Niisam sigurno na pravom mjestu i 99% ljudi će me osuditi, no baš me briga. Samo jedan pravi odgovor me interesira:
Zašto ljudi obožavaju (naročito žene) maltretirati sugovornike o svojim bebama, o "moja Eaenea/Altea/Antea/Luka/Borna (ili kako već) kaže za jabuku...abadi, plakala je do 3. godine, voli ovo, voli ono, a druga stana umjesto da odgovori na to, kaže: "E, a moj Mateo/Petra blabla veli ovo, ono blabla..." ni ne saslušajući drugu stranu.
I cijeli dijalog se svede na to da jedna cura/žena počinje priču sa "ja/moj/moja" a druga strana odgovara sa "A ja/moj/moja"...?
Ako to niste primijetili, obratite pažnju.
Jel vi stvarno mislite da drugu stranu interesira što kaže vaša beba i sa koliko sekundi starosti je prohodala, koliko ste potrošili na njenu papicu i sl?
Reći ću vam ja: ne interesira, ali će ona (druga strana, ako ima bebu) biti povućena za jezik, prihvatit će rukavicu i odgovorit će kako to sve njena beba...
I onda ispada da su bebe epicentar svijeta, svaka žena priča o svojoj bebi drugom koja je baš i ne sluša, ali joj je super pričati - o svojoj bebi.
Svi su mi pričali da ću vidjeti kad dobijem bebu.
Dobio sam i još uuvijek mi ne pada mi napamet distribuirati njene slike, pričati kako ona ovoono i maltretirati ljude okolo SVOJOM bebom.
Imam kompića koji je profesor na školi. Došao jedan dan sa mališanom i popeo ga na stol u zbornici.
Čini se da je to njegov životni Oscar.
Ako to doista jest u životu tako, slavimo Hanču!