Curke drage,
evo da vam još malo nade i života vratim -sve se odvija po planu. Ovih nekoliko dana nismo ni jednom dojili, jest da je Mateja pred rano jutro, a u samom početku i prije spavanja krpala kriza, ali ja bih mu jednostavno rekla: sad je još noć, ptičice spavaju, sad se ne papa sika - i poslušao bi. U zamjenu traži da mu dam svoju ruku i onda zaspi držeći je.
Sve manje i manje pita siku, a kad pita ja mu kažem da mama više nema mlijeka u sisama jer da je Matej narastao veliki. I nema frke!
Danas me pitao a smije li se sika dirati i mazati (kremom)), ja rekla da smije (nije još pokušao) i to mu je bilo OK.
Ni sama nisam vjerovala da će se odvikavanje tako normalno odvijati.
Također, svih dana sam pipala dojke, malo se bojala zastoja, ali kako smo mi malo pomalo smanjivali podoje, tako se količina prirodno smanjivala i ono malo što je ostalo u njima nije mi stvorilo nikakav problem. (Mojoj prijateljici čije se dijete odviklo s godinu dana stvarale su se kvrge).
Ma zbilja je najvažnije da se i mama i dijete slože oko trenutka prestajanja. Odnosno, da mama jednostavno podrži djetetove znakove da bi moglo prestati i da onda u tome ostane ustrajna.
I mogu vam reći da uživam u Mateju na nov način: leži mi u naručju bez da traži sisu (prije je to bilo nemoguće), zaspe mi u zagrljaju, a i ja guštam: spavam konačno u spavaćicama bez dubokog kopčanja, ne moram noću više dizati gornji dio pidžame, Matej se manje budi....
Pusa svima vama što ćete uskoro našim putem