ja imam traume iz djetinjstva od Andersenovih bajki. Sjećam se da sam s nekih 5 godina dobila na poklon predivnu tvrdo ukoričenu knjigu Andersenovih bajki, i čitala - jedna je bila gora od druge, od one nesretne tratinčice, preko sestre koja za braću labudove plete plašteve od koprive, plakala sam danima. uh, i sad mi je muka kad se sjetim.
o da i ja.
a djevojcica sa sibicama i danas izmami suze na mom licu.

meni nije problem dobro-lose i kako ce ona to shvatiti (3 prascica su mi zakon) ali bas ovo sto je poslid napisala, lijepe, divne, krasne, dobre...i princ i heplieverafter...i ubiti.
ne znam kako bi joj to objasnila. osim ribica koje tu i tamo umru, jos nismo pricali o smrti i ja ne znam kako se uopce postaviti oko smrti, tocnije ubojstva.

cura je pa ne gleda kornjace, bentenove i sama veli kako je to za decke. ali je nakon winxica rekla ocu: satrat cu te! tako da....dodje na isto.

i ja preferiram basne. i ona je dok nije nedavno usla bas u bajke (pepeljuga, snjeguljica, mala sirena, crvenkapica...). muz joj cita prije spavanja price iz davnina (ja ih nisam nikad volila pa ih ni ne poznam) i ne vidima da ima problema sa tim.

i ja ko cvijeta imam misljenje o crticima. ona je svjesna da je to samo crtic i nikad joj nije pala neka glupost na pamet iako tom i jerry rade svasta i omiljeni su joj likovi. no za bajke me znala ispitivati kako, zasto, gdje... :/