Ne znam da li ste ovo možda već vidjeli, ali pre neki dan sam dobila mail i poželjela podijeliti sa vama
http://www.youtube.com/watch?v=ngmG7...eature=related
Baš me dirnulo. Filić svakako tjera na razmišljanje.
 |
|||
|
|
|||
Filmić na temu odnosa između djeteta i roditelja- dirljivo i za razmisliti
Ne znam da li ste ovo možda već vidjeli, ali pre neki dan sam dobila mail i poželjela podijeliti sa vama
http://www.youtube.com/watch?v=ngmG7...eature=related
Baš me dirnulo. Filić svakako tjera na razmišljanje.
ja mu, iz vlastitog iskustva, ne vjerujem da je 21 put mirno odgovorio sparrow, i pri tome svaki put zagrlio svog sina
nije me nekako dirnuo filmić, moram priznati. a ja inače na većinu tih filmića i suzu pustim.
i ako je tata bolestan ili senilan, nije mi logično da onda točno donese taj dnevnik i natjera sina naglas da pročita. i ako je baš bila u pitanju ista ptica, onda mi se čini da ga namjerno zahebava s tim vrapcem dok sin čita novine.
loš režiser valjda i loš scenarij.
ni meni se nije svidila prica
sta, roditelje 50-60-godisnjake treba tretirati kao malu djecu?
a ako je tata senilan, onda je imao genijalan proplamsaj lucidnosti s tim dnevnikom
i dobro kaze cvijeta, zahebava ga, testira
a ni moj trogodisnjak bome ne bi dobio 21 put isti odgovor uz zagrljaj
ako nista, odvukla bi ga iz tog parka i od te dosadne pticurine
Šetali otac i sin, pritom prolazi riba boli glava. Na to će otac: - "Kakva pi*ka ..." Uto će sin: - "Tata, tata šta si rekao?" - "Ptica sine, ptica." - "Šta je to ptica tata?" - "Sine to je živo biće koje leti." - "Tata, tata kako ptica leti?" - "Pa sine ptica leti pomoću krila." - "Tata, tata šta su to krila?" - "Pa krila pticu drže u vazduhu sine." - "Tata, tata ima li ptica djecu?" Tata (pomalo nervozan): - "Ima." - "Tata, tata a kako se zovu djeca od ptice?" Tata (malo vise nervozan): - "Ptići sine." - "Tata, tata, imaju li ptići djecu?" Tata (sav razjapuren): - "PI*KA SINE, REKAO SAM PI*KA!"
Dobro, nekoga nešto dirne, dok drugoga ostavi hladnog. Svatko ima svoj senzibilitet. I netko ima bolje živce, a netko lošije.
Ali, cure, nisam ovaj film nominirala za Oskara, niti sam mislila na kvalitetu obrade teme.
Jel je doista bitno što je mali 21 puta postavio pitanje? Jel je otac senilan ili provocira sina? To je sporedno, ako je poruka prenesena. Možda od šume ne vidite stablo.
Do mene je doprlo, jer me potaknulo na razmišljanje:
Koliko se trudimo oko naše djece i strpljivo odgovaramo na njihove brojne zahtjeve, a ne znamo jel to pravi put i jel će se oni prema nama isto tako strpljivo ponašati kad ćemo mi o njima ovisiti?
Jel smo mi svjesni kako se mi odnosimo prema svojim roditeljima? Da li ih uzimamo zdravo za gotovo i da li će naša djeca nas tako doživljavati i šta treba raditi da se to ne dogodi.
Na te misli me potaklo.
Možda ne bih imala živaca 21 put odgovoriti na isto pitanje, ali imam doma malu "pitalicu" koja bar 10 puta postavi isto pitanje i pokušavam joj smireno odgovoriti što više puta mogu. I svom malom čudovištu toleriram ono što mu nitko ne bi i još ga poljubim kad najmanje zaslužuje. Nadam se da radim dobro
A, s druge strane, imam mamu staru 70 godina i stalno se pokušavam podsjećati da se ne smijem ljutiti kad nešto zabrlja, pokvari, potrga, jer je sve starija i sve nemoćnija.
Netko je rekao da li starce trebamo tretirati ko 3-godišnjake? - Ne tretirati - tolerirati. Jer vam se može desiti da roditelji koji su vas cijeli život pazili, pomagali, radili nešto umjesto vas, u nekom trenutku dođu u situaciju da postanu fizički ili intelektualno kao mala djeca. Možda ćete morati svome roditelju sve objašnjavati kao malom djetetu, ili mijenjati pelene ili ga hraniti.
Ili ćete ga šiknuti u starački dom i posjetiti jednom mjesečno, a onda se čuditi kad nas ista sudbina zatekne u našoj starosti.
Još sam o sličnim stvarima razmišljala, ali....
Hvala na porukama onima kojima se film svidio, ali nisu željeli ulaziti u polemiku.
sta se i za ovo trebaju slati pp podrske?
inace, ja svakako biram za sebe dom pored opcije da mi moja djeca mijenjaju pelene
a topice na ovu temu smo vec imali i ozbiljno odgovarali
ti si rekla da te ovaj filmic tjera na razmisljanje - mene nije, nije me uopce gurnuo u tom pravcu jer mi je los i patetican
i to sta mi se ne svidja ne znaci da nemam osjecaja i odlican odnos sa svojim roditeljima
i da me uopce treba podsjecati kako bih se prema njima trebala odnositi, sada ili kad onemocaju
Zašto se osjećaš prozvanom?
Nisam rekla da je bilo tko bezosjećajan, niti sam ikome rekla da on ima loš odnos prema svojim roditeljima. Samo sam iznijela svoja razmišljanja.
No, ako se je već o tome ozbiljno razgovaralo, duboko se ispričavam što se moja malenkost usudila iznijeti svoje misli ili podijeliti neku svoju impresiju.
a, to si na cvijetu mislila sa cure, mozda ne vidite stablo od sume
sorry
al trebala si onda jedninu stavit, samo smo se ja i ona javile
Čitajući ovako sa strane meni se činilo da anna-y želi reći da je možda zbog neuvjerljivo ispričane priče promakla poruka. Tako sam ja shvatila 'šumsku' usporedbu. A ovo sve dalje kao njeno razmišljanje na temu, kojim ne proziva nikoga nego teoretizira.
Ipak, posao autora je da me uvede u tu šumu, a ne da ja sama razmičem stabla. Tako da je pitanje je li poruka najbolje prenesena.
Ali meni je nešto drugo palo na pamet kad sam gledala filmić. Kako je ptica sad vamo sad tamo, sad radi ovo, sad ono i kako na 21 isto pitanje, može biti 21 različit odgovor i kako ne mora uvijek biti dosadno, nego može biti uvod u neku širu priču (koju možda i sami želimo ispričati, ali dijete ne želi slušati). A to mi je utješna misao jer moj B iako još nije došao do 21, na dobrom je putu
ranije sam ga već vidjela.
film ne shvaćam doslovno, već kroz poruku koju je htio prenijeti... vremenom izgubimo strpljenje i stvari počnemo shvaćati zdravo za gotovo.
naravno da je ono s 21x postavljenim pitanjem pretjerano.
joj ja ovo nisam smjela gledati - trudna sam pa valjda zbog hormona plačem i na reklamu Čokolino. Mene je jako dirnuo filmić, ma da i nije pitao tata "What is this?" - ja bi plakala zbog toga jer su sjedili zajedno a tako odvojeno.....
plačem na sve - moji su već navikli da okrećem programe na TV-u ko luda jer me svaka druga reklama, svaka humanitarna akcja, gotovo svaki film - probude u meni neku tugu.
ovo nisam smjela gledati, tužno je
i ja sam se raspekmezila, od kada imam malu znam što je strpljenje...
predivno nešto!!!
summer, nema razloga da išta ismijavaš, ako ti se ne sviđa filmić, odgledaj, ili ne moraš, ali nema potrebe da ga izvrgavaš ruglu!
film je lijep, ima predivnu pouku, a to je važno!
meni ga je poslala sestrična koja ga je dobila 15 minuta prije nego je saznala da joj je otac umro, vjerujte, dirnulo ju je, više nego mene, jer joj je otac umro, i više nema priliku da mu odgovori na svako pitanje mirno, a mi ostali, još stignemo se trgnuti i ponekad i progutati neki loš dan zbog kojeg bi se loše ponijeli prema svojim roditeljima!jer pružili su nam toliko toga...
anna-y, svaka čast i hvala ti
Neću u dom(ako doživim), neka mi mjenjaju pelene! Moj izbor
ja vec par mjeseci gledam kako neka djeca mjenjaju pelene svojim roditeljima (mislim, ne gledam doslovno, nego ono... gledam kako im se SVIMA zivot promjenio)
prije sam znala da, u slucaju da mi se tak nesto dogodi, necu da to moja djeca rade meni
sad sam 100% sigurna u to
Ja ne mogu vjerovati da se nešto poput ovog filmića tako bukvalno secira.. pa jel baš sve morate do srži izbanalizirati i tražiti "dlaku u jajetu"... svašta...
Filmić sam dobila prije nekih mjesec dana i baš me dirnuo... poruka je došla do mene!
Anyway.. ttaj filmić je osvojio nagradu na festivalu kratkog filma u Atlanti.
pa uz ostalo mislim da je bitno i u kom periodu života se na neku stvar osvrnemo...anna-y prvotno napisa
Dobro, nekoga nešto dirne, dok drugoga ostavi hladnog. Svatko ima svoj senzibilitet. I netko ima bolje živce, a netko lošije.
Ali, cure, nisam ovaj film nominirala za Oskara, niti sam mislila na kvalitetu obrade teme.
Jel je doista bitno što je mali 21 puta postavio pitanje? Jel je otac senilan ili provocira sina? To je sporedno, ako je poruka prenesena. Možda od šume ne vidite stablo.
Do mene je doprlo, jer me potaknulo na razmišljanje:
Koliko se trudimo oko naše djece i strpljivo odgovaramo na njihove brojne zahtjeve, a ne znamo jel to pravi put i jel će se oni prema nama isto tako strpljivo ponašati kad ćemo mi o njima ovisiti?
Jel smo mi svjesni kako se mi odnosimo prema svojim roditeljima? Da li ih uzimamo zdravo za gotovo i da li će naša djeca nas tako doživljavati i šta treba raditi da se to ne dogodi.
Na te misli me potaklo.
Možda ne bih imala živaca 21 put odgovoriti na isto pitanje, ali imam doma malu "pitalicu" koja bar 10 puta postavi isto pitanje i pokušavam joj smireno odgovoriti što više puta mogu. I svom malom čudovištu toleriram ono što mu nitko ne bi i još ga poljubim kad najmanje zaslužuje. Nadam se da radim dobro
A, s druge strane, imam mamu staru 70 godina i stalno se pokušavam podsjećati da se ne smijem ljutiti kad nešto zabrlja, pokvari, potrga, jer je sve starija i sve nemoćnija.
Netko je rekao da li starce trebamo tretirati ko 3-godišnjake? - Ne tretirati - tolerirati. Jer vam se može desiti da roditelji koji su vas cijeli život pazili, pomagali, radili nešto umjesto vas, u nekom trenutku dođu u situaciju da postanu fizički ili intelektualno kao mala djeca. Možda ćete morati svome roditelju sve objašnjavati kao malom djetetu, ili mijenjati pelene ili ga hraniti.
Ili ćete ga šiknuti u starački dom i posjetiti jednom mjesečno, a onda se čuditi kad nas ista sudbina zatekne u našoj starosti.
Još sam o sličnim stvarima razmišljala, ali....
Hvala na porukama onima kojima se film svidio, ali nisu željeli ulaziti u polemiku.
ako život doživljavimo kao krug u kojem mi ili naša obitelj (ne znam jel tko čitao sto godina samoće...ali svejedno - svaki izvuče drugu poruku...kako iz knjige tako i iz filma...) prolazimo jednom te istom stazom iskustva - dok ne prođemo puni krug
definitivno ne bih željela svom djetetu biti na teret u svojoj starosti
svojevremeno sam brinula o svojoj baki - skoro doslovno mijenjala pelene u svojim pubertetskim danima - mislim da mi nije škodilo, vjerujem da sam zbog tog iskustva puno više dobila nego izgubila i nikad si ne bi oprostila da nisam i da sam je naprimjer vidjela u domu samu, jer znam koliko bi njoj zbog toga bilo teško...
ali to uvelike ovisi o odnosu između osoba, neke druge njegovati na taj način bilo bi mi vjerojatno naporno.....ono što sam ja shvatila kao poruku filma odnos je između roditelja i djece - ne treba netko nužno mijenjati pelene, može biti u domu, ali je bitan odnos s bliskim ljudima i ne samo u starosti, jer tada se samo vide rezultati (našeg) života (i odgoja)
Ja bih voljela da su moji roditelji mogli od mene dobiti barem malo brige - tako da me ovaj film jako dirnuo. Uopće mi nije jasno kako neki mogu pisati da im je bezveze. Da se malo udube u ciklus života, bilo bi im jasno, da nas sve to čeka. Očito pričamo o 20 i neštodogišnjakinjama (bez uvrede). Tada sam i ja mislila da mi nema kraja...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
