mujica prvotno napisa
U biti, reklamiranje lijekova koji idu na recept i cjepiva prema stanovništvu je zabranjeno Zakonom o lijekovima.
Naravno da su sve reklame farmaceutskih firmi degutantne.
Ali, opet, glupo je zbog toga što nas farmaceutske firme vrijeđaju svojim pritiscima, imati apriori negativan stav prema semu što dolazi iz farmaceutske industrije.
Takav negativan stav rezultira iskrivljenim pogledom na cijeli "predmet". Onda to ima za posljedicu stavove poput "cjepiva su sva štetna, nedjelotvorna, bolesti bi nestale i bez cijepljenja" i okretanje prema potpuno nepouzdanim i neprovjerenim metodama "čuvanja zdravlja" ili "liječenja".
Ljudi s tako pogrešnim usađenim stavovima onda pokušavaju naći "dokaze" za svoje stavove jer sami sebe hoće uvjeriti da su u pravu.
Evo jednog posta tom smislu koji je svea prije par dana objavila na ovom topicu:
I?
kaj sad?
Misli li autorica posta da je to dokaz da cjepiva ne valjaju?
Svatko kome je to posao i razumije se u problematiku zna da su:
1. postojala do devedesetih godina samo cjelostanična cjepiva protiv hripavca koja su bila međusobno različita i po djelotvornosti i po reaktogenosti
2. neka su cjepiva protiv hripavca bila toliko niske učinkovitosti, a istovremeno jako reaktogena, da su neke zemlje prestale cijepiti protiv hripavca. To je dovelo do razvoja acelularnih cjepiva protiv hripavca.
3. zaštita koju pružaju najbolja cjelostanična cjepiva protiv hripavca, poput hrvatskog, nakon nekog vremena postupno se gubi i traje kraće nego zaštita od večine drugih cjepiva koja se koriste u kalendarima cijepljenja. Isto vrijedi i za acelularna cjepiva.
4. što je dijete mlađe, to je hripaavac teža bolest s više komplikacija. Tako da gubitak zaštite nekoliko godina nakon cijepljenja nije nikakav problem. Jer cilj je što prije zaštititi najmanju cjecu prvenstveno u prve dvije godine života. Bilo bi idealno da imamo cjepivo protiv hripavca koje nakon jedne doze pruža doživotnu zaštitu. Ali nema - cjepivo nije savršeno. Ali dobra cjepiva protiv hripavca služe svrsi: sprečavanju hripavca kod onih za koje je to teška i opasna bolest.
Stoga se korist od cijepljenja protiv hripavca procjenjuje na temelju toga koliko štiti dojenčad, a ne očekuje se od njega da štiti cijeli život.
Zato kažemo da je naše cjepivo bilo vrlo dobro, jer nije bilo procijepljene dojenčadi u Hrvatskoj koja su oboljela od hripavca. Obolijevala su samo dojenčad koja su kasnila sa cijepljenjem, pa nisu primila potrebne doze, ili su bila premlada pa nisu stigla primiti potrebne doze za zaštitu.
Razlog za prelazak na acelularno cjepivo je duga prća, jako povezana sa početkom ovog posta
Američka cjepiva iz linkanog članka su očito bila jedna od najlošijih cjelostaničnih cjepiva, koja nisu zaštitila niti potpuno procijepljenu dojenčad i više ih nitko ne koristi.
I taj članak ne govori apsolutno ništa o cjepivima općenito.
A pogotovo ne govori ništa o cjepivima koja se koriste u Hrvatskoj.
Ali netko tko to ne zna će reći: "Eto. Još jedan dokaz da cjepiva ništa ne valjaju"