Ukratko, očajna sam.
Moj maleni ima 3 mjeseca i mogu samo reći da je divan... Upravo smo se vratili od posjeta mojoj prijateljici koja ima dečkića od 5 mjeseci i evo me sad doma lijem suze i ne znam kako da se smirim. Uglavnom, bili smo kod njih i sve je bilo OK dok moje sunce nije postalo nervozno, jer je počeo biti pospan. On inače kad mu se spava preko dana je jako nervozan, gore nego kad je gladan i tako je počeo biti nervozan kod nje. Njena beba je začuđujuće dobra, ne znam kako je to uspjela napraviti, ali mislim da bi trebala dobiti "nagradu za najbolju mamu na svijetu" kad joj je dijete od 5 mjeseci tako dobro, nasmijano, uopće ne traži da ga se nosi i slično. A moj malecki je tako pred kraj počeo plakati da kad smo krenuli doma, u liftu nas je dočekala neka starija žena i počela kao: "Ajme što si sladak, pa zašto tako plačeš, pa jer imaš ti dudu, zašto ti mama ne da dudu???" i tako dalje, u stilu ja sam najgora mama jer mi dijete plače, a ne želim mu dati dudu, a ja samo jedva čekam da dođem doma u svoj svijet, umirim ga i stavim spavati. Naš ritaul spavanja nije kompliciran, ne sastoji se od nošenja, pjevanja, vožnje u kolicima i ne znam čega još, ali se on jako voli maziti i osjetiti moj dodir i voli svoj mir.
Kad smo došli doma sve se naglo promijenilo. Uopće nisam imala kontrolu nad svojim djetetom, kao da smo se tek vratili iz rodilišta, on plače a ja sam očajna. Sad je tek uspio malo zaspati pa vam se javljam u nadi da me utješite nekako, jer imam osjećaj kao da sam izgubila dar majčinstva koji sam uspjela izgraditi u ova 3 mjeseca, kao da me moje djete više ne osjeća i tužna sam... Ne znam zašto je odlazak tamo sve promijenio... Kao da mi je ona pokazala da sam ja loša mama i da sve radim krivo... Užas.


.
, ne znam kako je to uspjela napraviti, ali mislim da bi trebala dobiti "nagradu za najbolju mamu na svijetu" kad joj je dijete od 5 mjeseci tako dobro, nasmijano, uopće ne traži da ga se nosi i slično. A moj malecki je tako pred kraj počeo plakati da kad smo krenuli doma, u liftu nas je dočekala neka starija žena i počela kao: "Ajme što si sladak, pa zašto tako plačeš, pa jer imaš ti dudu, zašto ti mama ne da dudu???" i tako dalje, u stilu ja sam najgora mama jer mi dijete plače, a ne želim mu dati dudu, a ja samo jedva čekam da dođem doma u svoj svijet, umirim ga i stavim spavati. Naš ritaul spavanja nije kompliciran, ne sastoji se od nošenja, pjevanja, vožnje u kolicima i ne znam čega još, ali se on jako voli maziti i osjetiti moj dodir i voli svoj mir.
Odgovori s citatom




prostite i otrčim ulicom što sam brže mogla (s kolicima naravno). iza ćoška ela je zaspala a meni je došlo da se bacim pod auto.


