 |
|||
Jeste li sentimentalne ko ja?
Moja bebica danas prelazi iz kolijevke u kinderbetić, i ja sam pomalo tužna.. veseli me što je narastao (5 mjeseci), ali kao da sam jučer došla doma iz rodilišta i 1. put ga stavila u taj prekrasni krevetić..a sad je to već uspomena
..
Jeste i vi tako sentimentalne?
Nisam
jesam, sad kad znam da mi je ovo zadnje dijete, često mi bude žao
ja sam sentimentalna kad nekome prosljedjujem njihovu robicu pa se ne mogu nacudit da su ikad bili tako mali...
Ja sam dobila svoj prvi, prestrašan napad migrene kada je Dora odlučila sama spavati u svojoj sobi
Prestrašno sam sentimentalna. To je jedan od mojih problema koji trebam riješiti.
I ja. Bojim se da je problem nerješiv.rena7 prvotno napisa
Evo ja baš sad preslagivala djetetovu premalu odjeću, i baš me uhvatila neka nostalgija. Nemrem vjerovati da je bil tak mali.
I ja sam....Već sad mi suze krenu kad se sjetim da će mi djeca jednog dana otići iz kuće. Ali evo, moram priznati da se zbog toga više veselim ovom dijetetu jer sam nila sigruna kako niak dviše neću osjetiti bebu u buši, dojiti, gurati kolica....A i sve skupa će onda malo duže trajati!
sentimentalna do bola.
imam u sobi jednu veliku vreću u koju u hodu spremam njihovu malu robu i svaki put kad ju vidim, sve puniju, baš se nekako rastužim...
jer sam ja sve više sigurna u to "nikad više" , a čini mi se da ne uspjevam zapamtiti sve što bi htjela, a htjela bi sve...
Sentimentalna do neba... najradije bi zabilježila i zapamtila svaki detalj, žao mi je što uspomene s vremenom blijede, žao mi je što ću puno detalja zaboraviti
I ja sam jako sentimentalna. Sumnjam da ću svoju robicu dati ikome, sve bih ostavila (samoj sebi). Zapisujem dosta toga i imam grižnju savjest ako neko vrijeme ne stignem. Fotkam non-stop. Koliko mi je drago da raste, sad kad se sjetim kakav je bio presladak dok je bio mala štruca, ajme, raznježim se do suza...
potpisujem!
pOTPIS.
Razumijemo se onda.
Kolijevkica mora (p)ostati uspomena, imamo je na slikicama.
I meni je drago kad vidim da raste, napreduje, al nostalgija za štrucicom malom je tu
Ja i danas čuvam prvu odjeću i prve pelene od oba sina. Isto, imam i svoju prvu košuljicu, a bome i končanu kapicu koju je još moja mama imala na svom krštenju. Čuvam i košulju za krštenje od svoje djece. Drugo... slabo. Krevete smo prodali jer smo morali - nismo imali mjesta. Kolica smo isto udomili, male as dali dalje itd. Robica je sva otišla dalje, da bi bilo mjesta za novu-veću.
Nostalgija - da, ali s mjerom. Ono što mi najviše znači su fotografije i dječji crteži, ali i to čuvam samo nekoliko odabranih. Sačuvala i prvu pisanku od svakog. Teško mi je palo čistit furdu (bacit sve vrtićke rukotvorine) ali trebalo je napraviti mjesta za školske knjige pa smo i to obavili. Djeca isto cijene svoje stvari i ne daju (npr. teško se odvajaju od starih igračaka).
Većinu crteža isto spremam, na poleđinu napišem datum i ukratko kako mi ga je mališa opisao. Sa najstarijom kćerkom to nisam radila i sad mi je žao...
O, da. Naša L nema još punih 8 mjeseci a mene nekad već hvata nostalgija za vremenom kad je bila mala štrucica i svaki put mi nakon dojenja zaspala na prsima
Baš i nisam tolko sentimentalna. Je, imamo puuuno fotki, robicu još nikome ne dajem (još nisam na čistu hoćemo li imati još djece ili ne), volim se prisjetiti kako je bila mala. Ali, moram priznati, više uživam u sadašnjem trenutku i nestrpljivo očekujem sve ono što je još pred nama. Uživam gledati kako raste i mijenja se.
ja sam s Lovrom njegovu prvu godinu sve zapisivala, svaki dan nesto novo (ah, imala sam puno slobodnog vremena). i sada kad to citam, ponekad mi na nekim dijelovima suze krenu, kao da to opet prozivljavam. jedino mi je zao sto s Lorenom nemam bas toliko vremena, tako da je i njen rokovnik nesto prazniji (valjda ce razumjeti kad odraste da je ipak s 2 male djece i vrijeme ograniceije nego s 1).
a u posebnoj kutiji imam spremljene njihove narukvice iz rodilista, prvu obleku u kojoj su izasli iz rodilista, opravice za krstenje...jos se cekaju prvi zubi. mislim da ce i njima to biti lijepa uspomena, a meni je za sada gust to s vremena na vrijeme pogledati i podsjetiti se tih proslih vremena.
I ja sam sentimentalna! L ima 4.5 mjeseca i koliko mi je drago da se naocigled razvija i svaki dan usvoji nesto novo, toliko mi fali i ono kad je bio mali, mali...... Kao da smo jucer dosli iz rodilista, a sad vec imam hrpu njegove "stare" robice...........uzivam u svakom trenutku s njim, ali sve to tako brzo prolazi!!!!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom