Naravno da je bilo smiješno, i ja se tome smijem. Bilo je i još komičnih situacija. Naime, zaboravila sam reći da sam i stvari (koferčić na kotačima) vukla sa sobom iz rađaone, skupa sa svime. A unutra mi je bio mobitel. Pa sam ga uključila čim sam izašla iz rađaone, da bih se javila doma. Čim sam ga uključila, odmah je zazvonio. Zvao me kolega s posla koji je bio u nekoj frci jer je zaboravio USERID i PASSWORD sa nekog routera. Nije mi se dalo objašnjavat da sam na porodu, da su mi trudovi na 30 sec, da vučem cijeli konvoj aparata i stojim ispred operacijske sale... pa sam mu rekla taj userid i password: sardina, girica. U to je izlazila iz operacijske sale neka medicinska sestra i rekla mi: "u redu je dušo, papat ćeš poslije". Valjda je mislila da sam gladna i da hoću jest sardine i girice.
Kad su me napokon stavili na stol, došao je moj liječnik i htio me oraspoložiti, pa mi je pričao viceve (on je sjajna osoba i imala sam u njega veliko povjerenje). I što se dogodilo? On je bio na pol vica, a aneseteziolog je odvrnuo anestetik u venu i tup... dalje se ne sjećam. O koje razočaranje! Kad mi je došao doktor slijedeći dan u vizitu, smjesta mi je ispričao kraj vica i ispričao se zbog "nekoordiniranog rada operacijskog tima".

Marcy, tebi je to drugi porod, sva je šansa da će biti brži i lakši, makar imaš 39. Puno sreće i poljubac tvojim curicama od mene i Ane Marije.