Draga Bibice ,

Joooj, kako si me pročitala kao ovo sa čokoladom, tako i ja radim.
Ne trpim njene suze i na kraju popustim i fakat će na kraju biti dojenja do dugo
Ja sam pogriješila i zbog toga me moja svekrva šopta jer sam bila lijena Laru kad je bila beba od 9800 grama sa 9 mjeseci stavljati u kinderbed nakon cikenja.
Od tada Lara spava sa mnom i svaki puta kad bi se u krevetu sjetila ili okrenula i sjetila se cike ja bih joj ciku gurnula u usta.
I to joj je navika.
To nisam napisala Apricot jer me sram što sam sama napravila od jedinog djeteta.
I sad cvilim mjesecima i danima da me štipa, mjesi, neispavana sam itd.
A još te tablete, ne trpim groznu bol i znam se ispovračati po 2 dana ležim i na kraju moram ili po injekciju ili poptit zomig za mirenu ne bi li se zbog djeteta povratila i došla k sebi i počela uopće i jesti išta.
A naposljetku i Lara me gleda kad ležim i ljubi mi glavu da mamu ne buba.
Jednostavno mi drage mame ovako i odgovara i ne odgovara jer sam jako neodlučna.
Lara koristi svaku priliku da joj dam ciku i gotovo.
A sada pogotovo jer je cimanje urodilo plodom kako si i opisala al joj još uvijek objašnjavam da mama nema ovaj tren mlijeka.
A li danas se probudila u 08 sati i sad dok ja vama pišem ona me traži ciku, a ja joj kažem da moramo čekati da dođe mlijeko i ona se dalje igra.
Sve ide tako lijepo dok lari to čekanje jednom ne dojadi i počne cendrati a ja onda popustim i idemo u krevet jer dojimo isključimo ležeći.
A onda mi je najgore štp pociki obje cike one budu mlohave, gotovo prazne da vise i onda ona ustane, znače ne zaspi već se ide dalje igrati.
I onda tek za sat - sat i pol ide nazad spavati i onda zaista zaspi.
Tako da ja ništa ne radim samo doslovce čekam kad će moja Lara reći kmnje daj ciku što i sama znam da ništa od toga što sam navela ne valja.
Baš sam grozna i treba mi svaki savjet jer sam ne znam ni sama što napravila od svoga djeteta itoga se ne mogu riješiti.
Evo, sad vi dajte svoj sud i pokoji daljnji savjet.
A prije neki dan tj. tjedan dana kad sam na ovoj temi pisala da je gotovo i da ziher više ne dojim bila sam odlučna.
To je bilo tada, sve dok nmakon 36 sati uspješnog ne dojenja moje cike nisu počele vrištati.
I tada sam ja opet popustila i dala Lari ciku jer izdajanje nije pomoglo :0 ili dam ja mislila da ne pomaže jer su me počele boljeti unatoč izdajanju.
Mame mi na ovome topicu nisu stigle odgovoriti što da radim dalje a i bila je večer pa sam ja našla spas u Lari i ponudila joj da pociki.
Sve u svemu drage moje, ja ne znam više što da radim i kako da radim.
Pomagajte molim vas.
Jer sam ko prvačić, i sram me je što vam sve ovo sad o sebi pišem jer ne znam što bih.
Evpo je plače i idem joj dati ciku.
pozz