Citiraj mamitzi prvotno napisa Vidi poruku
nisam čitala filipu niti jednu bajku i nisam mu dala gledati nasilne criće, televiziju nismo gledali jer nismo imali antenu. onda sam išla u "vrtić za roditelje" u našem vrtiću i tamo su se svi suglasili da djecu treba odgajati "u realnosti"-tako su rekli. pa smo počeli gledati ninja kornjače, ben10 i slično, odvela sam ga u ratni muzej u karlovcu, posudili smo knjige o vitezovima u knjižnici-samo još dnevnik nije gledao. možda je sad vrijeme i za bajke. ja ih kao dijete nisam voljela, posebno one okrutne prema životinjama ,kao npr.crvenkapica.
E vidiš, po meni nikako nije isto gleda li dijete crtiće ili mu se čitaju bajke i priče. I uvijek bih prednost dala bajkama i čitanju, a crtiće na zadnje mjesto. I dalje sam mišljenja da knjiga ne može istraumatizirati dijete, a film (ili crtić) može.
Osobno nisam ljubitelj bajki - ne zbog okrutnosti, nego me taj žanr nikad nije privlačio (uvijek sam bila tvrdokorni realist ). Ali Andrej ih voli. I njemu ih čitamo, u integralnom obliku, i stalno traži još. Još nisam primijetila da bi ga to zasmetalo. Crtiće tipa ninja kornjača i ben10 ni danas ne gleda. Mislim, gledao bi on da mu damo ali misim da ionako previše vremena provodi pred nekom vrstom ekrana (tv ili kompjutorskog), pa ne širimo repertoar.

A što se tiče Pinokija, baš jučer su u čitanju on i MM došli do dijela kad je Pinokio bolestan i kad neće popiti lijek, pa mu dođu zečevi s mrtvačkim sandukom da ga strpaju u njega. Jest da na prvi pogled zvuči malo stravično, ali u stvari cijelo to poglavlje je savršen primjer učenja emocionalne inteligencije. Pa i ono Pinokijevo laganje - puno je uvjerljivije i lakše zamislivo u stvarnosti, nego ono kako su to napravili u slikovnici po Disneyu.
Sad još samo da uvjerim baku da nije istraumatizirala unuka