Znam da ovdje ima dosta roditelja koji štite djecu od okrutnosti u bajkama, ali ipak me zanimaju i malo više iznijansirana mišljenja.
O čemu se radi: klasične bajke čitamo odavno, bez skraćivanja i uljepšavanja i nikakvih problema nismo s tim imali (naročito nakon što nas je Bruno Bettelheim uvjerio da su bajke djeci potrebne ). I Andrej je oduvijek volio bajke (za razliku od mene).
I, pred neki dan, baka kupila unuku "Pinokija". Pravog. Ne slikovnicu u Disneyevoj preradi. Nego Collodijev original, u kojem Pinokio na samom početku knjige ubije zrikavca, ulove ga razbojnici pa ga objese na stablo, i slično.
Baka je zamalo pala u nesvijest, jer, ispostavilo se, ni ona nije čitala original priču. Sad je grize savjest, da će se dijete istraumatizirati od takvog sadržaja i samo traži priliku da mu "neprimjetno" sakrije knjigu.
Moš mislit. Dijete je oduševljeno. Plus što je u zadnje vrijeme ionako opsjednut zmajevima i čudovištima (koji su, po mom mišljenju, još gori od bajki, klasičnih ili umjetničkih).
Sa svoje strane, baš i nemam neke dileme - mislim da knjiga ne može istraumatizirati dijete (za razliku od filmova), i ako mu baš nešto u knjizi ne paše, neće je više htjeti čitati i to je to. Baka je pak ozbiljno zabrinuta da bi ga knjiga mogla uznemiriti i isprepadati i da to nije literatura za djecu.
A mene zanimaju i tuđa mišljenja. A naročito onih koji imaju nešto stariju djecu (ako se ne varam, Collodijev Pinokio je i u lektiri za osnovnu školu).