ne znam više, bio mali jesenas. 200 i kusur?

nego, da napišem iskustvo.
ja zazirem od takvih stvari (da ne kažem užasavam se vrtićkih ljetovanja i zimovanja),
mali je dosta vezan za nas - mene, ne voli ni ići u vrtić svaki dan, ako mu se da na biranje.
nakon cijelog ljeta bez vrtića (3 mj) zovu mene tete da se ide u GM i da li će on ići.
ja rekoh: pitat ću ga ( a mislim si u sebi, sigurno neće, a i bolje da neće)
kadli on to prihvatio, i to s priličnim veseljem.
vratili se u zg, nakon tjedan dana se spakirali i eto njega pred autobusom govori meni:
- mama, daj da te sada poljubim jer neću imati vremena kad autobus dođe!

i ništa meni gorko-slatko, on oduševljen, pun sebe i novostečene slobode i neovisnosti.

(muž mi se smijao kako suzim za autobusom, ali nije to od tuge,
nego sve skupa, kako su bili mali i priljubljeni uz nas, a najednom ih gledaš tako velike i nepovratno odvojene....)