Citiraj pipi duga čarapa prvotno napisa Vidi poruku
jedan drugom smo postali stranci,u niti jednom trenutku više se nisam mogla sjetiti ni jedne njegove vrline zbog koje ga ja osobno cijenim....i za mene je ostanak u tom braku bio prilično licemjeran...zbog čega je došlo do tog i tko je koliko kriv je uistinu privatna stvar i nisam htjela s nikim razglabati o tom....
hm da, tužna obiteljska priča, nažalost još samo jedna u nizu... žao mi je što je ovako završilo, ali kao i tvoja prijateljica mogu se staviti u njen stav razmišljanja i pokušati shvatiti zašto je tako reagirala... teško je razlučiti bez puno detalja čiji je stav pravilniji, ali sam svakako skloniji priklonit se njenom i "spasiti obitelj", jer je u duhu odgovornosti prema zajednici i prema činu odabira partnera "za cijeli život". U stvari upravo to bi i trebala biti neka osnovna nomenklatura života ili nas barem tako uče od malih nogu, od religije u duhu kršćanstva do obiteljske tradicije. Naime brak nije samo prazna institucija i potpis na papiru. U stvari formalnost uistinu i jest, ali ne za vas, već za sve one ostale kojima time dokazujete svoju pravnu povezanost i društveno socijalni status (udana/oženjen), međutim za vas dvoje to ne bi smjelo ni približno biti samo puka formalnost.

Dakle nije jasno nakon koliko se vremenski dogodio vaš krah i da li je uopće zajednica zasnovana na nekoj ishitrenoj odluci, što bi samim time bilo naravno neodgovorno, ali činjenica je da se u brak ne ulazi opasan mišlju da ćemo kad tad iz njega izaći. To je jedna doduše vrlo moderno sve više usvojena formulacija, međutim nikako ne u duhu tradicije našeg društva i civilizacije koje ipak u takvom duhu svetkovanja zajednice obitelji ne živi tek 10-tak godina, nego već nekoliko tisuća godina.

Ono što sam želio izvući kao sukus tvog problema, to je da se ljubav ne doživljava kao nešto što nam se eto desi i što se samim time što smo je jednom osjetili mora i dalje inercijom "događati" samo po sebi, inače ćemo biti dojma da nismo stvoreni jedno za drugo. A to se primjetno u tvom braku i tvom stavu u glavi i srcu očito desilo. Dakle ljubav se ne dešava i ne traje bezgranično ako ju ne hranimo, kao uostalom i sve stvari na ovom svijetu i ona se mora oplemenjivat i zalijevati da bi trajala. Ja sam osobno utopističkog mišljenja da se osobu koju si zavolio i s njom odlučio zrelo ući u zajednicu braka, zaista može voljeti zauvijek i tu ljubav i strast za zajedničkim životom održavati budnim.

Eto baš zato sam skloniji prihvatit stav tvoje prijateljice i cijeniti njenu osviještenost za borbom za obitelj. Možda bi eventualno trebalo osvjestiti koja su to njezina nezadovoljstva, ukoliko tvrdiš da živi nesretan bračni život, ali danas su ljudi skloni projicirat prevelika očekivanja tolika da u toj "gladi" naprosto ne vide koliko sami (ne)nude, tako da je sve to o nezadovoljstvu relativno. Ali definitivno ništa nije nerješivo, ako volja postoji i ako čovjek vjeruje u sebe i partnera i ako ne teži vječito nekim idealističkim savršenstvima i preispitivanjima svoje životne odluke, nego ljudski prihvaća da svatko nosi i vrline i mane, i da bi sa bilo kojim drugim kad tad došlo do istih dvojbi, a da si sa svojim partnerom upravo zato jer si u jednom trenutku ODLUČIO da je među vama dovoljno kompatibilnosti da vas dvoje možete cijeli život provesti zajedno, onda ne vidim razloga zašto se to ne bi i održalo! A "cijeli život" je sam po sebi jedan uistinu dug period i cijeli život sigurno nije uvijek med i mlijeko, što ne znači da kad nije med i mlijeko treba spakirat kofere i poć u svoju intimu, jer je tako "najbolje". Slažem se ja da je biti sam sa sobom, samo sa svojim odlukama i željama i ne priklanjati se i prilagođavati nikome, sigurno NAJPRAKTIČNIJE rješenje svakome, ali ako se tako razmišlja tu onda definitivno nije bilo dovoljno inicijalne zrelosti s kojom se ušlo u zajednicu, jer zajednica nosi brojne kompromise.

Nisam te želio ovime ni na koji način obeshrabriti i pokolebati u tvojoj odluci, već jednostavno kao i svi drugi, dati svoj mali prilog i prozor kroz koji gledam svijet, a ti ćeš najbolje iz svih tih naših različitih mišljenja isijati zrnca životnih stavova koja najbolje prianjaju uz tvoj karakter i nastavit gradit svoju kulu životnih odluka. Ja ti želim samo da u tome budeš svakako mudra i realna, a naši sudovi i mišljenja su ovdje izložena baš zato da različitostima potpognu izgradit osjećaj za realnost. Sretno!