kontrola ili povjerenje

[Zdenka2]

I jedno i drugo. Povjerenje je nešto što se uči i što svakako mora biti prisutno u odnosu roditelja i djece. Ne mora sve biti pod roditeljskim nadzorom, ali neke stvari moraju. Taj roditeljski nadzor (koji se ne smije uplitati baš u sve) za koji djeca znaju je pokazatelj roditeljske brige i neka vrsta granice, markera, koja će djeci ipak označiti dokle mogu ići.

[Sanja]

Taj roditeljski nadzor (koji se ne smije uplitati baš u sve) za koji djeca znaju je pokazatelj roditeljske brige i neka vrsta granice, markera, koja će djeci ipak označiti dokle mogu ići.

A što je s nadzorom na koji djeca ne znaju?

Moj odnos s roditeljima je bio temeljen ponajviše na povjerenju (bila sam jako počašćena što mi je ono ukazano i stvarno sam pazila da ga ne izgubim, iako sam povremeno, kao i većina, radila gluposti), no naknadno sam saznala za neke potajne kontrole i bila sam vrlo povrijeđena - a da ne govorim da sam ja bila ta koja je izgubila povjerenje u roditelje, a ne obrnuto. Da ne duljim, te tajne kontrole su nam poprilično narušile odnos.

Što, dakle, mislite o tome? Kako kontrolirati dijete, da ono tih kontrola bude svjesno ili djetetu iza leđa (nadajući se da ste dovoljno diskretni i da dijete to nikad neće saznati)?