Međuljudski odnosi!?

[ruzica]

Bojim se da će ovaj post biti jako zbrkan, ali trenutno se i sama tako osjećam.

Razočarala me moja najbolja prijateljica, a možda to nije ni bila. Imam osjećaj izigranosti, iskorištenosti... Bile smo si stvarno dobre, mogle razgovarati o svemu... no u posljednje vrijeme se jako malo viđamo. Ja poslije radnog vremena moram na još jedan posao (ah ti novci) i imam malo dijete, a ona veliku djecu i previše vremena i novaca.
Međutim, kad su joj djeca bila mala, a ja na porodiljnom njeni su više bili kod mene nego kod kuće. I nije mi to bilo teško, volim ih ko svoje. No, neki dan je ona išla po djecu iz škole i moje je dijete ostavila da se vraća pješice, a vani pljusak ko iz kabla (nije imala mjesta u autu). I dobro, nisam se htjela raspravljati, no danas smo bile na kavi i sama je pokrenula temu... Kad sam joj rekla da bih se ja vratila po njeno dijete sasula je paljbu u stilu da nije ona dužna voditi brigu o tuđoj djeci, da joj je dosta da ona dođe po svoje, a oko auta hrpa tuđe dječurlije koju bi ona valjda trebala voziti, kako da ne i sve tako... Strašno me to pogodilo, a toliko sam dala njenoj djeci...Njeni su sad veliki i ne trebam joj više....

Kako se postaviti, jako sam razočarana...?

[Solange13]

Da prostiš, bezosjećajna kučka.
Za početak, preboli nekako.... ovo nije loše, jer konačno znaš s kime imaš posla.
Ako ti ne bude više do nikakvog druženja s njom, nemoj. A ako bude, sad si svjesna da nije u pitanju prijateljstvo, a kamoli najbolje. I svjesna tih limita kao i toga kakva je osoba i koje su joj granice, popi pokoju kavu, i raspravljaj o modi.
Ti si svakako tu ispala divna, humana, osjećajna, i pravi prijatelj. Sigurna sam da postoje ljudi u tvome životu koji to znaju cijeniti, i da će ih s vremenom biti i više. A ja ti šaljem pusu i respect iako te ne poznajem.
Znam da nije lako, nebi nikome bilo, pokazala je kakva je na neki način, preko djetetovih leđa, a to nas svih najviše boli.
(btw, mislim da kuži da je napravila sranje, jer je počela tu temu, svjesna da tema POSTOJI, + defenzivan stav - šteta što nije bila dovoljno čovjek da bar to prizna)

[XENA]

Sve mi diraj ali u djete ne! Ja bih povezla dijete koje ne poznam kući, ne bih dopustila da hoda po kiši pa makar sjedili jedni na drugima a kamoli dijete "najbolje" prijateljice.
Ovaj čin dovoljno govori o njenom karakteru!

[Muca]

Za početak, preboli nekako.... ovo nije loše, jer konačno znaš s kime imaš posla.

u potpunosti se slažem.
kada sam shvatila da u pojedine odnose, bilo partnerske ili 'prijateljske', nisu obje strane ulagale barem približnu količinu ljubavi, empatije i energije, postalo mi je lakše. jednostavno zaobilazim ljude koji mi kradu energiju, i u čijem se društvu osjećam loše. nekada davno trpila sam sve i svašta, jer sam mislila da mogu biti sa svima dobra.
ponekad su ovakvi šokantni rezovi poželjni u životu, ja sam se nakon jednog takvog, naprosto preporodila.
nije bilo lako, ali danas znam da ta osoba nije zavrijedila moju ljubav,niti da se borim za naš odnos.
bila je to jedna vrlo grbava jednosmjerna ulica prepuna rupa.
ljudi koji se obračunavaju s odraslima, indirektno, preko djece, nemaju mjesta u mom životu, pa čak ni na povremenoj kavi, simple as that.
been there, done that.
u svakm slučaju, sretno......kada se dogodi ovakvo razočaranje, potrebno je neko vrijeme da ga se odboluje.

[ruzica]

Hm, teška noć iza mene.
Ne mogu vjerovati koliko me sve to optrećuje.
Teško da mogu izbjeći druženja, bliski smo rod, a i zbog djece-idu u isti razred. Ne bih voljela da se djeca ne slažu zbog nekih naših razmimoilaženja u životu i pogledima na svijet. I jutros sam, vozeći svoje dijete u školu otišla po njene i ne mislim da sam napravila krivo...
Ne znam, mislim da me zaprepastila ta silna sebičnost koju sam jučer doživjela od osobe od koje sam to najmanje očekivala!

[erina]

kada sam shvatila da u pojedine odnose, bilo partnerske ili 'prijateljske', nisu obje strane ulagale barem približnu količinu ljubavi, empatije i energije, postalo mi je lakše. jednostavno zaobilazim ljude koji mi kradu energiju, i u čijem se društvu osjećam loše. nekada davno trpila sam sve i svašta, jer sam mislila da mogu biti sa svima dobra.
ponekad su ovakvi šokantni rezovi poželjni u životu, ja sam se nakon jednog takvog, naprosto preporodila.
nije bilo lako, ali danas znam da ta osoba nije zavrijedila moju ljubav,niti da se borim za naš odnos.
bila je to jedna vrlo grbava jednosmjerna ulica prepuna rupa.

X

[apricot]

ruzice, nakon što si jutros opet napravila isto, čini se da si odabrala biti nečiji otirač.
ona je svoje granice postavila, ti nisi.
ako tako i ostane, morat ćeš se naučiti živjeti s time.
nema ti druge.

[ruzica]

apricot, mislim da nisam otirač.
Ona je kod mene izgubila sve kredite, više tu nema prijateljstva jer ja u nju više nemam povjerenja...
Djecu sam odvezla jer mislim da djeca tu nisu ništa kriva. Isto tako mislim da bih prkosom napakostila samo sebi jer bih se spustila na njen nivo i onda bih imala loše mišljenje o sebi.
Dakle, ona je završena priča, glede prijateljstva.
I kao što kaže Solange - "... sad si svjesna da nije u pitanju prijateljstvo, a kamoli najbolje. I svjesna tih limita kao i toga kakva je osoba i koje su joj granice, popi pokoju kavu, i raspravljaj o modi. "

[Mima]

Postupila si baš kraljevski, ja bi isto tako. Sigurno se ne bih 'osvećivala' na djeci.

[apricot]

ja bih rekla kako su tu slučajno djeca u pitanju i da bi jednako bilo da se radi i o nošenju kofera.

ali, ako možeš racionalizirati kao u gornjem postu, onda znači da si donijela odluku.
samo je trebaš i emotivno prihvatiti.
a to je malo duži put.

[Anemona]

Postupila si baš kraljevski, ja bi isto tako. Sigurno se ne bih 'osvećivala' na djeci.

X
Mogu reči da sam doživjela sličnu situaciju.
Bez obzira što se učinjeno čini užasnim, meni i je užasno i jako me pogađa kad se nešto lomi preko mojeg djeteta, ali meni je pomoglo kad sam sve skupa posložila u glavi.
To što ja nečiju djecu uporno čuvam, tetošim, kupujem im poklončiće kad i svojem djetetu, pečem im palačinke i kuham sitnice koje "izvoljevaju", vodim ih u šetnje, na sitne izlete,... to je stvar moje dobre volje i moje želje. Mene suprotna strana to nije nikad tražila.
Kad sam posložila u glavi da ako mi to ne odgovara, ja sam ta koja mora reči NE, a ne mogu očekivati od druge strane da to isto pruže mojem djetetu, jer oni to niti ne traže da ja pružim njihovom, postalo mi je neopisivo lakše.
I dalje toj djeci dajem kao i do sad, sve što mislim da trebam i mogu, ali se više ne nerviram jer to nije obostran odnos.
Svatko neke daje što želi, što ne želi, neka kaže ne i gotovo.
Teško je kad imaš stalno osjećaj da ti daješ više (jer realno tako i je), ali najvažnije je zapamtiti da te to nitko nije tražio.

[annie84]

u potpunosti se slažem.
kada sam shvatila da u pojedine odnose, bilo partnerske ili 'prijateljske', nisu obje strane ulagale barem približnu količinu ljubavi, empatije i energije, postalo mi je lakše. jednostavno zaobilazim ljude koji mi kradu energiju, i u čijem se društvu osjećam loše. nekada davno trpila sam sve i svašta, jer sam mislila da mogu biti sa svima dobra.
ponekad su ovakvi šokantni rezovi poželjni u životu, ja sam se nakon jednog takvog, naprosto preporodila.
nije bilo lako, ali danas znam da ta osoba nije zavrijedila moju ljubav,niti da se borim za naš odnos.
bila je to jedna vrlo grbava jednosmjerna ulica prepuna rupa.
ljudi koji se obračunavaju s odraslima, indirektno, preko djece, nemaju mjesta u mom životu, pa čak ni na povremenoj kavi, simple as that.
been there, done that.
u svakm slučaju, sretno......kada se dogodi ovakvo razočaranje, potrebno je neko vrijeme da ga se odboluje.

X

I da, vjerujem ti da te to jako opterećuje. Ja sam bila 7 mjeseci trudna kad sam saznala kakva je ziasta "moja najbolja prijateljica" koju sam poznavala preko 10 godina i koja je 2 mjeseca prije toga stajala uz mene kao moja vjenčana kuma. Noćima nisam mogla spavati i trebalo mi je 5 mjeseci da sve to obradim u sebi. No, s vremenom shvatiš da je dobro da shvatiš kakvi su neki ljudi i da ideš dalje bez njih.

[annie84]

Teško je kad imaš stalno osjećaj da ti daješ više (jer realno tako i je), ali najvažnije je zapamtiti da te to nitko nije tražio.

X

[annie84]

Ono što mene u današnjem svijetu zabrinjava je rastuća netolerancija, netrpeljivost, agresija, egoizam. Ne shvaćam tu potrebu za iživljavanjem nad nekim, a još manje mogu shvatiti kako netko može vidjeti da netko nekog mlati na cesti usred bijelog dana i ne poduzeti ništa.

[ruzica]

X
Teško je kad imaš stalno osjećaj da ti daješ više (jer realno tako i je), ali najvažnije je zapamtiti da te to nitko nije tražio.

Ali ona je mene sto puta molila da pričuvam djecu. Muž joj je bio dežuran, ona na poslu, a ja na porodiljnom.
Ne kažem da i moja djeca nisu mnogo puta bila kod nje. Čak je srednjeg vodila na more, ali s razlogom-tak nam je lakše sa J... ima društvo pa ne gnjavi nas!
Mnogo puta joj je njena mama rekla da ima sreće što sam ja na porodiljnom jer kud bi sa djecom.
Zbog svega toga me ovo još vše boli, jer mislim da me je iskorištavala, a sad joj više ne trebam...

[kikidee]

X

Svatko neke daje što želi, što ne želi, neka kaže ne i gotovo.
Teško je kad imaš stalno osjećaj da ti daješ više (jer realno tako i je), ali najvažnije je zapamtiti da te to nitko nije tražio.

Jer tako ti živiš i ponašaš se kako ti smatraš da je u redu a ne kao odgovor na tuđe ponašanje. To neka je na njihovu dušu.

Isto tako ne križam prijatelje kod svake svađe ili razlika u mišljenjima/načelima. Povrijede me, ali ih prihvaćam i poštujem tuđe mišljenje. Do neke granice naravno. Često sam doživjela da je u takvim situacijama i drugoj strani žao nakon nekog vremena.

[jele blond]

apricot, mislim da nisam otirač.
Ona je kod mene izgubila sve kredite, više tu nema prijateljstva jer ja u nju više nemam povjerenja...
Djecu sam odvezla jer mislim da djeca tu nisu ništa kriva. Isto tako mislim da bih prkosom napakostila samo sebi jer bih se spustila na njen nivo i onda bih imala loše mišljenje o sebi.
Dakle, ona je završena priča, glede prijateljstva.
I kao što kaže Solange - "... sad si svjesna da nije u pitanju prijateljstvo, a kamoli najbolje. I svjesna tih limita kao i toga kakva je osoba i koje su joj granice, popi pokoju kavu, i raspravljaj o modi. "

Ja ti ovo potpisujem!
Razlika između prijatelja i poznanika je ogromna! Mogu ja popiti kavu i s jednima i s drugima ali mi je razlika sto me za jedne i te kako zanima šta im se događa u životu, a za druge...a bed je ako im je bed, ali me njihova bol ne dira!
A u svemu ostati čovjek; o da! Najlakše je spustiti se na taj nivo, pa vratiti "i ja tebi" mjerom, ali ako ima imalo savjesti, moralo ju je zapeći što njena djeca nisu hodala...

[Anemona]

Ali ona je mene sto puta molila da pričuvam djecu. Muž joj je bio dežuran, ona na poslu, a ja na porodiljnom.
Ne kažem da i moja djeca nisu mnogo puta bila kod nje. Čak je srednjeg vodila na more, ali s razlogom-tak nam je lakše sa J... ima društvo pa ne gnjavi nas!
Mnogo puta joj je njena mama rekla da ima sreće što sam ja na porodiljnom jer kud bi sa djecom.
Zbog svega toga me ovo još vše boli, jer mislim da me je iskorištavala, a sad joj više ne trebam...

Ma sve ok, ali ti si isto tako mogla odbiti. Teško je sad raspravljati o nekom međuljudskom odnosu, svaki odnos je jako kompleksan, rijetko je situacija crno bijela.
Ti si "dala sebe" koliko si mogla i htjela, ona isto tako. Do problema je došlo, jer si ti očekivala više, jer si i realno dala više, ali hebi ga nema tu garancije ja tebi toliko, ti meni istom mjerom. Tako je u životu.
Da je žalosno - je, da je nepravedno - je, da je frustrirajuće - je,... ali i jedna i druga ste postupile po "svojoj mjeri".
Sad je vrijeme za presložiti prioritete, ako si to sve radila radi djece, radi i dalje, nadaj se da će ti se to i vratiti, ali nemoj to očekivati pod obavezno, ako je bilo radi nekakvog prijateljstva - nemoj.

[seni]

ja cu ici malo protiv struje...

jasno mi je da si razocarana. i tuzna. na osnovi ovoga kako si ti opisala situaciju i ja bi bila. i velika vecina nas.

pa ipak....reci ona je grozna, ovakva, onakva...je tako jednostvano i ne trazi nista od nas. tako je lako prebaciti svu krivnju drugima.

medutim... odnosi dvoje ili vise ljudi podrazumjeva da su dvoje ili vise njih "kreatori" i onog lijepog i manje lijepog. osim toga vecina onog sto nam se u zivotu dogada ima neki smisao i funkciju, da ne kazem, da nas zivot "bode" tamo gdje su neki deficiti, konflikti i slicno.

nije smisao ni namjera opravdavati tvoju prijateljicu. smisao i namjera je da se covjek duboko zagleda u sebe i svoje motive. jer to su jedina "mjesta" u svemiru koja zaista mozemo mjenjati.

Bile smo si stvarno dobre, mogle razgovarati o svemu... no u posljednje vrijeme se jako malo viđamo. Ja poslije radnog vremena moram na još jedan posao (ah ti novci) i imam malo dijete, a ona veliku djecu i previše vremena i novaca.

pa u tom kontekstu mozda da razmislis o svojoj ulozi u cijeloj prici, te o svojim rijecima :
ima previse vremena i novaca......
Čak je srednjeg vodila na more, ali s razlogom-tak nam je lakše sa J... ima društvo pa ne gnjavi nas!

ne u smislu krivnje i ne krivnje, vec u smislu prirode vaseg odnosa, tvojih dubinskih osjecaja i slicno. mislim da ce ti to pomoci puno vise, nego "kamenovanje" osobe koju mi ne poznajemo.
razumljivo je da je prva reakcija i razocaranje i ljutnja i lagano "tracanje". to pomaze lakse podnjeti prvu ljutnju i bol.
medutim ne rijesava nista.

[Anemona]

seni, definitivno se slažem, ja sam isto krenula u tom smjeru odgovarati.
Što se tiče ovog vođenja djeteta na more - ne može se to samo tako gledati. Vodila ga je, da ima koristi, zato da njezinom djetetu ne bude dosadno.
Tuđe dijete na brizi je velika odgovornost i baš to briga, bez obzira na pogodnosti koje to donosi, mislim da je odgovornost veča.

[ruzica]

Joooj, žao mi je je ovo postalo tračanje... nije mi bila namjera.
Nisam imala namjeru iznositi pojedinosti našeg odnosa, jer je to jako teško približiti nepoznatim ljudima koji čuju samo jednu stranu i nemoguće je tako biti objektivan...
Samo sam bila jako, jako razočarana...ma, još sam...

[Anemona]

Joooj, žao mi je je ovo postalo tračanje... nije mi bila namjera.
Nisam imala namjeru iznositi pojedinosti našeg odnosa, jer je to jako teško približiti nepoznatim ljudima koji čuju samo jednu stranu i nemoguće je tako biti objektivan...
Samo sam bila jako, jako razočarana...ma, još sam...

Ma sve je to ljudski, to su naši normalni osjećaji kad smo povrijeđeni.
Ja ti samo htjela "pomoči" da pokušaš u budućnosti drugačije postaviti stvari.
Daješ koliko želiš, što ne želiš kažeš jasno NE.

[ruzica]

Anemona, hvala, shvatila sam!
Pomalo me prolazi ljutnja, ali razočaranje ostaje...valjda tražim previše (mislim i dalje da dajem puno)

[annie84]

Netko je napisao da ne odbacuju prijatelje radi jedne svađe. Slažem se u potpunosti, ni ja to ne radim. Prava prijateljstva preživljavaju poneke svađe. Ali upravo je poanta u tome da ona koja nisu bila prava-radi jedne svađe se raskidaju. Nema tu više tolerancije u smislu, aha pa 10 godina smo si bili super-sve se to nekako pretvorilo u egoizam i u stav "svatko je zamjenjiv". I da, doživjela sam da nakon 10 godina prijateljstva pucaju radi jedne svađe ili nesuglasice ili krivo protumačene rečenice, no onda to nisu ni bila prava prijateljstva i o tome više ni ne razmišljam.

[Peterlin]

Anemona, hvala, shvatila sam!
Pomalo me prolazi ljutnja, ali razočaranje ostaje...valjda tražim previše (mislim i dalje da dajem puno)

Ako daješ samo zato da bi dobila zauzvrat, to nije pravo davanje.... A kad od srca daješ zato jer to želiš, ne pogađaju te ovakve situacije. Emocijama se ne trguje.

[ruzica]

Sorry Peterlin, ali krivo si me shvatila. Nisam mislila trgovati emocijama...
Ali prijateljstvo bi trebao biti odnos dvoje ljudi, zar ne? Primanje i davanje-s obje strane, ako toga nema, nema prijateljstva! Ili sam u krivu?

[Anemona]

Sorry Peterlin, ali krivo si me shvatila. Nisam mislila trgovati emocijama...
Ali prijateljstvo bi trebao biti odnos dvoje ljudi, zar ne? Primanje i davanje-s obje strane, ako toga nema, nema prijateljstva! Ili sam u krivu?

Prijateljstvo je primanje/davanje, ali ne uvjetovano (koliko ja tebi, toliko ti meni). Svaka strana daje i traži "po vlastitoj savjesti", po vlastitim mogućnostima, željama, očekivanjima,..., a povratna informacija može biti bitno različita od naših očekivanja i to je ono s čime se moramo pomiriti.

[ruzica]

Prijateljstvo je primanje/davanje, ali ne uvjetovano (koliko ja tebi, toliko ti meni). Svaka strana daje i traži "po vlastitoj savjesti", po vlastitim mogućnostima, željama, očekivanjima,..., a povratna informacija može biti bitno različita od naših očekivanja i to je ono s čime se moramo pomiriti.

X

[annie84]

Slažem s tobom, Anemona. Ali ukoliko nema nikakvog primanja s druge strane, onda se i ona strana koja daje počinje osjećati blesavo. A prijateljstvo i gotovo svi međuljudski odnosi su takvi da traže odnos primanja i davanja, ne mora biti ravnopravan odnos, ali primanja i davanja mora biti s obje strane.

[Anemona]

Slažem s tobom, Anemona. Ali ukoliko nema nikakvog primanja s druge strane, onda se i ona strana koja daje počinje osjećati blesavo. A prijateljstvo i gotovo svi međuljudski odnosi su takvi da traže odnos primanja i davanja, ne mora biti ravnopravan odnos, ali primanja i davanja mora biti s obje strane.

Naravno da nekog povrata mora biti, inače to nije odnos dvoje ljudi.
Nego, još nešto. Ja sam s godinama prorijedila broj prijatelja, ali i istovremeno smanjila kriterije.
I velika razlika je da li prijatelji imaju djecu ili ne. Najbolja prijateljica je tek nedavno dobila dijete i tek sad shvaća da si onda jednostavno djelomično ograničen u odnosu prema drugima. Ako ništa drugo, barem vremenski.

[ruzica]

Od pravih prijatelja neke stvari ne očekuješ pa te strefe sam tak.
I onda danima nemreš doći k sebi!
(i to je davanje)

[Val]

pa mislilm da, u ovoj situaciji, ruzica i nije imala prevelika očekivanja.
mislim, ne'š ti očekivanja da će ti prijateljica povesti dijete ako vani pljušti.
(ja bih i dijete neprijatelja povezla...)

[Anemona]

pa mislilm da, u ovoj situaciji, ruzica i nije imala prevelika očekivanja.
mislim, ne'š ti očekivanja da će ti prijateljica povesti dijete ako vani pljušti.
(ja bih i dijete neprijatelja povezla...)

Ma to je jasno.

[Anemona]

Isteklo mi vrijeme za uređivanje:
Ma to je jasno i ja bih dijete svakako povezla.
Ok, ali ako idemo u analizu, moglo je biti nekoliko faktora upletenih.
- nije bilo mjesta u autu. Koliko je sigurno djecu voziti kao sardine?
- nije imala vremena za vratiti se po dijete?
- bezveze je smetnula u gužvi s uma, da bi trebala i prijeteljičino dijete povesti,...
Mogu do sutra nabrajati, i dalje 100% tvrdim da je dijete trebala povesti i da se ne može ništa prelamati preko leđa djeteta.
Ali hoću ukazati da budući da je prijateljica sama spomenula sporni "problem" očito je svjesna da je krivo postupila.
Iz iskustva, največi su problem odnosi gdje se nešto podrazumijeva.

[annie84]

Naravno da nekog povrata mora biti, inače to nije odnos dvoje ljudi.
Nego, još nešto. Ja sam s godinama prorijedila broj prijatelja, ali i istovremeno smanjila kriterije.
I velika razlika je da li prijatelji imaju djecu ili ne. Najbolja prijateljica je tek nedavno dobila dijete i tek sad shvaća da si onda jednostavno djelomično ograničen u odnosu prema drugima. Ako ništa drugo, barem vremenski.

X

Ja tebe danas samo potpisujem, ali kad napišeš baš ono što ja mislim

[ruzica]

Idemo u analizu:
-ja sam bila na poslu
-djetetu je rekla da nema mjesta u autu-bilo ih je 4 i stvari iz trgovine (među njima još jedno moje dijete koje je povezla)
-zvala sam je na mob-otpilila me,
-imala je vremena vratiti se (do kuće je 1km-znači 5min vremena)
-smetnuti s uma???!!!!! dijete je stajalo kraj auta

I sve to nebi bilo sporno, ok, dogodi se.
Ali, ona nije shvatila da je krivo postupila, ona mene sinoć napada kako nije njeno voditi brigu oko tuđe djece. Neš ti brige, povesti dijete kad pada kiša.
Ja stvarno njeno dijete nebih ostavila, kako god bilo, vratila bih se po njega.

[Anemona]

Ja stvarno njeno dijete nebih ostavila, kako god bilo, vratila bih se po njega.

I to ide tebi "u prilog", a njoj "na dušu" što ga nije povezla. Najvažnije od svega je da se djetetu nije ništa dogodilo.

[kate]

Ruzice, vjerujem da te je to pogodilo i mene bi, kao tsunami.
Iako mislim da zbog te situacije ne treba raskidati veze, treba vidjeti u čemu je stvarno problem u vašem odnosu kad se malo ohladite. Mislim da se tu nečega nakupilo između vas ili je žena u nekim svojim problemima pa puca, na tebi, vjerojatno nesvjesno da skrene pažnju na sebe. Inače, ako je i inače toliko sebična, onda si fulala ti, družeći se s krivom osobom, u što ne vjerujem.

U današnje vrijeme ispada da je jako teško reći "oprosti, zaribala sam", a još teže oprostiti, žalosno. No nekad pomaže obrnuti red; oprosti, a onda dođe i isprika i sve bude OK.

[Ivana2]

Ruzice, ja mislim da ti pretjeruješ.
To ti nije vrijedno za reviziju prijateljstva. Upravo su prijatelji oni koji su voljni podnijeti naša jednokratna ili kratkoročna "zastranjenja". Ona je taj čas tako procijenila. Pa valjda zna zašto. Možda je bila smetena i nije uopće pomislila da bi trebalo povesti dijete od prijateljice. A ono ti je rekla jer si ju pozvala na red i osjetila je da se mora opravdavati.
Pa jel pala tvom djetetu kruna s glave zbog toga?
Možda si previše navezana na tu prijateljicu. Preispitaj malo svoj odnos i očekivanja. Proširi krug prijatelja, smanji očekivanja. To ti je ključ trajnih i kvalitetnih prijateljstava.

[ruzica]

Draga Ivana, nisam je pozvala na red. Dapače, htjela sam potpuno zaobići tu temu, dogodilo se, pa šta!!!
Sama je pokrenula razgovor o tome (nakon nekoliko dana), znači, nije bila prozvana ni zbog čega.
Njena rečenica "nisam se ja dužna brinuti o tuđoj dječurliji..." me strahovito zaboljela i u tome je najveći problem, a ne u tome što ona nije povezla moje dijete.

Inače, imam veliki krug prijatelja, uvijek mi je puna kuća i nikad mi nije teško napraviti nešto za nekoga, dapače, uživam u tome. Trenutno, istina, malo manje jer sam u gužvi s poslom, ali tako je...
I nisu moja očekivanja prevelika, imam visoki prag tolerancije.

[bleeda]

ja ne znam imam li tu sreću ili nesreću da od ljudi ništa ne očekujem. što se tiče prijatelja, imam ih nekoliko , onih za koje smatram da su dobri prijatelji, i za koja smatram da nisu isforsirana prijateljstva. ostale kvazi prijatelje sam davno isključila iz svog života.
kad sam tako posložila kockice, kad sam prestala od ljudi išta očekivati prestala su i razočaranja u druge ljude.
kad vani pljušti kiša ja odem po svoju djecu iako znam da će šogorica ići i po svog malog, ali ne očekujem od nje da doveze moje dijete i onda nisam ni razočarana s tim što ju ne doveze.
ok, ovo je malo banalan primjer, ali ozbiljno, oslonite se na sebe , ono što se kaže u se i u svoje kljuse, pa ćete manje ovakvih stresnih situacicja imati u životu.

[Anemona]

ja ne znam imam li tu sreću ili nesreću da od ljudi ništa ne očekujem. što se tiče prijatelja, imam ih nekoliko , onih za koje smatram da su dobri prijatelji, i za koja smatram da nisu isforsirana prijateljstva. ostale kvazi prijatelje sam davno isključila iz svog života.
kad sam tako posložila kockice, kad sam prestala od ljudi išta očekivati prestala su i razočaranja u druge ljude.
kad vani pljušti kiša ja odem po svoju djecu iako znam da će šogorica ići i po svog malog, ali ne očekujem od nje da doveze moje dijete i onda nisam ni razočarana s tim što ju ne doveze.
ok, ovo je malo banalan primjer, ali ozbiljno, oslonite se na sebe , ono što se kaže u se i u svoje kljuse, pa ćete manje ovakvih stresnih situacicja imati u životu.

Točno tako.
Isti banalni primjeri kod nas, kad je šogorica radila ja sam dolazila doma s posla kad je trebalo pričuvati moje dijete i njezinu djecu, a baka je trebala otiči npr. kod dr.. To sam radila ponajprije radi svojeg djeteta. Sad kad je šogorica doma, isto tako kad baka odlazi kod dr., dolazim doma čuvati svoje dijete, bez obzira što je ona doma.

[Goranova Ma]

Draga Ružice, ja se samo nasekiram čitajući neke od komentara... Meni je potpuno jasno tvoje razočarenje i mene bi isto fakat bolilo da mi neka od prijateljica nešto takvo napravi... Najlakše je da tako kažem prodavati tešku filozofiju nekome tko to nije doživio... A ništ, sad barem znaš što se od te tvoje prijateljice može očekivati a što ne i koliko se u nju možeš pouzdati... Kako vrijeme ide sigurna sam da će tvoje razočarenje, ljutnja i tuga u potpunosti nestati... Pozdrav!

[Anemona]

Draga Ružice, ja se samo nasekiram čitajući neke od komentara... Meni je potpuno jasno tvoje razočarenje i mene bi isto fakat bolilo da mi neka od prijateljica nešto takvo napravi... Najlakše je da tako kažem prodavati tešku filozofiju nekome tko to nije doživio... A ništ, sad barem znaš što se od te tvoje prijateljice može očekivati a što ne i koliko se u nju možeš pouzdati... Kako vrijeme ide sigurna sam da će tvoje razočarenje, ljutnja i tuga u potpunosti nestati... Pozdrav!

A zašto se nasekiraš? Pa svi smo uglavnom napisali, da nam je jasno razočaranje i da nas sve jako pogodi kad ti se nešto prelama preko leđa djeteta. To je uvijek najteže. Ali, isto tako smo dali savjete kako to preboliti i kako se postaviti u budućnosti da se ne bi opet toliko razočarala.
Nismo se mi ostali rodili "pametni" svi smo mi tu školu prošli i nakon što se tako jako razočaraš jednostavno naučiš da tako ne ide dalje i stvari ubuduće rezoniraš drugačije.

[coflek]

Mislim da je vrijeme da preispitaš svoj odnos sa prijateljicom. Možda si ti više nju smatrala prijateljicom nego ona tebe.
Ponekada ljudi održavaju prividne prijateljske odnose zbog isključive koristi. Ona njena rečenica bi svakoga naljutila a tvoja najveća greška je što to tada nisi riješila kada je i trebalo.

Da meni moja "prijateljica" kaže "nisam se ja dužna brinuti o tuđoj dječurliji..." ne bih to samo tako ostavila. Štoviše, raskinula bih svaki odnos sa njom. Svatko ima pravo "puknuti" ponekada, ali to nije razlog za iživljavanje ili vrijeđanje onih do kojih nam je stalo. Neka ode doma razbijati tanjure radije!

Svojoj prijateljici nikada ne bih nešto takvo rekla niti sam se ikada u 14 godina koliko se znamo se obratila na taj način! (niti ona prema meni).

Svaka ti čast što i dalje voziš njenu djecu ali smatram da bi i to trebala prekinuti. Svatko neka se brine o svojoj djeci (kako bi i trebalo) i neka ništa ne očekuje od onog drugog. Jer upravo ta "očekivnja" mogu jaaaaako iznenaditi!