knjigu iz knjiznice pa cita, ako nesto ne razumije, pita.

[Poslid]

Sama sam došla do zaključka da djeca jednostavno nađu neki odmak od bajki, ako im se ne modificira i da ih te strašne stvari u bajkama ne zastrašuju.
Mene u tim starim bajkama više moči onaj dio o lijepim i dobrim djevojkama koje postanu princeze i dobro se udaju, a ona debele i ružne su uvijek zločeste i na kraju završe loše.

[Asimon]

ja imam traume iz djetinjstva od Andersenovih bajki. Sjećam se da sam s nekih 5 godina dobila na poklon predivnu tvrdo ukoričenu knjigu Andersenovih bajki, i čitala - jedna je bila gora od druge, od one nesretne tratinčice, preko sestre koja za braću labudove plete plašteve od koprive, plakala sam danima. uh, i sad mi je muka kad se sjetim.

Kako vidim da je P. po senzibilitetu sličan meni, odlučila sam ovakve bajke ne čitati. Ipak nisam mogla odoliti i jedan dan sam posudila neku, ne sjećam se točno koju, Andersenovu bajku iz knjižnice. P. me i dan danas povremeno upozori da on ne želi takve priče, iako je otad prošlo preko godinu dana.

[emily]

meni su bile strasne Price iz davnine I.B.Mazuranic
i uzasno mi je bila tuzna (i jos mi je) Djevojcica sa sibicama

djeci smo citali sve, bez cenzure

[cvijeta73]

kud baš pinokio, mi ga jučer na jedvite jade završili, danas ima lektiru.
smiješan mi je J bio kad je sasvim ozbiljno zaključio kako u knjizi nije ništa slično kao u pravom pinokiu, misleći na disneya, naravno.
i nije mu se svidjeo, bio mu je dosadan.

u principu, razmišljam kao tanja, ali opet možda ipak treba voditi računa o dobi djeteta.
imam primjer npr. mace papučarice.
maca papučarica je inače, kao i pinokio, lektira za drugi razred.
a M je dobila slikovnicu i čitam ja njoj tu slikovnicu, i nakon par dana ona se jadna diže iz kreveta i u panici traži papuče da će doći maca i uzeti joj papuče ako ih ne spremi.
plus što u vrtiću tete stalno spominju tu macu papučaricu koja će im uzeti papuče ako ih ne spreme.
mi došli u vrtić, nema papuča, negdje su se izgubile, dolazi teta i opet spomene tu nesretnu macu papučaricu, a M u plač.
neće ostati u vrtiću. a nesretne papuče nikako naći. i jedva sam ju nekako uvjerila da neće doći nikakva maca nego da će teta spremiti papuče.
mislim da je u toj njenoj maloj glavici ta maca približno izgleda gore nego nekakvo čudovište iz ben tena.
mislim ta čudovišta već i maloj djeci izgledaju totalno nestvarna i nemoguća, a maca je ipak nešto što vidi svaki dan.
i sad još zamišlja te mačke kako ulaze po noći u naš stan.

vidiš, zanimljivo mi je ovo o strahu od vuka.
M se isto jedno vrijeme, pa i sad još uvijek, baš bojala vuka, stalno ga je spominjala, i istovremeno stalno tražila da joj čitam crvenkapicu.

e da, razmišljam kao tanja o bajkama, ali ne i o crtićima. kad je riječ o traumatiziranju, oni su mi u istom rangu. čak i sigurno manje "opasni" od knjiga. prava, dobra knjiga prije će te "uzeti" i impresionirati nego nekakav bezvezan crtić ala ben10. veća mi je vjerojatnost, iako mala, da dijete pokuša letjeti nakon knjige o petru panu, nego nakon jeftinog crtića o supermanu. iako mi nije vjerojatno ni jedno ni drugo.
ja se sjećam da sam kao dijete obožavala čitati i skroz bi se uživila u svijet knjige.
niakd mi se to nije desilo sa crtićem.

[leonisa]

ja imam traume iz djetinjstva od Andersenovih bajki. Sjećam se da sam s nekih 5 godina dobila na poklon predivnu tvrdo ukoričenu knjigu Andersenovih bajki, i čitala - jedna je bila gora od druge, od one nesretne tratinčice, preko sestre koja za braću labudove plete plašteve od koprive, plakala sam danima. uh, i sad mi je muka kad se sjetim.

o da i ja.
a djevojcica sa sibicama i danas izmami suze na mom licu.

meni nije problem dobro-lose i kako ce ona to shvatiti (3 prascica su mi zakon) ali bas ovo sto je poslid napisala, lijepe, divne, krasne, dobre...i princ i heplieverafter...i ubiti.
ne znam kako bi joj to objasnila. osim ribica koje tu i tamo umru, jos nismo pricali o smrti i ja ne znam kako se uopce postaviti oko smrti, tocnije ubojstva.

cura je pa ne gleda kornjace, bentenove i sama veli kako je to za decke. ali je nakon winxica rekla ocu: satrat cu te! tako da....dodje na isto.

i ja preferiram basne. i ona je dok nije nedavno usla bas u bajke (pepeljuga, snjeguljica, mala sirena, crvenkapica...). muz joj cita prije spavanja price iz davnina (ja ih nisam nikad volila pa ih ni ne poznam) i ne vidima da ima problema sa tim.

i ja ko cvijeta imam misljenje o crticima. ona je svjesna da je to samo crtic i nikad joj nije pala neka glupost na pamet iako tom i jerry rade svasta i omiljeni su joj likovi. no za bajke me znala ispitivati kako, zasto, gdje... :/

[Mima]

Ali meni je upravo to što ispituju ono što mi se sviđa u 'pravoj' literaturi - ona potiče na razmišljanje, na razgovor.

Mene su Leine reakcije na Pinokia oduševljavale - npr. kad se na početku opisuje Pinokieva glad, ona je povikala: mama tako sam ja gladna, točno tako, kad ne mogu izdržati! Ili ova scena kad Pinokio odbija popiti lijek, taj ju je opis oduševio i odmah je zaključila 'on je kao ja, tako ja vas zezam'. Zečevi sa mrtvačkim sandukom su je, pak, potpuno zbunili, baš je onako 'izbečila' oči na njihovo pojavljivanje.

Mislim, to nekako i jest smisao čitanja knjiga - da izazivaju kod nas nekakve reakcije, da nas potiču na razmišljanje, da prepoznajemo svoje reakcije i osjećaje u onome što čitamo. (i naravno da se zabavljamo uz dobru priču).

Mi sad čitamo Bambijevu djecu i upravo nam je sinoć nakon ove teme na red došao naturalistički opis kako podivljala mačka kolje male životinje po šumi - što jest, jest, nisam pročitala baš svaku riječ. Lovac ubije mačku, a nakon toga slijedi opis lova, 'velika strava' kako to zovu srne - i to je Leu potaknulo na pitanja: zašto ih je lovac spasio od mačke a sad ih lovi i ubija.

Meni se čini da čitanje 'prave' književnosti potiče više ovakvih pitanja i razgovora.

[lasica]

meni su skoro sve tradicionalne bajke bolesne,atavističke i "šovinističke".sada ima toliko dobrih i promišljenih bajki za djecu pa i ne čitamo ove.ne vidim nikakvu pouku u takvim negativcima.ne vjerujem da čovjek može spoznati dobro samo ako je zlo uz to kao kontra.clarissa pinkola estes jako dobro analizira bajke.a glede brune b. -o njegovom kredibilitetu je dovoljno zaviriti u njegovu biografiju.definitivno ne netko u kog bi se pouzdala u savjet oko literature za dijete.i da,i ja sam se skoro bacila sa zgrade jer sam bila uvjerena da sam petar pan.a nisam to gledala na tv nego samo čitala knjigu.djecu treba puniti sa pozitivom,a o negativnostima treba raspravljati na realnom nivou.i ne sviđa mi se što su negativci uvijek npr određene životinje (npr vuk,lisica i sl).to me baš smeta.

[jeka]

Mi citamo bajke, Ema ih obozava a ja sve nejasnoce pojasnim tipa "Petar Pan ima carobnih prah i SAMO tako moze da leti", "taj strasni vuk je samo 'kobajagi' " i tako trudim se da bajke ostanu bajke, i ona to vise manje shvata.Mada se par puta probudila iz sna plaseci se vuka, pa smo ga neko vreme izbacili.
Mislim da su bajke ok, treba pratiti dete i ev. nezeljene reakcije
Citamo svako vece, vise manje bez cenzure.

[XENA]

Baš tema za mene! Laura uskoro puni 4gd. i u zadnje vrijeme mi se upravo ta pitanja vrte po glavi, tipa ubojstava, sakaćenja , umiranja i kojekavih rasparanja u bajkama ili u nekim crtićima za djecu. To ovako napisano zvući strašno i pitam se kakvu poruku šaljem svome dijetetu, dali cenzurirati ili ne neke dijelove. Možda oni drugaćije vide stvari nego mi pa im se to sve skupa ne ćini strašnim, ali mene muka hvata jer ja to doživljavam kao nešto realistićno, nešto što se zaista dešava ili se može desiti pa mi je stoga gnjusno. Sada kada razmišljam meni moji starci nisu čitali, ali ja sam dosta rano naučila čitati i puno sam čitala. Ne mogu reći da je i jedna bajka negativno utjecala na mene. Ful me zanima ova tema , idem malo prosurfati po internetu, ili u krajnjem slućaju neći neku knjigu koja će mi pomoći sa mojim dilemama...... Iako nešto mi govori da bi djeca trebala čuti komplet bajke od poćetka do kraja....ne znam

[mašenka]

Nama je još malo prerano za bajke, ali sam nedavno kopala po mojim starim knjigama i slikovnicama i naletila na moju knjigu Grimmovih bajki- dobro smo se išokirali pojedinim scenama! Ajde na stranu što je vuk zao, pa vještica, bla bla, negativaca mora biti, ali zar su baš morali vuka rasparati(ok da ovi izađu) pa natrpati kamenjem i zašiti, i onda čekati da se probudi da gledaju kako pokušava pobjeći i prije nego ga upucaju ovaj crkne u mukama od težine kamenja kojim su ga natrpali , pa onda ti Ivičini i Maričini roditelji ...
Ne znam što čemo kad dođemo do bajki, ja ovakve stvari ne mogu pročitati a da me dobro ne potresu. Nisam za cenzuriranje ali rado bi našla neku "light" varijantu, dobro ne mora vuka baš Greenpeace preseliti u prirodno stanište ili da ga eutanaziraju, ali ono bar da ga ustrijele i svi sretni !

[jeka]

Mi jedino ne citamo Ivicu i Maricu, ona je bila u totalnom soku kako su mama i tata OSTAVILI svoju decu u sumi.Mislim stvarno nema smisla
Cini mi se da je ona totalno ok, i shvata da ima dobrih i losih likova i to je sve super, ali da mama i tata nisu dobri to joj je bilo previse...

[vissnja]

A Pepeljugina maćeha koja igra u užarenim cipelama dok ne umre

Ja Nađu ne pošteđujem gadnih detalja, ali ni ne čitamo puno tih bajki u originalu. Mada ona na sve te gadosti ni okom nije trenula, a to mi baš i nije drago da ih prihvata pod normalno. Kao OK, to se tako radi, isečeš mu stomak, pa natrpaš kamenje to baš tako treba

[MarikaPika]

A Pepeljugina maćeha koja igra u užarenim cipelama dok ne umre

Ja Nađu ne pošteđujem gadnih detalja, ali ni ne čitamo puno tih bajki u originalu. Mada ona na sve te gadosti ni okom nije trenula, a to mi baš i nije drago da ih prihvata pod normalno. Kao OK, to se tako radi, isečeš mu stomak, pa natrpaš kamenje to baš tako treba

Ja ovaj deo odradim u Crvenkapi, pri tom ne znam je li zbilja tako u originalu, ili je to samo moja verzija ....a svaki put mi se u glavi dešava scena u kojoj moje dete praktično isprobava na svojoj sestri istovetan zahvat....smrznu mi se kosti.....i samo čekam "teška" pitanja
U mojoj verziji Tri praseta, vuk padne u nesvest od silnog duvanja u pokušaju da sruši kućicu od ciglica...i svaki put me Pika pita-mam,šta je to "pao u nesvest?"Mama, naravno, sve stručno objasni....štreberka...

[Zdenka2]

Bajke su važne, jer u sebi sadrže neke, u bajke zavijene obrasce razmišljanja o međuljudskim odnosima, o shvaćanju drugih i samoga sebe i to u onim dobrim i lošim stranama. Svijet nije crno bijel, postoji mnogo nijansa boje i tome bajke uče djecu. U tom svjetlu vidim i razmjerno simpatično prikazane negativne likove (Crni Štakor, Kuka) - to je realnost života. Nasreću, ima jako malo potpuno zlih ljudi, a i to zlo u ljudima isto treba razumjeti. (

Moj sin je neizmjerno volio klasične bajke, osobito Trnoružicu, počevši negdje od treće godine. Loši likovi, naročito vještice, bili su mu najzanimljiviji. Mogao je to slušati bezbroj puta ponovo i uvijek sam imala osjećaj da nešto bitno procesuira slušajući iznova te priče. (Kćeri nažalost nisam imala prilike čitati bajke.)

Pinokio po mom mišljenju spada u drugu kategoriju - usudit ću se reći, dosadne i loše knjige. Moja kći ga je upravo čitala za lektiru (2. razred; potpuno neprimjerena lektira), pa smo se svi u kući složili da nam se ta knjiga nimalo ne sviđa.

Peterlin, moj sin je prije par mjeseci imao Bijeli jelen za lektiru, isto posuđeno u školskoj knjižnici i sve je bilo izvorno. Čudim se da postoji nekoliko varijanta.

[Rebbeca]

Bijelog jelena postoje čak 3 varijante: sa Ulrihom, Stjepanom ili Ivanom...
To sam saznala kada sam razgovarala sa mamama iz razreda mog sina, imali su to nedavno za lektiru.

[Mima]

Lea i ja smo obje uživale čitajući Pinokia, meni je knjiga sjajna, duhovita, ironična i zabavna, jedino što nije čitava knjiga jednako dobra nego kvaliteta prema kraju pada, ali to je slučaj kod mnogih dječjih knjiga; npr. kad se Heidi vrati iz Frankfurta knjiga postane skoro pa nečitljiva. (meni, Lei je i dalje odlična, dapače još i bolja jer se pojavljuju koze).

Ovi negativni likovi koje sam spomenula su u originalnim djelima prikazani kao vrlo zli i nimalo simpatični, Crni čovjek je zao i opak, Kuka jest malo smiješan povremeno ali je i vrlo okrutan; u modernim verzijama - Diznijevom crtiću i u štakorskoj verziji ti likovi postaju više nespretno-smiješni, 'zločesti' a ne zli, tako da gotovo da oni postaju heroji - jer dobro je pomalo dosadno, a 'zloćkasto' je zabavno (ista je stvar sa Liscem i Mačkom u Pinokiu). To je ta poruka koja se meni ne sviđa - da se 'zločesti' likovi prikazuju tako da su djeci interesantniji od dobrih, a kao drugo da u tim verzijama priča zapravo i ne postoji pravo zlo, a a to u realnosti nije tako jer postoje zaista zli ljudi, zapravo ljudi koji rade zle stvari - nasreću, stvarno ih je malo, jako malo, onoliko koliko je pišljivog boba u kanti punoj boba kako to lijepo piše IBM u Hlapiću. (i to je rečenica na koju svaki puta podsjetim Leu).

[Peterlin]

I moj mlađi sad čita integralnu verziju Pinnochija za lektiru. Mislim da je to prva knjiga koju čita bez prisile i u kojoj zaista uživa!!! Mašalah!

[tanja_b]

Lea i ja smo obje uživale čitajući Pinokia, meni je knjiga sjajna, duhovita, ironična i zabavna, jedino što nije čitava knjiga jednako dobra nego kvaliteta prema kraju pada, ali to je slučaj kod mnogih dječjih knjiga; npr. kad se Heidi vrati iz Frankfurta knjiga postane skoro pa nečitljiva. (meni, Lei je i dalje odlična, dapače još i bolja jer se pojavljuju koze).

Ovi negativni likovi koje sam spomenula su u originalnim djelima prikazani kao vrlo zli i nimalo simpatični, Crni čovjek je zao i opak, Kuka jest malo smiješan povremeno ali je i vrlo okrutan; u modernim verzijama - Diznijevom crtiću i u štakorskoj verziji ti likovi postaju više nespretno-smiješni, 'zločesti' a ne zli, tako da gotovo da oni postaju heroji - jer dobro je pomalo dosadno, a 'zloćkasto' je zabavno (ista je stvar sa Liscem i Mačkom u Pinokiu). To je ta poruka koja se meni ne sviđa - da se 'zločesti' likovi prikazuju tako da su djeci interesantniji od dobrih, a kao drugo da u tim verzijama priča zapravo i ne postoji pravo zlo, a a to u realnosti nije tako jer postoje zaista zli ljudi, zapravo ljudi koji rade zle stvari - nasreću, stvarno ih je malo, jako malo, onoliko koliko je pišljivog boba u kanti punoj boba kako to lijepo piše IBM u Hlapiću. (i to je rečenica na koju svaki puta podsjetim Leu).

Mima, potpis od početka do kraja, a potpis i na Leu - i meni se Heidi još više sviđala po povratku iz Frankfurta jer sam znala da se više ništa strašno neće dogoditi

[cvijeta73]

Ovi negativni likovi koje sam spomenula su u originalnim djelima prikazani kao vrlo zli i nimalo simpatični, Crni čovjek je zao i opak, Kuka jest malo smiješan povremeno ali je i vrlo okrutan; u modernim verzijama - Diznijevom crtiću i u štakorskoj verziji ti likovi postaju više nespretno-smiješni, 'zločesti' a ne zli, tako da gotovo da oni postaju heroji - jer dobro je pomalo dosadno, a 'zloćkasto' je zabavno (ista je stvar sa Liscem i Mačkom u Pinokiu). To je ta poruka koja se meni ne sviđa - da se 'zločesti' likovi prikazuju tako da su djeci interesantniji od dobrih, a kao drugo da u tim verzijama priča zapravo i ne postoji pravo zlo, a a to u realnosti nije tako jer postoje zaista zli ljudi, zapravo ljudi koji rade zle stvari - nasreću, stvarno ih je malo, jako malo, onoliko koliko je pišljivog boba u kanti punoj boba kako to lijepo piše IBM u Hlapiću. (i to je rečenica na koju svaki puta podsjetim Leu).

baš mi se sviđa tvoj post, nisam o tome razmišljala i čini mi se da imaš pravo.

sad mi je došla volja da i ja pročitam tog pinokia, da vidim malo, koji je juraju bio nepodnošljivo dosadan.

[sandra-zvrk]

baš sam jučer raspravljala s mojom majkom o tome kako mi je strašno čitati bajke jer u svakoj neko-nekog-nešto ružno! Ali smo zaključile kako je ustvari bolje čitati izvorno jer na taj način djeca dobiju i sliku o "dobru i zlu" (nisam joj još rekla da se slažem s njom ). Bitno je da se zna predočiti djetetu kad je nešto u bajci loše , a kad dobro svojim gestama (mrštiš se kad lovac ide u šumu sa snjeguljicom , a veseliš se kad ju pusti jer mu je draga i sl.)
No ja sam ipak kupila slikovnicu "Ružno pače" jer nema baš puno nasilja (samo mu se rugaju )
Bitna je poruka na kraju bajke-ja bi rekla. Neznam kak ću joj čitati "djevojčicu sa žigicama".Eto knedla je u grlu!

Mislim da su bajke ipak smislenije nego Transformersi!!

[tanja_b]

No ja sam ipak kupila slikovnicu "Ružno pače" jer nema baš puno nasilja (samo mu se rugaju )

Da, psihički bullying, koji je još gori od fizičkog

Ali bez zafrkancije, mi čitamo puno bajki, ali do Andersena još nismo stigli...

[Val]

uff, uopće ne znam što bih napisala.
Pinochio mi je uvijek bio bezveze, fakat ne kužim poantu, detalji su mi grozni...
Petar Pan-ne znam, ima dobru ideju, ali ja brutalnosti ne volim, a po meni h ima previše.

Moji klinci su, čini mi se, "realisti" i vole naše priče. Znači svaku večer im izmišljamo priču o lampici, majmunu, medi koali...
Crvenkapicu smo čitali i gledali-čitanje je bilo modificirano jer se Sven, jedno vrijeme, užasno bojao vuka (nemam pojma zašto),
ali je lutkarsku predstavu podnio prilično dobro. jedino su nas ubili pitanjima A zašto???

[XENA]

Na rodinim stranicama imaju dva teksta o bajkama i djeci u kojima piše da djeca trebaju čuti i ono dobro i ono manje dobro iz bajki, naravno da treba birati knjige koje su primjerene dječjem uzrastu.
Tako da sam ja odlučila Lauri čitati onako kako piše jer su te priće nama koji smo okusili svijet puno strašnije nego njima.
Mi smo osim bajki počeli čitati i dječje enciklopedije koje su Lauri dosta zanimljive.

[VGmama]

Čitajući ovu temu primijetila sam da dosta roditelja čita lektiru svojoj djeci koja još nisu ni krenula u školu. Upravo me jučer iznenadila i knjižničarka u knjižnici prilikom posuđivanja knjige. Sin mi ima strašnu želju pročitati „pravu“ Knjigu o džungli. Ona je na to reagirala „pa ti si još premali za to“. Ponudila mu je razno razne slikovnice na temu Knjiga o džungli koje skoro pa da znamo i napamet. Ta njena reakcija je iznenadila i mene. Rekla sam joj da mislim da bi on bez problema mogao pratiti priču, a naravno da ću mu je ja čitati. Na to se ona nasmijala i pitala, a što će biti kada ta knjiga dođe na red u školi za čitanje kao lektira? Žene je možda i u pravu. Sadržaj knjige će mu ostati tu i tamo, detalji će nestati, to je deblja knjiga i kada dođe na red za čitanje postoji velika šansa da će on reći „Ah to sam čitao!“ (tko je čitao – mama/tata). Nakon toga sam se zapitala što mu čitati? U knjižnicama postoji toliko puno razno raznih slikovnica, edukativnih knjiga na temu sporta, prirode, umjetnosti…odlučila sam da ću mu nuditi takve knjige, a lektiru ostaviti za lektiru. Zašto mu kvariti iznenađenje jednog dana?!!! Kakva su vaša razmišljanja, iskustva…?

[Mima]

Moram priznati da mi u životu ne bi palo na pamet ne čitati neku knjigu djetetu zato što je to lektira ??
Pa nisam niti ja čekala da mi neki pisci postanu lektira da bi ih čitala. Ne razumijem zašto bi se iznenađenje knjigom trebalo čuvati za lektiru?

[Peterlin]

Moram priznati da mi u životu ne bi palo na pamet ne čitati neku knjigu djetetu zato što je to lektira ??
Pa nisam niti ja čekala da mi neki pisci postanu lektira da bi ih čitala. Ne razumijem zašto bi se iznenađenje knjigom trebalo čuvati za lektiru?

X

Čitali smo djeci knjige koje smo odabrali zajedno s njima, bila to lektira ili ne. Klasičan primjer - bajke (Grimmove i Andersenove, u originalu) su redovna lektira. Moja djeca su ih znala napamet. Zar smo trebali čekati da krenu u 1. i 2. razred?

Drugi primjer su Priče iz davnine. Pa moj sin mlađi se u svakodnevnom životu koristi frazama iz priče Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica, he he he... Bilo je toga još, ne mogu se sjetiti. Trenutno je u igri slijedeća kombinacija: Winnetou + Pripovijesti iz opasnih predjela (Tolkien; boldano je zato jer unutra ima "strašnih" scena, zmajeva i koječega, ali u prihvatljivim granicama... Hobbita je moj mlađi daaavno otkrio) + Pinocchio (nedavno bilo za lektiru) + Alan FOrd iz Jutarnjeg lista + Garfield itd.

Eto, kombinacija za vola ubiti. Ipak je to moje dijete! Stariji više voli literaturu tipa Sam svoj majstor i upute od vešmašine.

[VGmama]

Knjige koje čitamo su naravno sve po njegovom izboru, ja sam s njim da pomognem ako zapne… knjige ne čitamo i ne biramo zato što su lektira, ne pada mi napamet to raditi.
Pitam samo za vaša iskustva; Peterlin kada su Grimmove ili Andersenove bajke došle na red u školi za čitanje da li su tvoja djeca čitala ih i uživala u njima ili je bilo problema, ne znam, tipa izmišljanja sto razloga zašto ponovno, ovaj put samostalno, pročitati to što već zna i napamet, kako kažeš. Samo me zanimaju iskustva. Gospođa u knjižnici mi je dala za razmišljati o tome, to je sve.

[malena beba]

ja ne znam koja ce knjiga biti iduca lektira mom djetetu pa se ne vodim time kod odabira knjiga za citanje.
sad ionako sama bira knjige i sama ih cita, ako nesto zapne pita me da joj objasnim.

[tanja_b]

Čitajući ovu temu primijetila sam da dosta roditelja čita lektiru svojoj djeci koja još nisu ni krenula u školu. Upravo me jučer iznenadila i knjižničarka u knjižnici prilikom posuđivanja knjige. Sin mi ima strašnu želju pročitati „pravu“ Knjigu o džungli. Ona je na to reagirala „pa ti si još premali za to“. Ponudila mu je razno razne slikovnice na temu Knjiga o džungli koje skoro pa da znamo i napamet. Ta njena reakcija je iznenadila i mene. Rekla sam joj da mislim da bi on bez problema mogao pratiti priču, a naravno da ću mu je ja čitati. Na to se ona nasmijala i pitala, a što će biti kada ta knjiga dođe na red u školi za čitanje kao lektira? Žene je možda i u pravu. Sadržaj knjige će mu ostati tu i tamo, detalji će nestati, to je deblja knjiga i kada dođe na red za čitanje postoji velika šansa da će on reći „Ah to sam čitao!“ (tko je čitao – mama/tata). Nakon toga sam se zapitala što mu čitati? U knjižnicama postoji toliko puno razno raznih slikovnica, edukativnih knjiga na temu sporta, prirode, umjetnosti…odlučila sam da ću mu nuditi takve knjige, a lektiru ostaviti za lektiru. Zašto mu kvariti iznenađenje jednog dana?!!! Kakva su vaša razmišljanja, iskustva…?

Vašoj teti knjižničarki bih preporučila da sama pročita Pennacovu knjigu "Od korica do korica" (časna riječ, to će mi postati čitačka Biblija, koliko često je citiram).
A jedna od osnovnih postavki te knjige je da djetetu treba dati pravu literaturu, da čita prave knjige, i iz njih uzme koliko može i koliko hoće. U sljedećem čitanju će iščitati drugu razinu, pa treću... i tako dalje. Na skraćene verzije u slikovnicama (naročito Disneyeve) imam sve više i više prigovora, ma koliko ilustracije bile lijepe.
Djeca nisu glupa, znaju itekako dobro prepoznati dobru knjigu i ono što im se sviđa. Zašto im vrijedna djela "čuvati" za lektiru, pa da ih onda čitaju na silu?

[Peterlin]

Knjige koje čitamo su naravno sve po njegovom izboru, ja sam s njim da pomognem ako zapne… knjige ne čitamo i ne biramo zato što su lektira, ne pada mi napamet to raditi.
Pitam samo za vaša iskustva; Peterlin kada su Grimmove ili Andersenove bajke došle na red u školi za čitanje da li su tvoja djeca čitala ih i uživala u njima ili je bilo problema, ne znam, tipa izmišljanja sto razloga zašto ponovno, ovaj put samostalno, pročitati to što već zna i napamet, kako kažeš. Samo me zanimaju iskustva. Gospođa u knjižnici mi je dala za razmišljati o tome, to je sve.

Imamo doma debelu knjigu Andersenovih bajki (izvorne, nije svaka za djecu) ali nismo s tim počeli. Počne se sa slikovnicama, pa se raste do jednostavnih obrada, pa tek u trećem koraku integralna verzija. Andersena i Grimma imamo doma stara izdanja biblioteke Vjeverica, što mm što ja. Imamo i audio priče (a to su integralne verzije) i ne vidim da su djeci naškodile. Naprotiv.

Mojoj djeci bilo je puno lakše zato što su već poznavali građu i lektira im nije predstavljala nikakvu tlaku. Uredno su se podsjetili i to im je ostavilo dojam ugodnog doživljaja. I danas je tako, iako više ne poznaju sve što je za lektiru, bude i novih stvari. Vole lektiru, zapravo sad već imaju o knjigama svoje mišljenje što mi je iznimno drago, čak i kad je negativno (npr. mom starijem je Čipolino bio fuj, ali Pipi Dugu Čarapu koja za lektiru dolazi tek u 4. razredu odavno zna napamet). Mlađi se često šlepa jer je razlika samo godinu dana, ali nije im posve ista lektira.

Uostalom, zar i mi odrasli ne posežemo za nekim knjigama više puta?

[VGmama]

Hvala cure na vašim razmišljanjima i slažem se s vama. Svatko ima pravo na svoje mišljenje pa tako i teta knjižničarka. Istina da sam se malo zamislila nad njenom primjedbom i željela sam vidjeti što i drugi misle o tome. Bez obzira na njenu primjedbu mi čitamo Knjigu o džungli i moj sinko istinski uživa u svakoj rečenici!!!! Čitat ćemo i dalje neopterećeni lektirom, dobi i ostalim sličnim primjedbama.

[cvijeta73]

evo malo podižem temu, radi sinoćnjeg pitanja od J.
lektira, 2. razred, Charles Perrault - bajke.
pročitao on ljepoticu i zvijer, pepeljugu, pa mu na pamet padne i od prije snjeguljica, i pita me, mama, a zašto su svi zločesti likovi žene, a muški su svi dobri? zločeste sestre, zločeste maćehe, dobri tata, dobri prinčevi, dobri lovci, uvijek neke vještice...
mm se odmah počeo sprdati na tu temu, naravno, a ja sam se naljutila. najviše zato jer se nisam nikako mogla sjetiti nekog vješca
šta vi mislite, zašto je tako u bajkama?
zašto su najgori likovi, koji podmeću, ugnjetavaju, ljubomorni su i sl. baš žene?
a muški su dobri, istina malo glupi, i pod utjecajem tih zlih žena, ali dobri.

[tanja_b]

Umjesto opširnog filozofiranja, preporučujem knjigu D. Ugrešić "Baba Jaga je snijela jaje". U trećem dijelu knjige naći ćeš odgovor na postavljeno pitanje

[pomikaki]

Cvijeto, spomeni Gargamela

[Balarosa]

šta vi mislite, zašto je tako u bajkama?
zašto su najgori likovi, koji podmeću, ugnjetavaju, ljubomorni su i sl. baš žene?
a muški su dobri, istina malo glupi, i pod utjecajem tih zlih žena, ali dobri.

Zato jer je to tako
Ali tu su i Modrobradi i Cvilidreta pa vuk iz Crvenkapice, razni zli divovi... mislim da je i u Ivici i Marici bad guy očuh.

[tanja_b]

mislim da je i u Ivici i Marici bad guy očuh.

Otac u Ivici i Marici nije klasični bad guy, nego prije slabić koji se ne može usprotiviti ženi (maćehi koja je klasična maćeha-rospija). I na tu temu bi se dalo puno raspravljati

[Balarosa]

Eh, nisam se mogla sjetiti kako stvarno ide, a čitam trenutno Knjigu izgubljenih stvari (inače, divna knjiga) i tamo se spominje neka varijanta Ivice i Marice gdje je očuh u pitanju.

[L&L0809]

moje iskustvo-dosta sam rano pocela citati (s 4g), obozavala sam knjige, tokom dana sam citala sve i svasta, a navecer bih se legla u krevet i citala Grimma ili Andersena. mama je mislila da spavam, a ja sam pod poplunom, s baterijom gutala bajke. i imala nocne more... svaku noc bih se budila vristeci, mama je dolazila k meni, i nikako nismo uspijevali otkriti uzrok. dok nisam otisla na razgovor kod psihologa, koji je uspio iz mene izvuci sto radim prije spavanja. dakle, mozak mi nije uspijevao u tako kratkom vremenu izmedju citanja i spavanja procesuirati sve sto sam procitala, pa se to procesuiranje dogadjalo u snu u obliku nocnih mora (prestrasnih, sanjala sam u nastavcima, stresem se i dan danas kad se sjetim).
tako da citajte djeci sto zelite, ali ne prije spavanja. mozda se nece kod svih tako ocitovati, ali je dosta da je dijete malo osjetljivije (kao sto sam ja bila) i nebu bilo dobro.

[babyiris]

Moja djevojčica ima nešto više od 5 godina. Čitamo Sanju Polak, a da se odmaknemo od svakodnevnog, jesenas smo uzele pravog Pinokija. Čitale smo ga kojih mjesec dana, svaku večer. Gutala ga je. Danju bismo razgovarale o onom što se prethodni dan dogodilo. U početku joj je bio strašan, no što smo dalje čitale sve je bila sretnija što se Pinokio mijenjao. Naučila je da smo svi ponekad zločesti, ali da se trudimo biti dobri i da je to ono važno. Uz Pinokija smo učile kako se oduprijeti nagovorima stranaca, kako ne biti lakovjeran... Često kad se nekome nešto dogodi, uspoređuje događaj s lutkovim dogodovštinama. Za Božić je baš na televiziji bio Pinokio, nije ga htjela gledati jer je kao "naš" puno ljepši.

Mislim da sve treba objasniti, bajke uče djecu kako se boriti s vukovima, čudovištima u životu, kako ih pobijediti. Mi smo tu da im damo posebnu notu.