Čemu priča o vlastitoj bebi?

[Andro-gen]

Niisam sigurno na pravom mjestu i 99% ljudi će me osuditi, no baš me briga. Samo jedan pravi odgovor me interesira:
Zašto ljudi obožavaju (naročito žene) maltretirati sugovornike o svojim bebama, o "moja Eaenea/Altea/Antea/Luka/Borna (ili kako već) kaže za jabuku...abadi, plakala je do 3. godine, voli ovo, voli ono, a druga stana umjesto da odgovori na to, kaže: "E, a moj Mateo/Petra blabla veli ovo, ono blabla..." ni ne saslušajući drugu stranu.
I cijeli dijalog se svede na to da jedna cura/žena počinje priču sa "ja/moj/moja" a druga strana odgovara sa "A ja/moj/moja"...?
Ako to niste primijetili, obratite pažnju.
Jel vi stvarno mislite da drugu stranu interesira što kaže vaša beba i sa koliko sekundi starosti je prohodala, koliko ste potrošili na njenu papicu i sl?
Reći ću vam ja: ne interesira, ali će ona (druga strana, ako ima bebu) biti povućena za jezik, prihvatit će rukavicu i odgovorit će kako to sve njena beba...
I onda ispada da su bebe epicentar svijeta, svaka žena priča o svojoj bebi drugom koja je baš i ne sluša, ali joj je super pričati - o svojoj bebi.
Svi su mi pričali da ću vidjeti kad dobijem bebu.
Dobio sam i još uuvijek mi ne pada mi napamet distribuirati njene slike, pričati kako ona ovoono i maltretirati ljude okolo SVOJOM bebom.
Imam kompića koji je profesor na školi. Došao jedan dan sa mališanom i popeo ga na stol u zbornici.
Čini se da je to njegov životni Oscar.
Ako to doista jest u životu tako, slavimo Hanču!

[Pinky]

a moj andro, dugo si bio u zivotnoj situaciji u kojoj ja jos jesam (pogledaj mi potpis) i moram reci da te razumim u potpunosti...
apsolutno me ne zanima kad je cije prohodalo/popricalo ni sta je jelo ili obulo...
mozda zbog toga sto svoje ne mogu imati na jednostavan nacin, ali sumnjam da je to razlog (ako bog da, jednog dana cu sa 100% sigurnoscu moci reci da to nije zbog neplodnosti)...
znam samo da me, kao osobu koja se bori protiv neplodnosti, strasno zivciraju svi ti pozivi na djecje rodjendane i price medju mamama koje krenu po tim rodjendanima...
moj ovo, moja ono, ja radjala ovako, ja onako....
onda se pokupim i odem do oceva, ako su uopce prisutni, ili sjedim tamo ko alien i mislim se - hebo te, di su me pozvale....
uglavnom, stala sam rodjendanima na kraj - rekla sam im svima na zadnjem rockasu da su svi pozvani na 1. rodjendan moga djeteta i da ce to biti slijedeci rodjendan na kojem cu biti. do tada me ne trebaju zvati...
a sto se tice prica koje se rode cim se 2 mlade mame sretnu, isto sam nasla lijeka...
kazem da zurim, negdje kasnim, i maknem se...
em me bole te price kao zenu koja nema dijete, em su dosadne za po###.....
eto toliko...
samo budite svijesne, ako se neka vasa prijateljica nalazi u mojim cipelama, kojim putevima cete pricu voditi...

[summer]

ja pricam o svojoj djeci
i o svom muzu
pricala sam i o svom psu
pricam o svom celulitu
i o svojim bolestima
al nekako, o djeci najradije
i saslusam i druge
bas sam praznoglava, silly me
i mislim da se prerano hvalis kako se nisi promijenio a dijete ti ima sta, mjesec dana
al neka, ti budi poseban, il se bar tjesi da je tako

[Ifigenija]

ja pricam o svojoj djeci
i o svom muzu
pricala sam i o svom psu
pricam o svom celulitu
i o svojim bolestima
al nekako, o djeci najradije
i saslusam i druge
bas sam praznoglava, silly me
i mislim da se prerano hvalis kako se nisi promijenio a dijete ti ima sta, mjesec dana
al neka, ti budi poseban, il se bar tjesi da je tako

Posve potpisujem
Ovo je super rečeno

[SikaPika]

Andro, meni se čini kako si ti inicijalni post napisao u afektu.
U početku sam digla obrve i pomislila, koji mu je, ali sam iščitavajući postove shvatila o čemu pričaš.
Silno vjerujem kako većina ljudi nije takva, odnosno da ne sluša sugovornika nego samo čeka trenutak stanke kada će se sam ubaciti sa svojom pričom. I mene takvi ljudi strašno smetaju, no to nema veze s djecom kao temom. Takvi nisu svjesni koliko svojim ponašanjem vrijeđaju i omalovažavaju drugoga. I da, takvima zaista ne treba bacati bisere. S takvima ako ne moraš (ja moram, budući da se radi o meni bliskoj osobi u obitelji koja je inače dobra osoba, ali eto, ima problem... ona, ne ja) nemoj niti razgovarati. Što god da kažeš, oni će i tako pričati o sebi.
Što se tiče tipa s trećim sinom, kontam da su te tu zasmetale dvije stvari (stavila sam se u tvoj položaj, pa odtuda zaključak, ako griješim, ispravi me):
1. Meni kad netko kaže kako mu se, uz obavezni naravno, rodio sin dovoljno govori o osobi. Kontam da te je zasmetao mentalitet te osobe i da je to jednostavno u tebi umanjilo potrebu da mu čestitaš (vjerujem da si mu ipak čestitao, uz prezrivi titraj usana što je bilo, priznat ćeš, tek pristojno).
2. Kada bih bila od onih roditelja koji su dijete dobili uz potpomognutu trudnoću, zasmetalo bi me kada bi se netko u mojoj prisutnosti hvalio trećim djetetom. Osjećala bih da je to napravio namjerno i bila bih tužna i ljuta.
Što se tiče razgovora o onima koje volim, tu mi nema premca. Naravno, čim osjetim da opterećujem sugovornika, smanjim doživljaj. I znam pričati o drugim temama. Sinoć su nam bili kumovi koji nemaju djecu, a mi smo se raspričali o našoj Maši, no kada sam osjetila da pretjerujemo, brzo smo skrenuli priču na režije, posao, prisjećanja na studentske dane.
Moj MM je drugačiji, ne priča o M dok ga ne pitaš, i stalno pili kako ne shvaća ljude koji ne znaju pričati o ničem drugom nego samo o djeci i koji si mogu dopustiti da ih djeca okupiraju 100 posto. On i dalje u slobodno vrijeme čita, gleda filmove, svira... i ja ga puštam jer vidim da mu to treba (i meni treba, ali uzdam se u dugu starost i penziju ). Neki mi kažu kako takve stvari nisu dolazile u obzir kada su dobili djecu, ali ja mislim da je to itekako potrebno pa ako već ne može majka (jer ruku na srce, mama je ipak mama), onda treba ocu pružiti tu mogućnost, a ne ga maltretirati da baš u svemu sudjeluje jednakim postotkom kao i ona (naravno da sam otpočetka imala upravo takva očekivanja, no jednog dana shvatiš...)
Eto, ja odužila jer, kao što vidiš, volim pričati o sebi i ljudima koje volim

[rena7]

Takva su vremena da je najbolje i najpametnije razgovarati o "suncu, mjesecu i eventualno receptima". O sebi i obitelji se ne priča (ne sa svima)- nikada ne znaš kada i iz kojeg razloga će poći po zlu, ustvari iz muhe će se roditi slon. Ja sam nekada puno pričala o sebi, ne iz hvalisanja ili podizanja svog ega, nego onako- nemam tajni, pa u društvu pričamo. Po prirodi sam direktna i iskrena. Ostala sam iskrena, ali sve manje pričam o sebi i svojima.

[Andro-gen]

Andro, meni se čini kako si ti inicijalni post napisao u afektu.
U početku sam digla obrve i pomislila, koji mu je, ali sam iščitavajući postove shvatila o čemu pričaš.
Silno vjerujem kako većina ljudi nije takva, odnosno da ne sluša sugovornika nego samo čeka trenutak stanke kada će se sam ubaciti sa svojom pričom. I mene takvi ljudi strašno smetaju, no to nema veze s djecom kao temom. Takvi nisu svjesni koliko svojim ponašanjem vrijeđaju i omalovažavaju drugoga. I da, takvima zaista ne treba bacati bisere. S takvima ako ne moraš (ja moram, budući da se radi o meni bliskoj osobi u obitelji koja je inače dobra osoba, ali eto, ima problem... ona, ne ja) nemoj niti razgovarati. Što god da kažeš, oni će i tako pričati o sebi.
Što se tiče tipa s trećim sinom, kontam da su te tu zasmetale dvije stvari (stavila sam se u tvoj položaj, pa odtuda zaključak, ako griješim, ispravi me):
1. Meni kad netko kaže kako mu se, uz obavezni naravno, rodio sin dovoljno govori o osobi. Kontam da te je zasmetao mentalitet te osobe i da je to jednostavno u tebi umanjilo potrebu da mu čestitaš (vjerujem da si mu ipak čestitao, uz prezrivi titraj usana što je bilo, priznat ćeš, tek pristojno).
2. Kada bih bila od onih roditelja koji su dijete dobili uz potpomognutu trudnoću, zasmetalo bi me kada bi se netko u mojoj prisutnosti hvalio trećim djetetom. Osjećala bih da je to napravio namjerno i bila bih tužna i ljuta.
Što se tiče razgovora o onima koje volim, tu mi nema premca. Naravno, čim osjetim da opterećujem sugovornika, smanjim doživljaj. I znam pričati o drugim temama. Sinoć su nam bili kumovi koji nemaju djecu, a mi smo se raspričali o našoj Maši, no kada sam osjetila da pretjerujemo, brzo smo skrenuli priču na režije, posao, prisjećanja na studentske dane.
Moj MM je drugačiji, ne priča o M dok ga ne pitaš, i stalno pili kako ne shvaća ljude koji ne znaju pričati o ničem drugom nego samo o djeci i koji si mogu dopustiti da ih djeca okupiraju 100 posto. On i dalje u slobodno vrijeme čita, gleda filmove, svira... i ja ga puštam jer vidim da mu to treba (i meni treba, ali uzdam se u dugu starost i penziju ). Neki mi kažu kako takve stvari nisu dolazile u obzir kada su dobili djecu, ali ja mislim da je to itekako potrebno pa ako već ne može majka (jer ruku na srce, mama je ipak mama), onda treba ocu pružiti tu mogućnost, a ne ga maltretirati da baš u svemu sudjeluje jednakim postotkom kao i ona (naravno da sam otpočetka imala upravo takva očekivanja, no jednog dana shvatiš...)
Eto, ja odužila jer, kao što vidiš, volim pričati o sebi i ljudima koje volim

@sikapika
ok, pomalo sam izgubio volju se pravdati pred curama što sam ispao neki tamo, no drago mi je kad netko pročita i ono između redova.
ovo pod 1 je podosta točno. da se razumijemo, ne apslutno, ali u velikoj većini. može se reći da je to - to. rekao sam mu "super", ne i čestitam. dečko je ok, no nismo si sad nešto dobri da bi podastirali takve stvari. ni bok, ni kako si, ni ovo-ono (sad će anima i demi: "dobiješ sina, častiš cijelu birtiju i ne pitaš nikog ništa"), nego, eto... ovo sve jako kruto djeluje kad je napisano, a kad se ne zna tko je autor ovih redaka. tu mislim na animu, demi i sl.
da, ja sam iz ove druge točke, no ne smeta me sa tog aspekta. mene poklopila nesreća i to nije razlog da se ne radujem tuđoj sreći. a naročito ako uzmem u obzir da on to ne zna.
dobro si shvatila. nema direktne veze s djecom kao temom, nešto drugo je tu u igri. slučajno su djeca povod jer sam na takvom forumu, a i neke stvari pomoću djece najlakše isplivaju na površinu. stvar ega ovdje igra ulogu - moje dijete, moja mala, moj mali. htio sam se dotaknuti i drugih stvari, no toliko su tanjušne niti između toga što bih rekao i ovoga da bi uredno dobio od nekih cura košulju koja se veže na leđima.
npr, kad me se pita (a ne pita me se)... djeca za 5 (topic na ovom podforumu). cijela emisija se vrti oko normalne djece koju su roditelji isfurali kao genijalce, jer je roditeljski ego tu taj koji je kamen spoticanja.
mala uma je naprosto genijalna, no utapa se u normalnoj djeci koja je okružuju u emisiji, a za koje roditelji žele da budu genijalci (koliko je 100:5, koju tata ono muziku voli... i sl...).
EGO roditeljski je taj koji je iskra ove teme napisana između redaka.

evo, da se dotaknem još jedne stvari. napadnite me koliko želite, ali ja ovo osuđujem:
sjedim na kavi na britanskom trgu u zg, proljeće, djeca skakuću po placu, dvije žene sjede, jedna starija, 60-ak, i jedna mlađa (od nje), kojih 45. nemlada mama djevojčice koja ima kojih 5-6 godina. zove mama kćerkicu:"Anamaria-Gloria, dođi mami zlato" (mala se zove Anamaria-Gloria), mala zaigrano dotrči do svoje mame, a mama: "Reci teti Zdenki (starijoj gospođi) gdje je rođen Spinoza?" AMG:"U Amsterdamu". M:"a gdje je Amsterdam?" AMG zamišljeno...(ne može se sjetiti)... M:"u H.H...Ho..." AMG:"Holandiji!" M:"Pametno mamino, dođi da te ljubi mama"...
Eto, poveznica dviju različitih tema na ovom topicu, a sve se upravo vrti oko ega roditeljskog.
Samo riječ-dvije nekima koji nisu upućeni: Spinoza je filozof iz 17. stoljeća za kojeg 99% ljudi nikad nije čulo, a drilanje malene faktima zbog kojih će se netko možda i diviti malenoj i prozvati je genijalcem mi je kretenarija na kubik.
Tko je sad na redu da baci kamen?

[miele]

@sikapika
ok, pomalo sam izgubio volju se pravdati pred curama što sam ispao neki tamo, no drago mi je kad netko pročita i ono između redova.
ovo pod 1 je podosta točno. da se razumijemo, ne apslutno, ali u velikoj većini. može se reći da je to - to. rekao sam mu "super", ne i čestitam. dečko je ok, no nismo si sad nešto dobri da bi podastirali takve stvari. ni bok, ni kako si, ni ovo-ono (sad će anima i demi: "dobiješ sina, častiš cijelu birtiju i ne pitaš nikog ništa"), nego, eto... ovo sve jako kruto djeluje kad je napisano, a kad se ne zna tko je autor ovih redaka. tu mislim na animu, demi i sl.
da, ja sam iz ove druge točke, no ne smeta me sa tog aspekta. mene poklopila nesreća i to nije razlog da se ne radujem tuđoj sreći. a naročito ako uzmem u obzir da on to ne zna.
dobro si shvatila. nema direktne veze s djecom kao temom, nešto drugo je tu u igri. slučajno su djeca povod jer sam na takvom forumu, a i neke stvari pomoću djece najlakše isplivaju na površinu. stvar ega ovdje igra ulogu - moje dijete, moja mala, moj mali. htio sam se dotaknuti i drugih stvari, no toliko su tanjušne niti između toga što bih rekao i ovoga da bi uredno dobio od nekih cura košulju koja se veže na leđima.
npr, kad me se pita (a ne pita me se)... djeca za 5 (topic na ovom podforumu). cijela emisija se vrti oko normalne djece koju su roditelji isfurali kao genijalce, jer je roditeljski ego tu taj koji je kamen spoticanja.
mala uma je naprosto genijalna, no utapa se u normalnoj djeci koja je okružuju u emisiji, a za koje roditelji žele da budu genijalci (koliko je 100:5, koju tata ono muziku voli... i sl...).
EGO roditeljski je taj koji je iskra ove teme napisana između redaka.

evo, da se dotaknem još jedne stvari. napadnite me koliko želite, ali ja ovo osuđujem:
sjedim na kavi na britanskom trgu u zg, proljeće, djeca skakuću po placu, dvije žene sjede, jedna starija, 60-ak, i jedna mlađa (od nje), kojih 45. nemlada mama djevojčice koja ima kojih 5-6 godina. zove mama kćerkicu:"Anamaria-Gloria, dođi mami zlato" (mala se zove Anamaria-Gloria), mala zaigrano dotrči do svoje mame, a mama: "Reci teti Zdenki (starijoj gospođi) gdje je rođen Spinoza?" AMG:"U Amsterdamu". M:"a gdje je Amsterdam?" AMG zamišljeno...(ne može se sjetiti)... M:"u H.H...Ho..." AMG:"Holandiji!" M:"Pametno mamino, dođi da te ljubi mama"...
Eto, poveznica dviju različitih tema na ovom topicu, a sve se upravo vrti oko ega roditeljskog.
Samo riječ-dvije nekima koji nisu upućeni: Spinoza je filozof iz 17. stoljeća za kojeg 99% ljudi nikad nije čulo, a drilanje malene faktima zbog kojih će se netko možda i diviti malenoj i prozvati je genijalcem mi je kretenarija na kubik.
Tko je sad na redu da baci kamen?

Neću bacit kamen,potpisujem ti post.Moram priznati da i ja svaki dan naletim na svakakve pametne klince(prema njima je moj tutle) i moram priznati da si me naveo na razmišljanje;je li dijete nadareno ili ima egocentrične i egoistične roditelje;ako je tako ta činjenica opravdava tvoj prvi post(e sad ću ja biti sljedeća po kojoj će se strovalit kamenje).U svakom slučaju kad sve prevrtim možda si stvarno krivo shvaćen ili si se nespretno izrazio;ali iz mog iskustva neke stvari ti dolaze same od sebe kao npr. opsjednutost djecom,poslom,mužem,ljubavnikom...da katkad postaneš egoist a i ne shvatiš da si takav(niti okolina).Mislim da većina nas podsvjesno živi život svoje djece što bi moglo objasniti nadarenost,opsjednutost ili što već.

[SikaPika]

@sikapika
cijela emisija se vrti oko normalne djece koju su roditelji isfurali kao genijalce, jer je roditeljski ego tu taj koji je kamen spoticanja.
mala uma je naprosto genijalna, no utapa se u normalnoj djeci koja je okružuju u emisiji, a za koje roditelji žele da budu genijalci (koliko je 100:5, koju tata ono muziku voli... i sl...).
EGO roditeljski je taj koji je iskra ove teme napisana između redaka.

Ha ha, da, ta je emisija super smiješna i patetična (a kad se u njoj pojavi Primorac, postaje horor)! Una zaista je genijalka (iako to, moram priznati, smatram velikim teretom). Baš sam jučer razmišljala o toj emisiji i pomislila: za Unu su znali od prije (sjećam se da se o njoj pisalo u novinama prije godinu i pol, dvije), gdje su našli ostalu ekipu? Čini se da su morali naći ostalu ekipu jer bi inače to bila emisija o Uni, ne o djeci genijalcima... Pogotovo je strašna ona mala koja sve vrijeme afektira, hvali samu sebe... čisto se bojim što će od nje biti kad naraste. Zamilsi, nazvala je nekoga na mobitel s koliko, 2, 3 godine. Moje sedmomjesečno dijete poludi kada pitam Gdje je telefon, hoćemo nazvati tetu. Onda vrišti na telefon dok joj ova priča. No, kako ne bi, kad zovemo tetu tri puta dnevno. Dijete će naučiti onoliko koliko mu dopustiš da nauči i to je sve. Da ne pričam tako često na telefon i da joj se teta ne obraća, bilo bi joj zanimljiov tek ga utrpati u usta i baciti na pod.

Općenito, danas su ljudi sve više skloni pričati kako su djeca pametnija nego prije. Vjerojatno i jesu, ali opet zato jer im se pruža više mogućnosti. Prije su roditelji djecu zapostavljali (naranvo, ne svi), djeca su morala šutjeti dok stariji pričaju, nisu se mogli intelektualno razvijati jer nije bilo TV-a, računala, gomile igračaka koje rade ovo i ono, slikovnica... Još 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća na selu su djecu stavljali u korito i pod krevet kada bi išli na polje kako bi djeca mislila da je mrak pa bi zaspala, a ja se nekada žderem što ostavim M. u gajbi da se sama igra dok ja radim nekakav posao.
Bude mi smiješno kada starci dođu kod nas, moja M. napravi nešto, a oni, zamisli kako ona to zna... Ma, nekada i sama pomislim ili kažem isto, a onda se brzo ugrizem za jezik, da se ne bi za 6, 7 godina gorko smijala.

[/QUOTE]evo, da se dotaknem još jedne stvari. napadnite me koliko želite, ali ja ovo osuđujem:
sjedim na kavi na britanskom trgu u zg, proljeće, djeca skakuću po placu, dvije žene sjede, jedna starija, 60-ak, i jedna mlađa (od nje), kojih 45. nemlada mama djevojčice koja ima kojih 5-6 godina. zove mama kćerkicu:"Anamaria-Gloria, dođi mami zlato" (mala se zove Anamaria-Gloria), mala zaigrano dotrči do svoje mame, a mama: "Reci teti Zdenki (starijoj gospođi) gdje je rođen Spinoza?" AMG:"U Amsterdamu". M:"a gdje je Amsterdam?" AMG zamišljeno...(ne može se sjetiti)... M:"u H.H...Ho..." AMG:"Holandiji!" M:"Pametno mamino, dođi da te ljubi mama"...[/QUOTE]

Mislim da svatko normalan to osuđuje. Baš sam nedavno u knjizi "Što očekivati prve godine" pročitala kako se djecu ne smije forsirati te ih učiti nečemu što nije primjereno njihovom uzrastu jer tada mogu bitno zaostati u nekom drugom području. Evo jednog dijela:
Iako je malo onih roditelja koji bi prisiljavali dijete da stoji prije nego što se ono doia spremnim i ovljnim, nogi neće oklijevati pri poticanju mentalnih postignuća kao što je čitanje. Zašto? Možda zbog toga što je lakše zamisliti ozljedu noge koja je nadmašila svoje mogućnosti nego negativne posljedice na preopterećenome umu. Ili možda zbog toga što neke obitelji intelektualna postignuća vrednuju više od tjelesnih.


Djecu treba kroz igru poticati na razmišljanje, pustiti im da rukuju raznim predmetima, da slušaju glazbu, ali i pjev ptica, buku automobila..., uvažavati ih kao jednako vrijednog člana zajednice..., ali ne ih gnjaviti i učiti ih onome što im nije primjereno jer dijete osim što može zaostati u nekom području, može kasnije steći averziju prema učenju.

Sad mi pada na pamet i film Bijela vrpca Mihaela Hanekea...

Anamarija Gloria?! Spojili su dva naziva kave Anamaria i Gloria... Jadno dijete!

[dutka_lutka]

evo, da se dotaknem još jedne stvari. napadnite me koliko želite, ali ja ovo osuđujem:
sjedim na kavi na britanskom trgu u zg, proljeće, djeca skakuću po placu, dvije žene sjede, jedna starija, 60-ak, i jedna mlađa (od nje), kojih 45. nemlada mama djevojčice koja ima kojih 5-6 godina. zove mama kćerkicu:"Anamaria-Gloria, dođi mami zlato" (mala se zove Anamaria-Gloria), mala zaigrano dotrči do svoje mame, a mama: "Reci teti Zdenki (starijoj gospođi) gdje je rođen Spinoza?" AMG:"U Amsterdamu". M:"a gdje je Amsterdam?" AMG zamišljeno...(ne može se sjetiti)... M:"u H.H...Ho..." AMG:"Holandiji!" M:"Pametno mamino, dođi da te ljubi mama"...
Eto, poveznica dviju različitih tema na ovom topicu, a sve se upravo vrti oko ega roditeljskog.
Samo riječ-dvije nekima koji nisu upućeni: Spinoza je filozof iz 17. stoljeća za kojeg 99% ljudi nikad nije čulo, a drilanje malene faktima zbog kojih će se netko možda i diviti malenoj i prozvati je genijalcem mi je kretenarija na kubik.
Tko je sad na redu da baci kamen?

Pa kaj ti osuđuješ?

Prvo mi upada u oči, kako to,
ti tako diskretan,
a prisluškuješ tuđi razgovor.

Onda, što bi mene tu trebalo smetati? Ime te djevojčice, dob majke? Tema o kojoj mama razgovara sa svojim djetetom?
O nečemu čovjek s djetetom mora razgovarati. A ako se ta mama bolje snalazi u povijesti filozofije, nego u nečem drugom, logično je da će onda ponekad iskrsnuti ta tema.
A možda nije stvar ni u tome, nego je dijete čulo na televiziji, pa reklo mami, a mami bilo zgodno. I kaj sad?
Maleni dječaci, od npr. 4 godine, već znaju razlikovati po 10-15 marki automobila. Pa nitko ne pita što će im to. Dijete komunicira sa svojim roditeljem.

Meni je to bezazlena zgoda, na koju uopće ne bih obraćala pažnju. A da se malenoj netko divi i zove je genijalkom, to možda uopće i nije namjera te mame. Pa i da jest, nek se žena veseli.

[dorotea24]

evo, da se dotaknem još jedne stvari. napadnite me koliko želite, ali ja ovo osuđujem:
sjedim na kavi na britanskom trgu u zg, proljeće, djeca skakuću po placu, dvije žene sjede, jedna starija, 60-ak, i jedna mlađa (od nje), kojih 45. nemlada mama djevojčice koja ima kojih 5-6 godina. zove mama kćerkicu:"Anamaria-Gloria, dođi mami zlato" (mala se zove Anamaria-Gloria), mala zaigrano dotrči do svoje mame, a mama: "Reci teti Zdenki (starijoj gospođi) gdje je rođen Spinoza?" AMG:"U Amsterdamu". M:"a gdje je Amsterdam?" AMG zamišljeno...(ne može se sjetiti)... M:"u H.H...Ho..." AMG:"Holandiji!" M:"Pametno mamino, dođi da te ljubi mama"...
Eto, poveznica dviju različitih tema na ovom topicu, a sve se upravo vrti oko ega roditeljskog.
Samo riječ-dvije nekima koji nisu upućeni: Spinoza je filozof iz 17. stoljeća za kojeg 99% ljudi nikad nije čulo, a drilanje malene faktima zbog kojih će se netko možda i diviti malenoj i prozvati je genijalcem mi je kretenarija na kubik.
Tko je sad na redu da baci kamen?

nekada su muški veće tračbabe od žena
meni se čini da ti previše seciraš i da te previše opterećuju detalji koje onda prevćeš u svojoj glavi na 100 različitih načina. kad bih čula taj razgovor mislim da bi mi kroz jedno uho unutra, kroz drugo van, a ne da bih ga analizirala, čačkala i još k tome prepričavala, al ajd dobro.
evo vozim se neki dan u autu sa sinom od 3 godine i slušam mozartov requiem (nadam se da smijem slušati mozarta u blizini sina i da neće ispasti kako ga filam preteškim informacijama) jer ga volim slušati kao mnoštvo druge umjetničke glazbe i mom se sinu to jako svidjelo pa me pitao što je to i ja sam mu rekla da je to dies irae kojeg je skladao jedan čiko mozart. dijete je to zapamtilo i idući puta u autu me tražio da pustim "dijes ije" i "lakimozu" (lacrimosa). meni je to bilo toliko simpatično što je on zapamtio ime skladbe i skladatelja pa sam odmah to ispričala kao anegdotu.valjda ne bi i mene ogovaro da si slučajno čuo naš razgovor.
možda je ta žena neki prof. filozofije pa je mala slučajno čula razgovor, ma nebitno.....

[sanja77]

2. Kada bih bila od onih roditelja koji su dijete dobili uz potpomognutu trudnoću, zasmetalo bi me kada bi se netko u mojoj prisutnosti hvalio trećim djetetom. Osjećala bih da je to napravio namjerno i bila bih tužna i ljuta.

Evo mi smo imali, ali obratnu situaciju. Imamo susjede koji godinama neuspješno pokušavaju potpomognutom oplodnjom dobiti dijete i sve ove godine im pružamo najiskreniju podršku, a kada smo mi dijete dobili nisu ga došli ni vidjeti i na cesti nas jedva pozdrave jer kao namjerno se šećemo po cesti umjesto da dijete u podrum zatvorimo da se oni ne bi vrijeđali. Meni je moje dijete najveća sreća i ako ga spomenem u razgovoru jednostano je komadić sreće koji želim podijeliti. Niti se hvalim, niti preuveličavam, samo eto dijelim crticu iz života. Dok sam imala samo pesa i o njoj sam više pričala, volim dijeliti, takva sam.

[SikaPika]

Sanja, jako je ružno to što ti se dogodilo. Ne znam bih li mogla isto napisati da sam na tvome mjestu, no, nekako ih opravdavam činjenicom što zaista ne mogu imati dijete. Gorčina je zeznuta stvar. Kada sam napisala rečenicu koju si kvotala, nisam mislila da treba šutjeti o svom djetetu, no ipak mislim da bi ljudi općenito trebali biti malo obzirniji (iako je Androgen rekao kako čovjek s trećim djetetom nije znao za njegovu situaciju). Naravno da nećeš skrivati svoje dijete ili ne pričati o njemu, ali u situacijama gdje se ljudima sve vrti oko toga da dobiju dijete (što se nekima događa ako im pukne kondom ili dok žena ima mengu ili...) treba biti malo obzirniji i smanjiti doživljaj.
I ja sam od onih koja voli pričati o svom djetetu (kao što volim pričati o svima koje volim) i uvijek tražim priliku pričati o njoj, no kada znam da bi to nekoga moglo zaboljeti, suzdržim se. Isto tako kada mi prijateljica priča o svom mužu kako je neuredan, kako joj ništa ne pomaže..., neću pričati kako je moj muž taj dan usisao, skuhao ručak, oprao suđe... nego ću i ja oplest po svom mužu da joj bude lakše (sva sreća pa imam po čemu oplest jer nije ni on baš svaki puta zlato )

[Solange13]

:D
ti si izveo neku čudnu generalizaciju na osnovu isključivo vlastitog stava.
Ja obožavam pričati s drugim mamama, i obožavam slušati o tuđoj djeci, a ne samo pričati o svojoj.
MI jednostavno imamo zajedničke teme i interese.
Nekad su me zanimale neke druge teme, npr. najbanalnije-komadi i partijanje, svoje frendice koje su još u tom filmu pristojno saslušam, al mi ne pada na pamet otvarati temu o njima i iščuđavati se tome što druge zanimaju različite stvari.

Ti si očito u drugom filmu, a plus toga i nisi neki sugovornik koji zna i želi saslušati, sve mi se čini.

[Solange13]

Sad sam vidjela Pinkyin post, i moram reći da bih njoj ipak pričala o drugim stvarima, iz više razloga, intuitivno da je ne povrijedim, a i osjetila bih da nije iskreno sretna zbog mene, kao što i piše, a što se zaista da razumijeti.
Ipak, mislim da ima dobre prijateljice zbog tih poziva na rođendane- a njen je izbor što ne želi ići.- neke prijateljice su mi spomenule da dok nisu još imale djecu, su se jednostavno osjećale isključene iz društva jer ih se nije više pozivalo na rođendane, okupljanja više familija, itd.... Ja na dječje rođendane (dok je dijete malo, poslije samo bira koncepciju) zovem svoje prijatelje bez diskriminacije, i jako dragu prijateljicu koja nikako da zatrudni (a obožava naša druženja i naše dijete), a i one koje još majčinstvo ne zanima ni u 5-godišnjem planu.

[liam]

ok bas ste ga dobro "skuhale"ocito da nije neki sugovornik kada je tako kritican...mislim pa mi zene bas o svemu volimo pricati i slusati sta je u tome tako lose?

[pinguica]

Pričati i slušati o djeci za mene znači:
dijeliti radost, usavršavati roditeljske vještine, graditi bolju zajednicu, spavati mirno u saznanju da netko dijeli tvoju sudbinu i du mu se uvijek možeš obratiti, stvarati temelje za prijateljstvo među djecom, ohrabrenje - kad vidiš da netko ima (više) djece (od tebe) a i dalje zadovoljno i ponosno priča o njima (ne kuka da mu je teško)... i još puno toga

Osjećaj koji me nosi da pričam o svom djetetu (kao i da sve podredim njemu) je poput zaljubljenosti samo deset puta jače, poput neke opijenosti, ali isto tako i strah i briga da moje dijete nije u svakom pogledu u redu ili čak savršeno u redu vodi me ka tome da pričam o njemu, veselim se, brinem, hvalim, uspoređujem...

[Lutonjica]

zato što roditelje (da, roditelje, i žene i MUŠKARCE) izrazito vesele sve nove stvari koje njihovo dijete uspije napraviti. jer to stvarno JESU velike stvari. pa se ljudi vole pohvaliti. i to je normalno.
i normalno je da Pinky to boli.
ali da se ti, čovječe, toliko oko toga živciraš, to mi nije jasno LOL

[kikidee]

Uopće ne mislim da ikoga maltretiram kad pričam o svom djetetu.
Pa jel ti maltretiraš ikoga kad pričaš o poslu, vremenu, politici ištajaznam?

[Mima]

Moje dijete nije moj Oscar ali jest centar mog svemira i moja najdraža tema.
Pa shodno tome volim pričati o svom djetetu, ali isto tako volim slušati o drugoj djeci.
I recimo najviše sam voljela ovaj forum kad se na njemu pričalo isključivo o djeci - što koje može, zna i voli.

A u Pinkynim cipelama sam bila jer sam rodila sa 35 godina. I išla sam na dječje rođendane, i slušala o djeci svojih prijateljica, i to me zanimalo, i naravno da moje prijateljice nisu sa mnom prepričavale detalje o trudnoći, porodima i djeci kakve dvije mame međusobno prepričavaju; kao što se i ja danas sa prijateljicama koje nemaju djecu držim više drugih tema.
Ali me jako smetaju ljudi koji okreću očima čim se spomene dijete.

[tanja_b]

Nisam se mislila uključivati u ovu temu, ali svratila sam samo da potpišem ovo:

I recimo najviše sam voljela ovaj forum kad se na njemu pričalo isključivo o djeci - što koje može, zna i voli.

A voljela sam slušati o tuđoj djeci i dok nisam imala svoje.

[skandy]

meni više dosađuju novopečene majke koje i godinu dana nakaon porođaja imaju volju opisivati taj čin do u detalje.uvjek jedno te isto.

Nema veze koja je tema razgovora.Uvjek u svakoj temi pronađu nešto što ih je podsjetilo na porod i onda ajmo...masaža,masaža po mojim živcima.

[dorotea24]

ima nas svakakvih....mene opet te priče zanimaju i volim čuti zanimljive anegdote o kolegicinom djetetu, bude tu raznih smiješnih situacija, a volim pričati i o svojem. sa kolegama na poslu rijetko pričam o njima te uvijek gledam da ako i kažem to što kažem bude zaista zanimljivo ili u sklopu nekog razgovora o djeci. nisam primjetila da je drugima zamorno jer me osim toga i pitaju detalje, odnosno izmjenjujemo iskustva u vezi djece, a takvu nezainteresiranosti u razgovoru koju ti opisuješ primjetim kod nekih ljudi i u ostalim temama nevezanim za djec. moglo bi se reći da je tu riječ više o vrsti sugovornika nego o vrsti teme. možda tebe razgovori o djeci ne zanimaju, ali postoje ljudi koji o tome vole razgovarati. ja sam recimo sinoć susjedi kucala u 10 naveče da mi ispriča kako je bilo kod pedijatrice i što joj je rekla, kako joj je dijete jer me zaista zanimalo. volim kada mi prijateljica kaže da joj je dijete prohodalo, da je izbio zub, volim čuti dječje bisere i ponekad me stvarno nasmiju, volim razgovarati o djeci uglavnom, naravno s ljudima koji dijele moj interes o temi, a to se osjeti.
pinky ja iskreno suosjećam s tobom jer sam jedan period u svom životu bila u sličnoj situaciji kao ti no mene su i tada te priče jako zanimale. zapravo više me zanimalo sve vezano za male bebe nego za stariju djecu, ali opet sam voljela o tome slušati iako je ponekad znalo boliti pa sam izbjegavala i ljude i situacije u kojima bi me nešto podsjetilo na to, ali samo zato da se poštedim patnje, ne zbog nezainteresiranosti.

[makita]

Ah, dok se mislim šta da ti odgovorim, dijete mi donese prvu riječ koju je sam napisa: mama

Meni došla neka dragost...a ko ne shvaća...a štaš...

Mislim, meni je prijatelj pun radosti pričao kako je nevjerojatno dobro skočit s padobranom. I ja mu vjerujem. Neko ne shvaća...a štaš...

A s druge strane, ruku na srce, nas ti žene uvik pucaju neki specijalni hormoni, te imamo menstruaciju, te ovulaciju, te one između dane, pa onda trudnoće, drugo stanje, jelte , pa poslije poroda, pa dojenje, poslije menopauza...strašno nešto. Vama muškima je drugačije, imate prije i poslije seksa i gotovo

[ina33]

Mislim... sve ti je to normalno. Vjerojatno je to i tvoja reakcija na dolazak djeteta, koje u početku izvrne život ful 100% usiše ganz, pogotovo ženu, ako je ona na porodiljnome (usisalo bi i tebe da si ti jedini care-giver) a onda sve dođe na svoje, pa se i žena vrati radit, pa nije sve baš "moja beba ovo, moja beba ono" itd. Moja procjena - sve ful normalische teče, andro-genu .

[ina33]

Muškarce/žene koji su u istoj fazi najčešće interesira isto. Znači, ako si s tom osobom u fazi da imate bebu, onda je onome tko se bebom bavi interesantno kako se bavi ovaj drugi i što točno rade i sl. Ako frajer ima motor, drugoga, koji ima slični, zanimaju svi detalji oko toga. Žene u postupku neplodnosti zanimaju svi detalji ove druge, jer iz toga izvodi neke svoje hodograme. Moju pokojnu nonu i nonota su zanimale vrijednosti krvne slike jer su se natjecali kome će bit gora i ko će prije "partit".

Bitno je samo ne maltretirat ove koji nisu u istoj fazi, tipa tvoj profesor s "Oskar"-djeteom . Mene bi umelo da me netko ide pilit s detaljima neke glazbe koju ne slušam i sl. Ili sa začkoljicama cijepeljenja, zdravom hranom i sl. - nešto što nije moj (trenutni) interes, a da se taj ne zna zaustavit na tu temu. Naravno, mjera je ključna stvar.

[ina33]

Tj., odgovor je na pitanje čemu, da je to zbog razmjene iskustava koja je jako bitna u tim počecima. Iako se to tebi čini da je kao hvastanje možda, nisam ful skužila koji su ti objectioni na to, vjerojatno osjećaj da je život, as you know it, prestao, ali to ti je, što kažu neke - samo faza?

Zato ide svaki razgovor - sve ide zbog neke razmjene. Jel' iskustava, jel' misli, jel' osjećaja... Zato i ti temu otvori.

[puhovi obožavaju smokve]

a da nisi onda malo zalutao, kompa? pa o cemu se na ovom forumu najvise prica, ako ne o djeci?

[ana.m]

A čemu priča o autima, motorima, poslu i dane nabrajam dalje?
Ja ne vidim razliku!

[mamma san]

ako netko primjeti da mu je nestao post...ispričavam se, ali ja sam kriva. pokušala sam spojiti (iste) topice..i eto..

nadam se da ćemo ih uspjeti vratiti...

[mamma san]

ako netko primjeti da mu je nestao post...ispričavam se, ali ja sam kriva. pokušala sam spojiti (iste) topice..i eto..

nadam se da ćemo ih uspjeti vratiti...

mislim da je sad sve ok.

[krumpiric]

pričam o svemu što mi je bitno i na čemu mi je fokus, logično je da su mi na prvom mjestu djeca, a i da je-dok sam na porodiljnom-sva moja pažnja na djeci.

[stellita]

andro dobit ćeš od žene po repu..hihi

[Demi]

eh Andro, neko te izivciro jer nisi ti uspio doci do rijeci da se pohvalis svojom bebom? heheh

[Muca]

zato jer je moje dijete meni cijeli svemir.

[ana.m]

Čini se da je to njegov životni Oscar.

Ako to doista jest u životu tako, slavimo Hanču!

Ovo mi zvuči jako ružno!
Pa njemu možda i je njegov životni Oscar. Nekome je bitna karijera, nekome djeca...Ne razumijem uopće zašto si pokrenuo ovu temu.
Kao da netko dođe na "škoda forum" i pita tamo forumaše "Čemu toliko priče o vlasitim autima". I to još temu otvori neka ženska koja se uopće ne kuži u aute.

[Zdenka2]

Ljudi pričaju o onome što ih zanima - pričanje o djeci znači zanimanje za njih, oduševljenost njima. Imam vrlo široki raspon interesa i poslova, ali djeca su još uvijek moja najdraža tema, jer se njima najviše bavim. I nije tako da ljudi žele samo pričati o svom djetetu, a ne i slušati o drugoj djeci. Od drugih ljudi se može nešto naučiti.

Inače, mislim da te još nije puknulo i nadam se, zbog tvoje kćeri, da hoće.

[vertex]

Ljudi pričaju o onome što ih zanima - pričanje o djeci znači zanimanje za njih, oduševljenost njima. Imam vrlo široki raspon interesa i poslova, ali djeca su još uvijek moja najdraža tema, jer se njima najviše bavim. I nije tako da ljudi žele samo pričati o svom djetetu, a ne i slušati o drugoj djeci. Od drugih ljudi se može nešto naučiti.

Inače, mislim da te još nije puknulo i nadam se, zbog tvoje kćeri, da hoće.

X
Bilo bi još toga za potpisivanje ili dodavanje, ali žurim se spremiti s M. na druženje sa summer i još jednom mamom. Mislim da ćemo uglavnom, s velikim guštom, pričati i slušati o djeci.

[Andro-gen]

@pinky
da, iza mene je duuugo bojno polje. da te utješim samo: toliko nastojanje se mora honorirati. samo je pitanje koliko. možda i nisam dovoljno informiran, no mislim da znam dosta roda priča, a od tih roda priča ne znam niti jednu sa nedobrim ishodom. upornost se stvarno u ovoj priči isplati pinky. go for it!
@summer
mala ima mjesec dana, a ja sam svoj očinski status davno proživio. onako, virtualno... nema potrebe za takvom dozom ironije. uopće me ne tangira (ne)posebnost. prije bih rekao da to mediokritete tangira, baš onako kako su u zagrebu upirali prstom u crnce na cesti sedamdesetih, a koji su studirali kod nas.
@solange13
tebe interesiraju tuđa djeca ni mrvu više od toga koliko ih možeš usporediti sa svojom, sugovornik sam dobar, znam slušati a i srce mi je poput rusije. malo smo pobrkali lončiće...
@lutonjica
similis simili gaudet
@kikidee
ja nalazim zajedničke teme. i družim se sa ljudima s kojima imam nešto pričati. naravno, i o djeci. vesele me ljudi bogati, nepresušni, a takvih ima o-ho-ho ovdje. jel tako ina?
@ana.m
ni ja ne vidim razliku. da smo na forumu o autima ili reiženjeringu poslovnih procesa, to bi bio i subjekt. dakle, sve se svodi na one koji me ubiše stalnoligastalno o svojoj djeci pričajući. ne o djeci, nego o svojoj djeci.
@mamma san
meni se post pojavio dva puta. dvaput je dvaput )
@puhovi koji obožavaju smokve
jesi li ti ziher kompica da si dobro pročitala inicjalni post?
@stellita
neću steli, razumna je kad se o nečemu raspravi kako treba.
@demi
ih, što reći? a možda i je tako...
@ina
dotrčao neki dan neki tip sa faksa do mene i pobjedonosno: dobio sam trećeg sina!!! ok čovjeće, okani me se, ne interesira me. očekuje da ga ja sad pitam nešto o njegovom sinu, no ne ide iz mojih usta i ne ide. ne pada mi napamet mu dati gušta. jel se on to hvali?
da veli da je doktorirao i da to obznani, svi bi mu rekli da se hvali i uzeli bi mu za zlo, a ovo neće. kako onda ovo karakterizirati? imati dijete je očito zajednički nazivnik svim ljudima i svi bi to trebali razumjeti, a polupismenjakovići koji znaju orati, peglati kreditne kartice, logirati se na kompjutor i piskarati, njima je sve drugo nejasno. eto, univerzalna tema očito...
@muca
svatko o svom svemiru priča.

[Muca]

@muca
svatko o svom svemiru priča.

ma znaš...slažem se.

ja sam primjetila da ljudi,kao da se natječu, zapravo,kako u svemu,tako i kad pričaju o djeci. pa počnu i izmišljati, samo kako bi nadmašili sugovornika i udalje se od istine. nisam od tih. još uvijek imam oko sebe ljude s kojima dijelim različite afinitete, debatiramo, i tako...s nekima pričam samo o nogometu, hokeju; s nekima o namještaju, receptima, a s nekima o djeci. nekako mi to dođe spontano....nekada sam vjerovatno s istim žarom prepričavala koncerte, predstave i tako...danas uglavnom lurkam po dječjim dućanima....prešlo mi u naviku.
presložili su mi se prioriteti.

[miele]

Pa jesi li mu bar čestitao,možda je kolega htio ispričati kako mu se žena napatila itd!?Ja se slažem da ljudi katkad pretjeraju sa doživljajima ali i meni moj muž ide na živce kad se raskokodače o bagerima,ja to jednostavno ne kužim i radije bi slušala prazne priče o uspjesima prohodavanja,ispadanja,bljucanja i kmekanja nego koliko kombinirka ima tona!Mene više muči kako zaustavit takve mučne razgovore a da ne ispadneš neuljudan ili idiot.

[clumsy mom]

E iskreno, malo se uvredih celim uvodnim postom, pa i onim potonjim i rekoh neću da odgovaram čoveku koga ne poznajem te se ujedoh za jezik. Ali deca večeraju i slatko čavrljaju, ne bih da im smetam pa mi došlo da malo pročačkam po tih 140 pametnih postova koje si ostavio na roditeljskom forumu. I gle čuda - pa ti JESI okačio fotku svoje male . I došlo mi nekako toplo oko srca jer si, bratac, poprilično loše aterirao nakon ovog mog saznanja

I još jedna sitnica: nekako pre ovog senzacionalnog fotka-otkrića skapirah da si uglavnom visio ovde na potpomognutoj - ideš na drugo ili ...? Mislim, nećeš pričati o deci, napokon ste isplivali iz horor priče zvane Potpomognuta, šta tražiš više ovde? Onako, čisto informativno pitam, nisam ti ja baš tako čest gost na ovim talasima pa da mi je mnogo stalo da li ćeš biti ovde i dalje ili ne

[miele]

E iskreno, malo se uvredih celim uvodnim postom, pa i onim potonjim i rekoh neću da odgovaram čoveku koga ne poznajem te se ujedoh za jezik. Ali deca večeraju i slatko čavrljaju, ne bih da im smetam pa mi došlo da malo pročačkam po tih 140 pametnih postova koje si ostavio na roditeljskom forumu. I gle čuda - pa ti JESI okačio fotku svoje male . I došlo mi nekako toplo oko srca jer si, bratac, poprilično loše aterirao nakon ovog mog saznanja

I još jedna sitnica: nekako pre ovog senzacionalnog fotka-otkrića skapirah da si uglavnom visio ovde na potpomognutoj - ideš na drugo ili ...? Mislim, nećeš pričati o deci, napokon ste isplivali iz horor priče zvane Potpomognuta, šta tražiš više ovde? Onako, čisto informativno pitam, nisam ti ja baš tako čest gost na ovim talasima pa da mi je mnogo stalo da li ćeš biti ovde i dalje ili ne

Ma shvatiće on to sve,nije ga još puklo,vidjeće kad mu malecka prvi put pokloni široki krezubi osmijeh,malo tatino zlato!

[ina33]

@ina
dotrčao neki dan neki tip sa faksa do mene i pobjedonosno: dobio sam trećeg sina!!! ok čovjeće, okani me se, ne interesira me. očekuje da ga ja sad pitam nešto o njegovom sinu, no ne ide iz mojih usta i ne ide. ne pada mi napamet mu dati gušta. jel se on to hvali?
da veli da je doktorirao i da to obznani, svi bi mu rekli da se hvali i uzeli bi mu za zlo, a ovo neće. kako onda ovo karakterizirati? imati dijete je očito zajednički nazivnik svim ljudima i svi bi to trebali razumjeti, a polupismenjakovići koji znaju orati, peglati kreditne kartice, logirati se na kompjutor i piskarati, njima je sve drugo nejasno. eto, univerzalna tema očito...

Pa, ono, potapši ga po leđima, reci, bravo, čestitam... I nije toliko time-consuming . Hvali se, sretan je, pa neka je, to je super vijest. I da doktorira - isto, svaka čast, čovječe ! To komplimentavanje, vjerovao ili ne, na kraju na ugodno dođe.. Barem u mom Svemiru .

[sladjanaf]

dotrčao neki dan neki tip sa faksa do mene i pobjedonosno: dobio sam trećeg sina!!! ok čovjeće, okani me se, ne interesira me. očekuje da ga ja sad pitam nešto o njegovom sinu, no ne ide iz mojih usta i ne ide. ne pada mi napamet mu dati gušta. jel se on to hvali?

jesi li ti to ozbiljan?
kako ga nije sram pohvaliti se da je dobio dijete
bože sačuvaj, tko je to još vidio čestitati poznaniku koji je dobio dijete.
ovdje čestitamo i ljudima koje uopće ne poznajemo, tako da zaista ne shvaćam što si mislio da ćeš čuti na ovom forumu?
ili je ovo samo rasprava radi rasprave?

[dorotea24]

dotrčao neki dan neki tip sa faksa do mene i pobjedonosno: dobio sam trećeg sina!!! ok čovjeće, okani me se, ne interesira me. očekuje da ga ja sad pitam nešto o njegovom sinu, no ne ide iz mojih usta i ne ide. ne pada mi napamet mu dati gušta. jel se on to hvali?
da veli da je doktorirao i da to obznani, svi bi mu rekli da se hvali i uzeli bi mu za zlo, a ovo neće. kako onda ovo karakterizirati? imati dijete je očito zajednički nazivnik svim ljudima i svi bi to trebali razumjeti, a polupismenjakovići koji znaju orati, peglati kreditne kartice, logirati se na kompjutor i piskarati, njima je sve drugo nejasno. eto, univerzalna tema očito...
.

ma jel ti to malo nas pališ? onak....čisto da na forumu ne bude dosadno?

[acqua]

Ako te toliko smeta što ljudi govore o onome što im je najvažnije, a to su djeca, zašto ne nađeš prijatelje koji razmišljaju kao i ti?

[kikidee]

[QUOTE=Andro-gen;1567564] ja nalazim zajedničke teme. QUOTE]

Da, posebno s poznanicima. Ali prijatelje ruku na srce nekad udavim s temama koje me zaokupljaju pa i kad znam da sugovorniku to nije ludo zanimljivo. Jer mi je to nešto jako važno, brine me, ponosna sam... i želim njihovo mišljenje, ili savjet. Nekad me i pohračkaju, i to je ok. Ili samo kažu kako je njima bilo ili misle da bi učinili u toj situaciji.

Ali iskreno, posebno kad je M bila skroz mala, me smetalo kad sugovornik (pa bila to i neka tam susjeda) ne bi pokazao ama baš nikakvo zanimanje za nju odnosno na to kako smo. Ne mogu to racionalno objasniti, osim što je moje djete meni apsolutno najvažnije i želim o njoj pričati...

Čestitam ti od srca na bebici i želim Pinky da što prije uspije

[Pinky]

hvala andro na utjesnim rijecima, trenutno mi jako trebaju

[clumsy mom]

Ih, znam ja to - i sama sam plivala vodama Neplodnosti 10 godina, imala osećaj da sam istrošila svaki atom emocija tugujući zbog gorke sudbine, ostala trudna pa sam, umesto da se radujem, strepela od plusića do porođaja i nadalje...

I meljem o svojoj deci svakome ko želi da me sluša. Da mogu mlela bih neprestano, ne bih menjala temu nikada. I nisam plitka uopšte, imam i karijeru i društveni život...ali imam i dva zvrka koja sam sanjala 10 godina...heeeeej, bogati, 10 godina čekala ostvarenje sna...pa o čemu ću kog krasnog pričati?!?