Zanimljivo, pamtim za iduću godinu, ove godine ne stignemo.
Andrej je proveo 3 h ondje. 1,5 h sa mnom i još toliko s tatom (ja sam morala ići na drugo mjesto). Jedva se dao doma.
Bilo je super, puno toga prilagođenog zainteresiranoj djeci, ali ipak mislim da nije za jako malu djecu (nego za uzrast negdje od cca 4 godine nadalje). Rješavali smo kviz, dirali zmiju, gledali velike paličnjake, miševe i štakore, a mene osobno najviše je fasciniralo kako je pristao igrati "Čovječe ne ljuti se" (na temu životinja) s jednom asistenticom(doma za tu igru neće ni čuti)
Posebne pohvale studentima i asistentima (i profesorima, ofkors) koji su sve to osmislili i proveli
![]()
Voljela bi jednom odvesti svoju djecu.
Baš me puno lijepih uspomena veže uz ova mjesta, Roseveltov, Marulićev trg... Nimalo ne sumnjam u odličan provod i zabavno učenje na Noći biologije![]()
mi smo bili svega sat i pol-dva. BC je bio sramezljiv, ali drzao je kornjacu, palicnjaka kad je provjerio da meni se nije nista dogodilo. najvise ga je zanimala zalac pcele pod mikroskopom. uglavnom bilo je super, slazem se da nije bas za jako malene, iako je moja ljepotica zadovoljna odlaskom jer se docepala bombona
. i oko 16.30 bila je guzva, pa je malo bilo se teze kretati s dvoje djece, svim jaknama i torbama.
inace dobro je organizirano i zamisljeno.
Posljednje uređivanje od spajalica : 09.03.2010. at 10:15
Mi smo bili kratko, sat vremena, nismo duže planirali ostati, a trebali smo jer je stvarno jako zanimljivo.
No, gužva je zaista jako jako velika, a to kod nas stvori laganu nervozicu.
Inače stvarno ima svašta za vidjeti, stvari koje djeca baš i ne mogu doživjeti svaki dan.
E da i Lea se dočepala bombona pa ga je razvlačila po ustima i rukama dok joj ga nisam bezdušno oduzela. Inače se više manje svega bojala, pobjegla je bezglavo od bogomoljke, nije htjela dirati zmiju niti držati kornjaču na ruci.
Zaključila je da neće studirati biologiju nego će biti kemičar.
Svaka čast studentima i profesorima, vidi se da je u sve uložen veliki trud i entuzijazam. Stvarno prekrasan događaj.
meni je žao da sam za ovo saznala tek sad.![]()
Kora je držala zmiju oko vrata, ali kad su joj ponudili paličnjaka na ruku se rasplakala.
Bilo je super!
Kod nas su se razgovori o dojmovima nastavili i jutros, pa me satjerao u kut pitanjima da zašto nemamo zmiju kao kućnog ljubimcai da bi zmiju mogla čuvati baka dok je on u vrtiću (hau jes nou).
Ali na razgovor o modelu pluća i na moju opasku da su to bila prava pluća štakora reagirao je uznemireno (Ma daaaj! UBILI su štakora?!?!?), pa sam zaključila da bolje da još ne zna što mu točno mama radi na poslu
Istina da je gužva bila poprilična, a nervozu je dodatno stvorila i televizija (i gradonačelnik s kojim smo se zamalo sudarili na hodniku), zato i mislim da nije za jako malu djecu.
I meni je žao što prije nisam znala za ovo. Pamtim za iduću godinu!