ja imam traume iz djetinjstva od Andersenovih bajki. Sjećam se da sam s nekih 5 godina dobila na poklon predivnu tvrdo ukoričenu knjigu Andersenovih bajki, i čitala - jedna je bila gora od druge, od one nesretne tratinčice, preko sestre koja za braću labudove plete plašteve od koprive, plakala sam danima. uh, i sad mi je muka kad se sjetim.

Kako vidim da je P. po senzibilitetu sličan meni, odlučila sam ovakve bajke ne čitati. Ipak nisam mogla odoliti i jedan dan sam posudila neku, ne sjećam se točno koju, Andersenovu bajku iz knjižnice. P. me i dan danas povremeno upozori da on ne želi takve priče, iako je otad prošlo preko godinu dana.