ZNAMO li zapravo sto uciniti...

[Mukica]

...prilikom POTRESA???

sad sjedim, gledam dnevnik i mislim si... a sto zapravo mogu i trebam ucniti i zakljucim da nemam blage veze zapravo... mislim znam opcenito, ali kozna bi li se taj cas svega toga sjetila

malo sam googlala i jedine upute koje sam nasla sam u ovoj ppt http://www.skole.hr/dokumenti?dm_doc...d=117&dm_dnl=1 na slajdu 25 pa ih kopiram kao podsjetnik svima nama...

• nemojte paničariti, oni najjači potresi rijetko se događaju
• lezite na pod ili ispod stola licem prema dolje da biste izbjegli predmete koji padaju sa stropa
• budite dalje od prozora i velikih predmeta (jer mogu pasti)
• ne koristite lift (niti za vrijeme niti poslije potresa)
• nemojte silaziti niz stepenice za vrijeme potresa, već poslije
• ako se ipak dogodi veća šteta ili ozljeda dobro je imati pri ruci kutiju s prvom pomoći, a ako radi telefon ili mobilna stanica nazovite 112
• pružite pomoć unesrećenima ali jako ozlijeđene ne pomičite
• krvarenje zaustavite pritiskom na ranu, a onesviještene stavite u bočan položaj, manje rane omotajte zavojem
• nakon potresa pokušajte isključiti sve sprave koje bi mogle izazvati požar
• ako ste ostali u ruševinama zovite pomoć, lupajte po instalacijama vode ili centralnog grijanja, čuvajte snagu i dišite polagano

da nas strefi neki bas ono gadan ko chile ili haiti sumnjam da bi vecinu od ovog stigli, ali ono.. ipak je dobro ostati pribran i imat neke informacije u glavi

[Kaae]

Nas su naucili u osnovnoj skoli, s obzirom da je Zagreb pogodio malo veci potres prvi dan skole mojeg.. uh, sedmog ili osmog razreda.

[mamitzi]

sjećam se jednog potresa koji se dogodio negdje 1976 (otprilike) u karlovcu kad sam bila dijete. to mi je jedno od najjasnijih i najzabavnijih sjećanja u životu. mama me pušta da dugo ostanem budna i s njom gledam tv jer tate nema doma i brinemo se za njega, onda moj stari dolazi pijan, ide u kupaonu i zaključuje da je potres, a mi se smijemo (mislimo da je to njemu od cuge), pa zatrenutak svi bježimo niz stepenice nebodera i svi neboderčani stoje ispod nebodera, a moj stari, pravi inženjerski duh -vidno nacugan govori ljudima da se odmaknu na livadu ili što dalje od visokih zgrada. a najbolje u svemu je što su druga djecau pidžamama i umotana u deke, rasplakana, a ja sam, za razliku od njih,skroz obučena i budna kao odrasli.

[sirius]

M. je jućer u školi imao prezentaciju i vježbu (došli su im vatrogasci) što učiniti u slučaju potresa i požara.
Ne znam da li je to slučajno ,ili zbog ovih nedavnih događaja?

[Peterlin]

M. je jućer u školi imao prezentaciju i vježbu (došli su im vatrogasci) što učiniti u slučaju potresa i požara.
Ne znam da li je to slučajno ,ili zbog ovih nedavnih događaja?

Ne, imaju to oni s vremena na vrijeme. Moji su imali vatrogasca u gostima prošle godine, pa je isto bila prezentacija što učiniti u nekim hitnim situacijama.

[Peterlin]

Btw. odličan ODLIČAN topic. Mukice, kapa dolje!

Ja sam nedavno djeci pokazivala knjižicu prve pomoći (za vozački), nekako mi je palo na pamet da bi bilo dobro da znaju osnove toga uskoro, kad će više boraviti sami doma ili ne nužno doma. S druge strane, došla sam više puta do zaključka da puno ljudi ne zna dovoljno o prvoj pomoći, kao i o postupcima u hitnim situacijama. Pitanje je i koliko ja dobro znam, iako imam nekog pojma - meni su isprali mozak u neka druga vremena (civilna zaštita) ali ne bi bilo loše podsjetiti se na neke stvari i sada.

[Goranova Ma]

Moj kikić je prije nekih mjesec dana došao iz vrtića s novom igrom...naime, kad on kaže "potres" mi svi moramo pod stol... Ispalo je da su s tetama igrali tu igru... Moram reći, svaka čast tetama... To je bilo taman negdje nakon stravičnog potresa na Haitiju...

[pomikaki]

A ne vrijedi ono da je dobro stati između dovratnika? (ne znam kako da se bolje izrazim - ispod štoka)

[laumi]

A ne vrijedi ono da je dobro stati između dovratnika? (ne znam kako da se bolje izrazim - ispod štoka)

Da, to su i mene učili.

Nego, baš sam jutros, kad sam išla iz kćerine škole na posao, nazvala MM-a jer mi je palo na pamet to da bismo trebali imati imati nekakav plan za krizne situacije, tipa potres. Dogovorili smo se da ću u takvom slučaju ja odjuriti do L.-ine škole, a on po M. i E. u vrtić. Zvuči jako banalno, ali u takvom trenutku (ne daj Bože) bi mi prvo palo na pamet zvati MM-a da se dogovorimo tko će ići po koga, budući da su nam škola i vrtić udaljeni nekoliko km i to na različitim stranama. A budući da telefoni vjerojatno ne bi radili, mislila sam da je dobro imati unaprijed utvrđeni plan.

[XENA]

Hvala dragom Bogu pa nemoramo toliko brinuti o potresima, poplavama, cunamijima i erupcijama vulkana.
Uvijek je dobro znati kako treba odreagirati u nekim situacijama, ali kada gledam TV i sve one strašne slike sretna sam da sam rođena na ovom dijelu zemaljske kugle gdje to nisu česte pojave

[Matilda]

Živimo na 8. katu i osjetimo većinu potresa u Hrvatskoj. Tako da neke osnove znamo (ne u lift, ispod stola, vratnica).
Nekoliko puta smo se pošteno ljuljali, taj zvuk tišine i škripanja betona je stravičan.
I pucali su nam zidovi, ništa strašno, ali nalazila sam mrvice zida na podu.

No, nedavno sam čula (ne mogu se sjetiti gdje) da stajanje ispod vratnica nije sigurno. Valjda ovisi jesu li vrata na nosivom zidu ili ne.

[gita75]

Točno tak. Ispod štoka možeš jedino ako je on na nosivom zidu. To sam si ja zapamtila jer sam kod staraca imala jedna vrata koja sam si odredila za slučaj potresa , taj zid je bio debeli preko pola metra.

[leonisa]

Točno tak. Ispod štoka možeš jedino ako je on na nosivom zidu. To sam si ja zapamtila jer sam kod staraca imala jedna vrata koja sam si odredila za slučaj potresa , taj zid je bio debeli preko pola metra.

ovog se i ja sjecam. i isto sam imala "pikiran" stok u stanu u slucaju potresa. kao i mjesto u slucaju atomske bombe (osnovnjak '80-ih pa su nas i na to pripremali)

mukice, bravo za topic!

[apricot]

Dogovorili smo se da ću u takvom slučaju ja odjuriti do L.-ine škole, a on po M. i E. u vrtić. Zvuči jako banalno, ali u takvom trenutku (ne daj Bože) bi mi prvo palo na pamet zvati MM-a da se dogovorimo tko će ići po koga, budući da su nam škola i vrtić udaljeni nekoliko km i to na različitim stranama. A budući da telefoni vjerojatno ne bi radili, mislila sam da je dobro imati unaprijed utvrđeni plan.

bojim se da ništa od ovoga dogovora u slučaju neke veće kalvarije. ono što prvo zašteka je - promet.
panika, bezglavo jurcanje...

znam da bi nam svima, kao roditeljima, bilo teško ostati na mjestu i čekati, ali vjerujem kako bi to bio najispravniji put i da bi se prvo zbrinjavale dječje ustanove. sjedajući u auto i stvarajući gužvu, samo bismo zakrčili promet onima koji moraju nekamo stići: vatrogasci, hitna, policija, vojska... tko već...

[laumi]

bojim se da ništa od ovoga dogovora u slučaju neke veće kalvarije. ono što prvo zašteka je - promet.
panika, bezglavo jurcanje...

znam da bi nam svima, kao roditeljima, bilo teško ostati na mjestu i čekati, ali vjerujem kako bi to bio najispravniji put i da bi se prvo zbrinjavale dječje ustanove. sjedajući u auto i stvarajući gužvu, samo bismo zakrčili promet onima koji moraju nekamo stići: vatrogasci, hitna, policija, vojska... tko već...

Ne moramo ići autom, sve možemo pješke.

Ne znam... bilo bi mi užasno samo sjediti i čekati... i misliti na to koliko su oni uplašeni i da samo čekaju kad će tata i mama doći po njih.

[Ivana2]

Ok, to su stvari koje treba napraviti u trenutku potresa i odmah poslije. Ono što sad možete napraviti, za slučaj bilokakve hitne situacije, jest imati pripremljenu jednu torbu (npr. manju aktovku) sa svim najvažnijim dokumentima. To sad zvuči ko da će se stvarno nešto dogoditi - možda ne će nikad, a možda... Ja imam jednu takvu aktovku u kojoj su svi naši najvažniji dokumenti. Naprosto umjesto u ladici, ja ih držim u toj torbi - to mi je navika, iako uopće ne razmišljam niti se bojim da će se nešto vjerojatno dogoditi. Tu su domovnice, putovnice, ugovori - ukupno tridesetak papira.
Ako preživiš neku strahotu, vjerojatno ćeš se prvo zapitati kako ćeš do važnih dokumenata i bankovnih računa.

[Solange13]

Hm, ja bi se zlata sjetila čak prije bank.računa, ako bi neki kolaps sistema potrajao, ko zna što bi bilo s bankama, i novcem, a trebalo bi nešto za hranu trampit... to ono, za kataklizm. scenarij.
A sad dosta pesimizma... :D, u slučaju potresa bi: pod neki stol ili štok, lice dolje..., što dalje od nečeg što bi nas moglo poklopit.
i stvarno imati nekakav pribor za prvu pomoć u kući, mada vjerujem da većina roditelja ima nešto te vrste.

[Muca]

moram priznati dame ovaj članak prilično uznemirio http://danas.net.hr/novac/page/2010/...06.html?pos=n0

[Peterlin]

Ok, to su stvari koje treba napraviti u trenutku potresa i odmah poslije. Ono što sad možete napraviti, za slučaj bilokakve hitne situacije, jest imati pripremljenu jednu torbu (npr. manju aktovku) sa svim najvažnijim dokumentima. To sad zvuči ko da će se stvarno nešto dogoditi - možda ne će nikad, a možda... Ja imam jednu takvu aktovku u kojoj su svi naši najvažniji dokumenti. Naprosto umjesto u ladici, ja ih držim u toj torbi - to mi je navika, iako uopće ne razmišljam niti se bojim da će se nešto vjerojatno dogoditi. Tu su domovnice, putovnice, ugovori - ukupno tridesetak papira.
Ako preživiš neku strahotu, vjerojatno ćeš se prvo zapitati kako ćeš do važnih dokumenata i bankovnih računa.

Oooo, pa nije tome tak davno (u vrijeme kad su granate padale po Zagrebu, a mi sjedili po skloništima) kad sam ja imala torbu spakiranu. Unutra su bili dokumenti, pribor za prvu pomoć, nužna odjeća, rezervne tenisice i vjetrovka, boca vode + tablete za dezinfekciju (kako li se zovu? Izosan...) dvopek i konzerva ribica.

Ne znam kako bih sada s djecom... ali oni nisu više bebe, pa bi se već nekako snašli. Stan je osiguran od potresa, vikendica također, a ne znam baš kolika je vjerojatnost da strada jedno i drugo. Na vikendici su bolji uvjeti za preživljavanje u kriznim situacijama, ali treba do tamo stići jer je udaljena 30 km.