nisam ni slutila da ću dobiti toliko odgovora na temu...pogotovo ovako različitih..pa to je zapravo i dokaz da se radi o delikatnoj temi,jer kako bi ljudi rekli"sto ljudi sto ćudi"....ja nisam htjela iznositi prljavo rublje jer mislim da je to uistinu privatna stvar,svoje raloge zbog razvoda sam rekla svojim najbližima tj.jedan i po meni najvažniji razlog a to je da nema ljubavi...jedan drugom smo postali stranci,u niti jednom trenutku više se nisam mogla sjetiti ni jedne njegove vrline zbog koje ga ja osobno cijenim....i za mene je ostanak u tom braku bio prilično licemjeran...zbog čega je došlo do tog i tko je koliko kriv je uistinu privatna stvar i nisam htjela s nikim razglabati o tom....mama je reagirala grozno,njene priče poput ne kocka,ne drogira se, ne pije, ne tuče te,,,,i tralalala...najbolja prijateljica je rekla da sam sebična i kukavica jer se nisam htjela potruditi taj brak spasiti, a kriza traje već godinu ipo dana,ona je hrabra jer se ona trudi iako svog muža ne voli itd...Ja iskreno kad su nestale potpuno emocije nisam znala kao se to potruditi,postoji li neki priručnik za to????Kad se ujutro probudiš s gropom i navečer tako zaspeš, kad pokušaš nakon 6 mjeseci spavati s njim,a onda nakon tog u mraku plačeš jer se osjećaš kao da si iznevjerila samu sebe...Nije lako ni ovako,sama s gomilom grižnje savjesti da sam djetetu uskratila odrastanje u kompletnoj obitelji, da sam iznevjerila roditelje..ali sam ovako mirna..i dalje vjerujem u ljubav i što je najvažnije nisam iznevjerila sebe.....jer da jesam s tim bi jako teško živjela...A što se tiče prijateljstva...ja sam uvijek tu za svoj najbolju prijateljicu, njeni razlozi zašto je izabrala i skojila sebi ovakav život u kojem živi su mi jako malo bitni, ja ne znam kako je hodati u njenim cipelama....žao mi je što se i ona nije postavila tako...ali možda je moja odluka malo narušavala njenu odlučnost da spasi svoj brak...iako ja tako nikad nisam postavila stvari...zapravo bi mi bilo i drago da ona bude sretna u tom braku..