misao koja vam je promijenila pogled na sebe i svijet oko sebe

[mama pticica]

razmišljala sam da li stavili ovu temu pod filozofski kutak ili ovdje
i odlučila da se u ipak ovdje radi prvenstveno o našem zdravlju

Postoji li neko razmišljanje, misao koje vam je pozitivno promijenilo život ?
Imate ti nekaj kaj vas je trznulo/probudilo ili jednostavno samo blago potaklo da nešto mijenjate u svom životu u pozitivnom smjeru?

ne pitam za događaje nego za misli, razmišljanja, tzv. eureke..

pitam zato što mi jesmo bića koja misle, koja su jako ponosna na to, a koja si najčešće tom svojom sposobnošću uspješno otežavaju živote

ne mislite da je moguće bolje?

[nikoliša]

Mislim da događaje ipak ne možemo odvojiti od misli, svjesni ili nesvjesni događaji oko nas utječu na naša razmišljanja. Iznenadna smrt najbliže osobe i uviđanje da život i nakon toga teče, da smo tu koilko jesmo, da ovo nije nikakva generalna proba, učinilo je od mene jaču i odlučniju osobu. I dalje ću rado pomoći drugom, ali ću bježati od ljudi koji mi prenose negativnu energiju, nije me više strah upustiti se u nešto, nije me briga što će drugi reći. Važna sam prije svega ja, ljudi do kojih mi je stalo i želim da ovo što imamo od života provedemo što bolje i kvalitetnije.

[gita75]

Aha, je. Jedno jutro sam popi..ila na MM zbog neke totalne gluposti. Onda me L. nasekirao s nečim bezveze. I sva jadna sam otišla na posao. U toku dana sam se ohladila i shvatila sam da sam se totalno nepotrebno naživcirala. I shvatila sam da je moja reakcija bila skroz neprimjerena, galamila sam na njih, prvo na jednog pa na drugog i nije ni meni bilo jasno što hoću reći.
I onda mi je sinulo, rastali smo se ujutro u svađi! To me baš potreslo...

Šta bi bilo da se sad nešto desi i da ih nikad više ne vidim... Skoro sam se rasplakala od ljutnje i muke jer sam im zamjerila neke gluposti.
Od onda, svaki puta kad sam na rubu da poludim zbog nečeg stanem i zapitam se: jel to stvarno važno??? I uglavnom zaključim da nije...
Puno manje vičem na one koje volim od tog prosvjetljenja.

[enchi]

Prije nekog vremenena sam naletila na nešto ovako;

razmisli da li će to oko čega se ljutiš/ žalostiš/ živciraš biti važno i za 10 godina? Ako neće - nije vrijedno te ljutnje/žalosti/živaca!

Zvuči razumno!

[čokolada]

Meni se pogled svaki put promijeni kad dođem u Klaićevu pa vidim u prolazu djecu iscrtanu flomasterima.
Još kad bih postigla da mi samo jedan takav susret bude dovoljan za duže razdoblje bez nerviranja.

[mia]

Osvjestila me, zaustavila, zamislila i promijenila mala dzepna knjizica Arhimandrita Tadeja: "Kakve su ti misli, takav ti je zivot!".
Jednostavno i istinito.

[eris]

Stalno sam bila rastrgnuta između sebe kao majke, supruge sa jedne strane, i sebe kao intelekta, radnika, uspješne i sposobne žene sa druge strane. Imala sam osječaj kad jedno potegnem, da drugo pati. A nisam bila sigurna šta mi je najbitnije, odnosno da li mogu od jednog odustati, ili ga svjesno ponekad zapostavljati. Jedne večeri, moja mama, tada teško bolesna, rekla mi je jednu stvar, koja me nagnala na razmišljanje: "Kad se okrenem iza sebe, i pogledam ovih 50 i nešto godina, samo mogu zasigurno ustvrditi da je najbolji i najoljepši dio mog života vezan je za perio kada sam vas rađala i ponovo rasla sa vama"
To je za mene bilo to. Ljudi na samrti govore istinu.Jer se konačno ne boje priznati.

[miki]

zanimljiva tema...potpisujem sve...

[Betty]

Nakon par sati neprekidnog plakanja zbog jos jednog negativnog testa na trudnocu rekla sam samoj sebi " Ako vec zamisljam buducnost ,o kojoj ne znam apsolutno nista, zasto je moram zamisljati tako crnu, tuznu jadnu i samotnu !? Zamisljacu je veselu , rozu i punu djecijih osmjeha!

[mama pticica]

ja sam prije par mjeseci imala osjećaj da je sve naopačke i tada skužila da to nema smisla jer sam osjećala da više ne ide tak (na poslu bez veze, doma nategnuto, oko mene sve nekad napeto), bila sam ko tempirana bomba... (ah kad se sjetim..)

i onda mi je jedna draga i pametna žena rekla:
Zamisli si kako je to osjećati se kad zamisliš sebe, svoje "100% ja" i pitala me kak se osjećam.. i ja sam se počela smijati sama sebi jer kad sam se sjetila koliko je dobro biti 100% ja, uuh fenomenalno!
i ništa više nije izgledalo tak strašno grozno niti teško...
i nakon toga sam na preporuku pročitala nekoliko tekstova o tome koliko si vlastitim mislima možemo posložiti svoj svijet
i krenula sam i tu sam!! i taako je dobro

Betty čestitam! Napravila si najbolju stvar koju si mogla!

[vikki]

Kad me počnu proganjati misli poput: trebala sam onda postupiti tako i tako; da sam rodila s 20 i nešto, ne bih sad imala iza sebe tri pobačaja, operaciju i minimalne šanse za trudnoću uopće, a kamoli urednu; da se vratim 10 ili 20 godina unatrag sve bih napravila drukčije i sl., utješi me misao Meše Selimovića (iz knjige Derviš i smrt): što nije bilo, nije ni moglo da bude.

[bzara]

iza sebe imam dvije velike tragedije, koje dok mi se nisu dogodile nisam mislila da bi ih mogla uopće preživjeti a kamoli izaći iz toga kao normalna osoba! međutim život nekad poprima čudne puteve! sreća koju osjećamo u jednom trenutku vrlo brzo može prijeći u ogromnu tugu...
meni se dogodilo to da mi je dijete umrlo svega par sati nakon poroda. ali digla sam se iz toga i hrabro ponovno ostala trudna. onda sam ostala i bez drugog djeteta... tuga ogromna, život više nikada isti kao prije...

ono što sam ustvari htjela reći ali sam morala prvo napraviti uvod, neplanirano netko gore nas je blagoslovio sa trećom srećom, strah koji sam osjetila kad sam saznala da je plus je bio prevelik, bila sam očajna, u šoku... i onda jedan dan sam sama sebi rekla zašto bi bila u grču i svaki dan strahovala što će biti, što će biti, idem biti vesela kao da je beba već tu, idem se ponašati kao da je sigurna stvar da će se roditi živa i zdrava, a ne strahovati oko toga!
samu sebe sam iznenadila koliko je još energije ostalo u meni, i ne dam se i hrabro idem iz dana u dan sigurna da će sve biti savršeno...

[vikki]

Bzara Tvoj mi je potpis lijepa i utješna self-helpmisao.

[n.grace]

Potpisujem vikki.
Draga bzara, želim ti sve najbolje...

[mama pticica]

draga bzara, i ja se pridružujem!

sigurna sam da ćeš ovaj put uspjeti!

[bzara]

hvala vam puno!

[ksena28]

moja "misao koja mi (ni)je promjenila život", ali je pogled na život jest da - nijedno dijete ne želi tmurnu i depresivnu mamu.

naime, unazad dvije i pol godine, otkad sam otkrila da ćemo do djeteta doći na težak i mukotrpan način, pala sam u depresiju. tešku. dugotrajnu. neprestano sam plakala, na poslu, u tramvaju, po doma... strašno. onda je izvirio novi problem - posao. nisam baš ljubimica novom šefu i bilo je svega i svačega, to me dotuklo. moje uobičajene misli su bile, i šef misli da ne vrijedim, sigurno to misli i moj muž, pa ustvari to je i istina... i onda sam jedan dan skontala da se ni šef ni naša dijagnoza neće promijeniti, ali da ja moram. i jesam... uhvati me nekad, ali nije ni konstatno ni drastično kao prije...

bzara tebi želim nove pustolovine, one u kojima nema kraja nego samo početaka ....

[mama pticica]

samo bih dodala da preporučam da pročitate tekst "OTLA princip"

ja nisam baš vješta u postavljanju linkova, ali ga se bez problema može naći na netu

[zvjezdicaZG]

ja se sjećama događaja od prije par godina kad sam šizila radi totalne gluposti i pravila se ko da je to kraj svijeta, jedna draga prijatejica me uhvatila za ruku i tiho mi rekla : MOLI SE DA NEĆEŠ MORAT PROŽIVJET SVE ŠTO SI SPOSOBAN PREŽIVJET...
u prvom trenu mi se činilo bezveze, al kad sam malo razmislila stvarno sam se posramila svog postupka, jer život se može na najokrutnije načine poigravat s nama i dragim nam ljudima i može pisat najnevjerojatnije priče, pa se ne žalim nad svojim problemčićima koji su doista problemičići, i nisu vrijedni živaca i teških riječi... i također me jako potresao događaj kada je jednom poznaniku djevojka preminula u snu, navačer je svako otišao kući , a ona se više nikad nije probudila, nija djevojka bila niti bolesna , ništa, potpuno zdrava djevojka od 20ak godina, ali se taj predivni život jednostavno ugasio, to me jako potreslo i sama sam sebi rekla da nikad sebii i svom dragom neću priuštit da se u svađi rastanemo ili odemo spavat, jer nikad neznaš što ti život sprema...

[PericaY2K]

tzv. self-fulfilling prophecy - ako vjeruješ da će ti biti lijepo - i bit će ti (i suprotno)

i rad na sebi svaki dan, razmišljanje što si mogla bolje napraviti, gdje si pogriješila i kako to ispraviti - i pri tome se ne opterećivati s greškama već ići sretna dalje jer si ih spoznala i sada znaš kako ih spriječiti.

[magda_]

pazi na svoje MISLI, one postaju rijeci

pazi na svoje rijeci one postaju djela

pazi na svoja djela, ona postaju navika

pazi na svoje navike, one postaju karakter

pazi na svoj karakter, on postaje tvoja SUDBINA.

[mama pticica]

pazi na svoje MISLI, one postaju rijeci

pazi na svoje rijeci one postaju djela

pazi na svoja djela, ona postaju navika

pazi na svoje navike, one postaju karakter

pazi na svoj karakter, on postaje tvoja SUDBINA.

ovo se tako lijepo može okrenuti u svoju korist! jer sve počinje od misli i tu si zaista možemo početi same sebi pomagati, ostalo je lako, ko što se gore vidi!!

[mislava]

ništa nije važno.


vrijedi razmisliti o ovoj rečenici.
još nešto si često ponavljam - nalazim se upravo tamo gdje se trebam nalaziti.

bzara,
čestitke od srca!

[liam]

meni dogadjaji iz tu djih zivota pogotovo oni koji pokazu koliko je zivot prolazan i koliko smo svi svaki dan sretni sto smo zivi i zdravi izmjene nacin zivota.tada uvidim koliko malo vrijedi nervirat se vikati ili bilo sto takvo ruzno raditi.imam obicaj biti bogu zahvalna na svakom danu prozivljenom s mojom djecicom i suprugom te drugim ljudima u blizini.inace sam u zivotu mnogo puta ostajala bez meni vaznih ljudi iznenada i eto...takve stvari me uvijek zdrmaju i podsjete da smo sada tu a vec sljedeci dan nemoramo biti.mozda malo deprimirajuce razmisljanje ali barem ne zaboravljam sto je bitni i najbitnije u zivotu jer mi se cini da danas svi to tako olako zaborave pa trce za parama,matrijalnim dobrima a zapostavljaju ljude koje vole pa kad se nedaj boze dogodi da netko im iz zivota samo nestane kaju se sto im nisu dali vise svog vremena i ljubavi.i za mene je to ono na sto se podsjecam svaki dan...moramo se drzati zajedno a sve ostalo je nevazno danas imas sutra nemas

[MGrubi]

eureka

ne dolazi sams od sebe, slijedeći instikt otvaram mnoga vrata
i kadkad kad ih otvorim dođem do znanja tako jednostavnog i logičnog da me oduševi

[MGrubi]

tzv. self-fulfilling prophecy - ako vjeruješ da će ti biti lijepo - i bit će ti (i suprotno)

i rad na sebi svaki dan, razmišljanje što si mogla bolje napraviti, gdje si pogriješila i kako to ispraviti - i pri tome se ne opterećivati s greškama već ići sretna dalje jer si ih spoznala i sada znaš kako ih spriječiti.

na tu temu sam danas odgledala predavanje dr.Roba Williamsa http://www.youtube.com/watch?v=IUH7qLxj3Sg

razlog zašto nam samo svjesno poimanje greške neće u potpunosti spriječiti da isto ponovimo je taj što našim reakcijama upravlja većinom naša podsvjest
a ona nema razum, sa njom se ne može razgovarati, to ti je kao da vičeš na toster
on radi ono za što je programiran
vikanje i pregovaranje ne vrijedi

no moguće je prepraviti program

sama miso o promjeni nije dovoljna, jer je podsvjest programirana(ovo je sad moje razmišljanje) mehanički: akcija-reakcija, miljon sitnih svjesno ukucanih pokreta
sa godinu dana samo savladali hodanje na svjesnoj razini, danas nas podsvjest vodi kroz hodanje
kao i vožnja aute: sate i sate provedene u savladavanju mjenjanja brzine, okretanja volana, pažnje stanja na cesti, postalo je automatika: podsvjest je programirana kroz učenje i djelovanje

pa kako postoji slijed: mišlju, rječju , djelom
to j e dakle način programiranja podsvjesti: tada uči novi program

ukratko: zanimljivo

i još jedan lik: dr. Bruce Lipton: biologija vjerovanja
http://www.youtube.com/watch?v=IUH7qLxj3Sg
sa prijevodom

[MGrubi]

pazi na svoje MISLI, one postaju rijeci

pazi na svoje rijeci one postaju djela

pazi na svoja djela, ona postaju navika

pazi na svoje navike, one postaju karakter

pazi na svoj karakter, on postaje tvoja SUDBINA.

apsolutno

[mare41]

Ja vjerujem u misao da kad se zatvore vrata otvori se (širom) prozor, vjerujem da se sve događa s razlogom i da baš tako treba biti jer će nas to odvesti na nove puteve, otvoriti nove spoznaje, proširiti vidike. Sve je ljepše otkad sam prihvatila svoju dijagnozu neplodnosti kao dio moje sudbine, dobila sam nove prijateljice, naučila puno novih stvari, ljubav je dobila novu dimenziju, a nada da ćemo ipak postati roditelji je postala mirna i prirodna. Jednostavno se nakon prihvaćanja život vratio u normalu.

[zekana]

Moja najmoćnija misao koja me svugdje prati je da time što svaki dan dajemo najbolje i najviše od sebe za dobrobit našeg života, time zaslužujemo sve dobro koje nam se događa. Nije nam bilo lako (ni meni ni mužu) ostaviti sve svoje i otići od kuća u podstanarstvo, od poznatog u nepoznato, od voljenih među strance. Kad smo već otišli, odlučili smo dati sve najbolje od sebe da uspijemo i napredujemo. I jesmo. Ne što smo morali već što smo to odabrali. Svakim dobrom koje nam se uvijek ostvari baš kada treba i kako treba ja samo potvrdim to svoje uvjerenje. Nagrađeni smo mnogočime zato što dajemo sve od sebe i što uz to imamo vjere da će sve biti u redu. Da nedostaje prvo ili drugo, mislim da se ne bi ostvarivalo toliko dobrih stvari. I tako od dana do dana. Kako god da neizvjesan bio. Imala sam tu misao u sebi i ranije, ali tek u našem zajedničkom životu sam ju počela živjeti svaki dan.

I s tom svjesnošću i s tom misli sam bez sumnje postala i bolja osoba. I sebi i drugima.

Općenito, veću vjeru u dobre stvari sam malo jače počela doživljavati nakon što sam pogledala Secret. Baš me se dojmio i bio je jedna od jačih pozitivnih sila koje su me vukle kroz nesigurnost svakidašnjice.

[Peterlin]

Zahvalnost.

I ovo o čemu Zekana piše - svijest da sami trebamo raditi na tome da nama i onima oko nas bude bolje.