ja jako volim bajke. sjećam se da mi je najdraža knjiga u djetinjstvu bila Najveća knjiga bajki, u njoj su bile bajke iz čitavog svijeta, u originalu. i dosta ih je bilo prilično brutalnih. T je čitao neke, J još nije pokazao interes.
T je najviše izbezumila Pepeljuga, kad maćeha sastrama odreže prste i petu da bi moge obuti cipelicu, i tu je imao milijun pitanja.

sad nam je idući Pinokio na repertoaru, ja ga ne volim, ali vidjet ćemo kako će on to.

i inače, bajke jesu brutalne, ali ne zaboravite da one u startu nisu pisane za djecu, već za zabavu vrlo dokonim odraslim ljudima i to u vremenu u kojem su takvi sadržaji bili sasvim benigni.