Moje iskustvo s carskog pod spinalnom anestezijom je potpuno drugačije od Paulininog. Carski je bio planiran i nisam dobila trudove (ne znam što znači trud). Nakon što su mi dali spinalnu, nisam više ništa osjećala, recimo od pupka nadolje. Pranje s sredstvom za dezinfekciju nisam niti osjetila. Drhtavica je i mene uhvatila, ali mi je doktor rekao da je to normalno - operacione sale se uopće ne griju a ipak ležiš gola na stolu. Dva sata nakon operacije sam bila na postoperativnoj intenzivnoj, gdje mi je tlak bio strašno nizak pa su mi dali jako puno infuzije i jako brzo - što znači da su mi opet snizili temperaturu pa sam se i dalje tresla. Bolovi nakon carskog mi nisu bili strašni: redovno su mi davali injekcije, svakih 5 sati, ali ti bolovi su mi bili puno lakši od recimo bolova kod menstruacije. Najviše me bolilo kad su mi počela raditi crijeva, ali sve skupa mi nije ostalo u sjećanju kao nekakva trauma. Kako nakon spinalne ležiš 24 sata, prvo dizanje je bilo malo teško jer mi se jako vrtilo ali to je i zbog mog tlaka. Pri dizanju me bolio rez ali sam skužila da je to zbog toga što sam plitko disala, bojeći se duboko udahnuti da mi ne bi pukli šavovi. Kad sam se skoncentrirala i duboko disala, uopće me nije bolilo. To ti je ujedno savjet koji je dobro poslušati. Prvi odlazak na WC (mokrenje) mi je bio OK, upravo zahvaljujući dubokom disanju. Kad sam dobila prvu hranu (juhu i kruh), to sam žvakala pola sata tako da mi niti prva stolica nije bila bolna. Od svega mi je najteže bilo samo dizanje iz kreveta i to zato jer sam se kilavila, u strahu da ne puknu šavovi. Onda sam skužila da boli puno manje ako se dignem brzo, bez nekih kerefeka.
Išla sam doma šesti dan (tu ti se ne računa onaj dan kad je carski obavljen), nisam imala konce nego kopče (vađenje ne boli ništa). Sad mi je 19 dan nakon carskog, rez izgleda OK, svaki dan stavljem novu sterilnu kompresu, tuširam se normalno, ne dižem dijete već mi pomaže mama. Ništa me ne boli, krvarim kao i sve rodilje (to ne možeš izbjeći), sa sjedenjem nisam imala nikakvih problema.... Dojila sam u ležećem položaju, jer se nisam usudila okrenuti na bok ili sjesti i dojenje je bilo uspješno - bez problema.
Sve u svemu, meni je taj carski ostao u lijepom sjećanju. Možda je to zbog toga što sam ostala trudna umjetnom oplodnjom i što su svi postupci i bolovi vezani za carski zanemarivi u odnosu na ono što proživljavaš na umjetnoj (ne samo fizički nego i psihički). A rezultat carskog je bebica, pa gdje ćeš veće sreće!!! Mislim da samo treba pozitivno razmišljati i da je onda sve lakše.

Lucija 21.01.2004 - rođena na mamin 30-ti rođendan