Panično se bojim nove trudnoće

[mkorota1]

iako je prošlo 14mj od mog poroda, još uvjek se nisam u potpunosti oporavila svih trauma koje sam prošla kroz trudnoću i porod! kada sam tog predivnog svibanjskog dana saznala da sam trudna bila sam presretna al onda od prvog pregleda kod gina sve je krenulo nizbrdo! prvo krvarenje i hematomi koji bi na jednom mjestu nestali i na drugom se javili, onda upale rodnice,, alergije na Canesten, sa 17 tj mislili da mi je puko vodenjak, pa sam završila skoro na čišćenju, pa bezobrazni ginekolozi, strogo mirovala cijelu trudnoću na lijevom boku, pa ludovanje hormona štitnjače, pa učestale kontrakcije pa od 23 tj Geonistin vaginalete svaki drugi dan jer mi je tijelo bilo vlastiti neprijatelj, i kad sam dogurala sa učestalim kontrakcijama za koje gini nisu imali objašnjenje i pripisivali su mojoj psihi do 37 tjedna mislila sam da se konačno mogu opustiti, no opet nisam bila te sreče! završila sam u bolnici, davali su mi injekcije Knavona i Normabela jer su mislili da imam bolove u križima radi upale bubrega a ne trudove, da bi na posljetku prokrvarila, skoro izgubila dijete i živu glavu zbog nadobudne mlade specijalizantice i još bahatije specijaliste ginekologa! Koliko sam straha i boli pretrpjela! nakon poroda mi je moj gin objasnio da mi Ctg nije očitavao trudove zbog specifičnog položaja maternice, jako nisko, gotovo pod leđima! da nije bilo taj dan dežurnog starog iskusnog lisca kojem ću biti vječno zahvalna i koji je poludio kada je čuo da sam došla u rodilište na vrijeme i odmah rekla da krvarim, da su vikali na mene da Kaj ja oču da je sve ok, a bebi su otkucaji počeli padati sa 170 na samo 60 i kad su me doslovno odnjeli do operacijskog stola i hitnim carskim spasili mene i bebu jer se posteljica počela odljuščivati! Ne vjerujem više nikome, toliko sam htjela normalno roditi a prikraćena sam za to iskustvo. Možda sam luda al kad gledam svoje predivno djetešce kako trčkara oko mene pitam se od kud ono, ko da nije moje... Moj muž bi htio još djece, al ja se paraliziram, ne želim više ići ni na redovite gin kontrole, poslje poroda sam išla al dalje ne mogu! muka mi je uopče od same pomisli da opet prčkaju po meni! Nadam se da ću to prebroditi, al razočarana sam i prestrašena jako!

[gabrijela7]

još ti je sve svježe,...treba vremena i što manje pritiska,..i ja sam bila van pameti nakon poroda i pada imuniteta,..i svega što me iza toga snašlo,....ali sam nakon 5 godina opet trudna,...kažu da tijelo samo osjeti kad je spremno,... naravno da me i sad strah al s vremenom je želja za djetetom prerasla strah,...tako ćeš i ti,...daj sebi vremena )

[Pink-OS]

razumijem te i suosjećam(i sama sam imala loša iskustva) ali evo što da ti kažem,trudna sam i strah je svakim danom sve manji,stvarno mi se čini da sam se prije trudnoće bojala više i ono najvažnije,ovaj put hvala bogu sve ide za sad kako treba,možda još uvjek nisi spremna,treba strpljenja,nije 14mj puno,bit će bolje

[mamitzi]

i ja sam se bojala nove trudnoće toliko da se nikako nisam mogla odlučiti na još jedno dijete ( a prva trudnoća mi nije bilo stavrno strašna, samo sam morala strogo mirovari par mjeseci (ta neizvjesnost je za mene bila previše)). i onda sam slučajno zatrudnila i sve je bilo potpuno drugačije nego prvi put. u početku sam gadno povraćala ali poslije je bilo savršenstvo. radila sam do 8 mjeseca; čak sam trudna 6 mjeseci se penjala po gradilištu dok moje suradnike nije postalo strah, a zadnji mjesec sam se svakodnevno kupala na korani sa sinom. ma kakvo mirovanje zbog otvaranja grlića, postala sam otvorena tek tjedan prije poroda za razliku od prve trudnoće kad se to dogodilo sredinom trudnoće. može sve biti drugačije, pričekaj još godinu dvije da sjećanja oslabe.

[EvaMONA]

Moj je jedini savjet - potraži drugog ginekologa pa ako treba i drugu bolnicu za praćenje trudnoće i poroda. Nekog koga će ti preporučiti najbolja frendica ili netko iz okoline tko je imao dobro iskustvo vođenja trudnoće i poroda. Ginekologa možeš promijeniti, pogotovo ako imaš ovako dobre razloge. Možda potražiti tog iskusnog dr. koji vas je spasio. Mislim da ćeš se tako osjećati sigurnije i opuštenije što obično rezultira i lakšom trudnoćom.

[winnerica]

Ja sam se bojala nove trudnoće, i to toliko da sam čekala punih 13 g. Prva trudnoća: povraćanje svih 9 mj., mučnine, krvarenje 4 mj., počela kao blizanačka - završila kao jednoplodna, padanje u nesvjest, kooooma! Druga trudnoća: školska - mali curetak od 13 mjeseci skakuće doma... Sad sam po treći put trudna, tj. drugi put u 2.5 g. - ovo mi je za sada najbolja trudnoća (i najlakša), radim na poslu i po doma sve, još dojim malecku, mučnine su bile umjerene, ak Bog da da i porod bude još lakši i brži...
Svaka trudnoća je različita, ak ti treba vremena - uzmi si ga, nitko te ne tjera na novu trudnoću...

[pepeljuga]

promijeni ginekologa, i ako mozes odi kod nekog dobrog privatnog gin. za kojeg si cula dobre preporuke, beba ti je tek 14 mjeseci koliko vidim iz tvog posta pa ti je iskustvo poroda jos svjeze, ako nisi spremna nemoj siliti, pricekaj, daj si vremena, mene je isto bilo pancino strah poroda najvise, a uvijek sam mislila kako cu imati djecu s malom razlikom u godinama. Jednostavno osjetila sam zelju za novom bebicom tek kad je moj mali imao 4 god, a sad ce razlika biti 6,5 god. Zelim ti puno srece

[mkorota1]

odmah na početku sam išla kod privatnog gina u Polikliniku sunce, gdje mi je trudnoća i potvrđena, zatim sam se prebacila u dom zdravlja u vž-u al mi je tamo gin skoro upropastila sve dajući mi antibiotik za gljivičnu infekciju rodnice pa sam završila nakon dva dana u bolnici zbog jakih bolova usljed upale, naravno da sam se vratila u Polikliniku i tamo mi je gin stvarno čuvao trudnoću, pogotovo jer je i uz to stručnjak za trudnice sa bolestima štitnjače, a hormoni štitnjače su mi ludovali u trudnoći! i uz sve probleme muž ima nečakinju koja ima teški genetski poremečaj pa nam se bilo teško odlučiti za dijete! na žalost moj gin ne ide porađati u bolnicu, a i kad su čuli gdje se kontroliram u rodilištu su me gledali ko marsovca! i nisu se ustručavali mi to podnositi pod nos, pogotovo kad su vidjeli kakvih sam problema imala i da strogo mirujem! Jedan gin mi je rekao pa kaj te on pametan nije k nama poslao da te mi skrpamo! i kad sam imala za porod sve papire čitko ispisane kompjuterski, upisanu svaku sitnicu u bolnici mi je pametnjaković rekao da bi on za to vrijeme kaj bi to napisao trebao pregledati 10 trudnica! a kad se gospoda doktori prepucavaju svojim rukopisima i nemogu od krasopisa razlučiti što su u brzini napisali onda nikom ništa! i onaj moj stari lisac koji mi je napravio carski je sad u penziji! Da poludiš! Nikom više stvarno ne vjerujem! Zašto su liječnici tako puni sebe? ne dao bog da im njihove "stvari neko dirne" a mi žene moramo šutke razrogačenim nogama pred njima šutjeti! najrađe bih na blef ostala trudna i uopče nebi išla na niakve preglede niti kontrole do samog poroda! uh šta sam ljuda!

[moia]

strašno mi je žao, doista si proživjela pakao !! i uopće ne čudi što imaš toliki strah.
očito u Hrvatskoj generalno postoji zadnjih godina veliki nedostatak susjećajnosti i razumjevanja, pored velikog nedostatka kompetencije i pune šake brade bahatosti i arogancije osoba na nekakvim pozicijama ili kvazi pozicijama.

ja ti ne mogu puno pomoći jer ja sam rodila u njemačkoj i ovo što čitam i slušam od drugih u Hr kako to kod nas ide, mogu te samo utješiti nisi jedina i nisi luda niti si preosjetljiva i bla bla..kako to kod nas vole nazivati. ovo što prolaziš ti, odnosno što si prošla, prolaze mnoge žene u Hr i to je prestrašno, ali još uvijek postoje kod nas vrlo jake struje koje sve to pod svaku cijenu žele pripisati super osjetljivosti i zahtjevnosti žena - trudnica, prestrašno jednom riječju.
ja znam samo da tako nešto da doživim u njemačkoj dobila bi priličnu odštetu jer takvo ponašanje je ovdje nezamislivo. greške se događaju uvijek i svugdje, pa tako i u svakoj zemlji, pa i jednoj njemačkoj od 80 milijuna ljudi, ali kod nas to ide gotovo pa lančano. kod nas je lutrija imati sreće i naletiti na dobrog ginekologa, specijlaiznata, liječnika itd...osim toga kakve su to gluparije da se sa takvim bitnim stvarima bave specijalizanti. užas. ja sam u de bila u klinici univerziteta gdje sve vrvi od specijalizanata, ali uvijek je negdje u blizini premarijus koji na poziv odmah doleti, osim toga specijalizanti imaju vrlo skučene ovlasti ovdje.

samo jedan primjer s mog poroda. imala sam sasvim ok porod, super trudnoću i nikakvih naznaka da bi išta moglo krenuti krivo pa ipak kada u jednom trenutku otkucaji nisu bili baš 100% po PS-u, mrvicu su se usporili i evo odmah došao jedan doktor, drugi doktor i premarijus, dvije sestre i babica kao da se događa ne znam što. u jednom trenutku do tada prazna soba gdje smo u miru bili ostavljeni muž i ja najednom se ispunila sa 6 medicinara u slučaju bilo čega, bilo kakvog hitnog procesa svi su bili spremni i prisutni. odmah su mi ukratko bojasnili da se ništa ne brinem da je to rutinski postupak, ali da predostrožnosti radi moraju uzeti malo krvi sa bebine glavice jer bebici se baš i nije još išlo van, pa su morali provjeriti da li je dovoljno zbrinuta sa kisikom umjesto da je počnu na silu izvlačiti kao što je recimo kod nas praksa. pregled krvi je bio gotovo u roku par minuta, odmah su javili dole k nama da je sve ok. nakon toga su se svi lagano povukli i opet nas ostravili same dok porod nije krenuo. nikakvog pritska nije bilo, nikakvog stresa s njihove strane, prigušeno svjetlo, topla atmosfera koliko to može biti u jednoj bolnici, voda, sokiči, sendvići, čokolada (dugo je trajalo sporo sam se otvarala) moj vlastiti cd i muž i ja sami i moji trudovi dok ipak na kraju nisma zatražila epiduralnu, i to nikakava privatna klinika, nikakav poseban tretman, jednostavno uobičajena praksa u svakoj klinici.

prilikom poroda, nakon što je bebica izašla babica ju je samo onako tek rođenu na brzinu obrisala, i odmah stavila meni na prsa i obje na gore pokrila toplom dekom dok su mene sređivali, spremali placentu, dok je muž rezao pupčanu vrpcu itd..sve u svemu malena je bila na mojim prsima punih sat vremena da glasa nije pustila, samo je gledala u mene i mi smo si pričale i upoznavale se. zatim ju je doktorica samo kratko uzela i pred nama izvagala i napravila taj prvi kratki prelged jel sve ok i samo je tu malo plakala i opet je vratila meni i opet smo bili ostavljeni muž i ja sami s malnom u polu zamračenoj sobi još jedno sat vremena i tek nakon toga su nas odvezli na kat gdje su nas preuzele sestre. i tu isto u istoj sobi gdje sam bila ja došla je sestra koja je obukla malenu u robicu, običnu robicu ko i što mi doma imamo za bebe samo od bolnice i odmah je stavila pored mene u onaj odijeljak u sklopu kreveta gdje leži mama i to je to, mala se ni trenutka, ma niti sekunde nije odvajala od mene. u sobi smo imali stol za presvlačenje u kojem su bili preticni sa uvijek friškom robicom i pelenama, odmah drugi dan su mi pokazali kako se previja i to sam radila sama bez da mi itko petlja oko malene.

i tako...sad sam zbilja odužila priču, ali bilo je nedavno pa sam još pod svježim dojmovima, ali ono što ovime želim reći je da se žene u Hvatskoj moraju početi boriti protiv ovakavih stvari protiv tog nekulturnog, bahatog i ponekad doista životinjskog odnosa prema trudnicama, protiv prečesto nehumanog odnosa na porodima i protiv tih niskih kriterija koji vladaju (još uvijek u većini) po našim rađaonama i kasnije sa tek rođenim bebicama, jer to ništa ovdje navedeno ne košta ekstra novaca, samo košta malo više osobnog truda i malo više osobne humanosti. u protivnom nikad neće krenuti na bolje ako će se ovakvi događaji uvijek probati relativizirati i zataškavati.

[mkorota1]

hvala na podršci i savjetima! nadam se da će ružna sječanja izbljediti i da će se mnoge stvari promjeniti, da će staru klijentelu u rodilištu zamjeniti pametne i dobre mlade duše i da će biti strožih zakona, vjerujte da mi nije bilo tako loše nakon carskog reza ( tjedan dana iza poroda dobila sam tešku upalu bubrega, kurila 39, k tome doma bila sama, dojila dijete, to sam izliječila pa sam za 2 dana završila na kirurgiji zbog opstipacije i ileusa, a beba mi završila na pedijatriji jer nije podnosila nikakvo adaptirano i jako povračala pa su mi s klizmama jedva pročistili crijevne vijuge i onda me brzo poslali na pedijatriu da natrag dojim bebu) tužila bih ih za svako omalovažavanje, za svaki pretpljeni strah i bol! i ja imam neka svoja prava! od straha sam zanijemila, 2h nakon carskog reza još nisam mogla govoriti, a imala sam epiduralnu jer sam htjela čuti bebu! užas sam prošla!

[Evitta]

citam post i mislim si -steta da nisi iz mog grada da ti preporucim svog, kad ono skuzim- pa jesi!
zao mi je i u soku sam da si to morala prolazit, jednim dijelom moras sama zaboravit to sto si prosla i odlucit se na drugo dijete , a kaj se tice doktora, tu ti jedino mogu preporucit jednog, koji ce ti strucno si s puno empatije vodit trudnocu,osim toga je bog i batina u rodilistu, te ces bar biti sigurna s te strane. saljem ti na pp

[n.grace]

Imam vrlo slično iskustvo, bojala sam se nove trudnoće zbog svega što sam proživjela u prvoj. Pokušat ću te utješiti i reći da je svaka trudnoća "priča za sebe", može, a i uopće ne mora biti slična prethodnoj. Slažem se s ovim što su ti cure savjetovale - promijeni ginekologa, ja sam imala divan tim liječnika koji su se o meni svesrdno brinuli i u koje sam imala potpuno povjerenje - to je vrlo važno! Druga trudnoća protekla je puno mirnije nego prva, i sada imamo dvije divne curke.
Daj si još vremena, mislim da je još malo prerano razmišljati o novoj trudnoći, kako će vrijeme odmicati, vjerojatno ćeš sve više željeti još jednu bebicu - i sve će biti ok. Sretno!