puno smo se raspisale o zajedničkom spavanju na ovom podforumu i doista uživam čitati sve takve tekstove
meni je predivno vidjeti moje mišeke kad se skrvče s nama pod poplunom i duboko, smireno, polagano dišu
koliko god da mi je to predivno i u tome prizoru uživam, i uvijek se razniježim ima nekih stvari koje me muče, a to sam htjela podijeliti s vama i da vidim imate li vi sličnih problema
naime, s obzirom da dobar dio noći naš sinčić provede na ciki meni leđa jednostavno otpadaju........
čak i kad ne ciki, ja sam u nekom polu sfrkanom položaju i ujutro se često probudim strgana
kćerkica mi pak najčešće zalijepi guzu ili nogice u usta. moj muž jasno pri tome hrče ko slon i ništa ga ne može probuditi...
i onda ja skupim prnje, obavezno ostanem par sekundi da uživam u prizoru i odem u drugu sobu na pomoćni krevet do drugog dojenja i onda se vratim
i strašno patim što u tome maximalno ne uživam.....
ne znam jel problem u meni da sam možda pre zahtjevna, razmažena...
jer nekako mi se čini da svi vi koji spavate sa svojom djecom u tome uživate punim plućima.
ponavljam emotivno me to zajedničko spavanje jako ispunjava, al me ponekad fizički uništi.
ponekad se između dva dojenja uopće ne probudim i onda sam jako zbog toga sretna i ujutro me ništa ne boli, ali nažalost u većini slučajeva kao da imama štangu u ležima
pokušala sam se podupirati s jastucima ali nažalost ništa ne pali....
najgore mi je što ima noći kad poželim da su u svojim krevetićima i da se ja mogu ispružiti po cijelom krevetu
jesam li jedina?
I 12.04.03.
P 9.02.05.