Čemu priča o vlastitoj bebi?

[Andro-gen]

a i ti okreces plocu
u prvom postu ti je 'svaka zena' pricala o djeci
smetalo ti je sto je kolega doveo sina u skolu, narugao si se oscarom
smetalo ti je sto ti je covjek rekao da je dobio treceg sina
sad ti odjednom nista od toga ne smeta, 'pa nisi bolestan'
vec se samo cudis nadmetanju, koje postoji u svemu, pa tako i u pricama o djeci
da si tako poceo od pocetka, ni prvotne reakcije ne bi bile onakve

ma ne, samo si objedinila sve u isti koš, a dvije su stvari u igri.
ponavljam (opet): u redu mi je priča o djeci kad oboje se nađu u tome i to mi je normalno. to mi je jednako kao priča dva brokera o tržištu kapitala, mehaničara o bregastoj osovini i sl. a na početku svega, ovo i jest forum gdje su djeca okosnica svega. nije mi u redu da se lik sa pola dućana dere da je dobio trećeg sina prije dva mjeseca očekujući od mene da ga pitam nešto što ni ne znam pitati. i stvarno nikad, ali nikad ne bih nametao svoju priču o svojoj djeci ne selektivno, ne procijenivši da bi tog drugog to moglo interesirati. to je to! a i on je jedini takav kolega pa sam ga morao spomenuti. ostali kolege nisu dobili djecu? sigurno jesu, ali nisu okolo potezali za rukav ostale kolege da im to kažu.
a o ovom nadmetanju ću se uvijek čuditi. a btw, napisao sam: "ono drugo"
jesam li (ti) imalo jasniji???

[nana]

I ja ne spadam u one mame koje pričaju samo o djeci, jednostavno nisam takav tip i bok. Volim čuti tu i tamo od meni dragih ljudi neke novosti vezane za njihovu djecu ali kada ta tema krene i nema kraja (a recimo negdje smo na kavi) onda me to lagano umara.
Nedavno sam pozvala par mama i djecu kod nas na maskenbal, bilo je odlično baš zato jer su se klinci igrali u dječjoj sobi a mi mame smo pričale ama baš o svemu, a ne o djeci ...a tema sexa je izazvala najviše smijeha.

[Andro-gen]

Ja uvijek kažem da moj mali derivira kao Leibnitz , a matričnim računom barata kao nindja nunchakama.

Savršena metoda da popijete kavu u blaženom miru. Isprobajte

[Anemona]

Pozitivno je da pitaš, i ja sam takva A i mislim da si mnogim forumašicama skrenuo pozornost na to, pa će sada pričat malo i o drugim stvarima.

Ma da, a do sad sam mislila da moram samo pričati o ukenjanim guzicama.
Kao što sam i napisala, sa sugovornicima istih interesa (dakle koji imaju dijete dobi mojeg djeteta) pričam uglavnom o djeci, jer nam je to najvažnija tema, i ne, ne pričamo na način da se natječemo što čije dijete radi bolje.
Sa ostalim sugovornicima pričam o ostalim zajedničkim temama.

[anima]

Muški su drugačiji. Ne znam o čemu oni najviše pričaju. Mi žene najčešće volimo pričati o svojoj djeci, jer su nam ona najvažnija i najvrijednija. I učimo iz iskustva drugih mama. Ja ne volim sa svakim pričat o svom djetetu jer me to iscrpljuje. Volim sa bliskim osobama, gdje slušamo jedna drugu, razmjenjujemo iskustva i tražimo rješenja. A sa njima obično imam i niz drugih tema pa mi bude zanimljivo.

Nisi čestitao kolegi na rođenju djeteta, nisi mu dao gušta?! Zar ti nisi bio jednako oduševljen kad si nakon svega uspio dobiti svoju princezu? Pa kakav si ti to čovjek?

[dutka_lutka]

ostali kolege nisu dobili djecu? sigurno jesu, ali nisu okolo potezali za rukav ostale kolege da im to kažu.

Kak sad to? Pa kaj ti npr. nikome nisi rekao?! Ozbiljno pitam.

a o ovom nadmetanju ću se uvijek čuditi. a btw, napisao sam: "ono drugo"
jesam li (ti) imalo jasniji???

Kaj se tiče "nadmetanja", npr. "Moj A. je danas...", "A moja V. je jučer...", i to mi je normalno. Nije to neko nadmetanje, nego "štikleci" iz života s djecom. I na forumu imamo teme "Biseri klinaca". Nekom su te zgode simpatične, a nekom ne. Jer, nažalost, ljepota je u oku promatrača. Dakle, to govori o promatraču.

Naravno da je ljudima koji ne mogu imati djece, a žele ih, teško odlaziti na dječje rođendane. No, treba li to značiti da ljudi bez završenog fakulteta ne trebaju odlaziti na promocije, neoženjeni i neudane na svadbe, podstanari u goste prijateljima koji su kupili (/dobili) stan, nezaposleni prijateljima na dobroj poziciji?
Možemo se ponekad veseliti i zbog nekog drugog. A svaka hiža ima svoga križa. Netko nije završio faks, netko nema stan...

Ili možda nije tako?

[la_mama]

Slažem se s Androm po pitanju "nadmetanja". Ne smeta me ta priča o djeci nego taj ton gdje sugovornici ne slušaju jedni druge nego biflaju o svojoj djeci bez točke i zareza.

Tako da ne pričam o svojoj djeci osim odabranom krugu ljudi i ovdje na forumu, kada mogu nešto podijeliti s drugima, ili pomoći.

Ne živcira me kada je netko sretan kada dobije dijete i ulijeće s tom vijesti. Više me živcira me kada se tim kolegama skupljaju novci i kupuju pokloni za bebu, a kolegicama koje dobiju dijete - figa. Jer su, jelte, na porodiljnom i daleko od očiju.

[Andro-gen]

Muški su drugačiji. Ne znam o čemu oni najviše pričaju. Mi žene najčešće volimo pričati o svojoj djeci, jer su nam ona najvažnija i najvrijednija. I učimo iz iskustva drugih mama. Ja ne volim sa svakim pričat o svom djetetu jer me to iscrpljuje. Volim sa bliskim osobama, gdje slušamo jedna drugu, razmjenjujemo iskustva i tražimo rješenja. A sa njima obično imam i niz drugih tema pa mi bude zanimljivo.

Nisi čestitao kolegi na rođenju djeteta, nisi mu dao gušta?! Zar ti nisi bio jednako oduševljen kad si nakon svega uspio dobiti svoju princezu? Pa kakav si ti to čovjek?

Ne razumijem dušo što si htjela pitati. ne, nisam jednako oduševljen što sam dobio dijete. možda sam više, a možda i manje.
na što se ovo odnosi "kakav si ti to čovjek"?
ipak mislim da ti zera elementarne logike nedostaje u životu, ili je to samo stvar neuvježbanosti/nespretnosti u komunikaciji.

[Zdenka2]

U postu anime uopće ne nedostaje logika. Njoj je jednostavno nerazumljivo da netko zamjera kolegi što je objavio kolegama da je dobio dijete i njezino pitanje slijedi tu logiku. Meni je to isto nerazumljivo, ali ne bih komentirala; svakom svoje. Netko voli pričati o djeci, a netko o sebi, kako je poseban, drugačiji, nije kao ostali dosadni mediokriteti, ne da se svesti pod "zajednički nazivnik".

[Anemona]

Slažem se s Androm po pitanju "nadmetanja". Ne smeta me ta priča o djeci nego taj ton gdje sugovornici ne slušaju jedni druge nego biflaju o svojoj djeci bez točke i zareza.

Tako da ne pričam o svojoj djeci osim odabranom krugu ljudi i ovdje na forumu, kada mogu nešto podijeliti s drugima, ili pomoći.

Ne živcira me kada je netko sretan kada dobije dijete i ulijeće s tom vijesti. Više me živcira me kada se tim kolegama skupljaju novci i kupuju pokloni za bebu, a kolegicama koje dobiju dijete - figa. Jer su, jelte, na porodiljnom i daleko od očiju.

Nije svigdje jednako. Mi redovito idemo "u priglede" kolegicama koje su rodile i obavezno se nose pokloni. Meni su za moje dijete donjeli komplet odjeće, hranilicu, komplet velikih ručnika za dijete, komplet istih bradeka, cvijeće, voće, košaru s kavom, pićem, sokovima,... Uglavnom, takav je običaj svima tako nosimo.

[zarrin]

ima mi i gori stvari od "nadmetanja" djecom...oprostite na rjecniku al ljudi koji se "nadmecu" ne ce to raditi samo djecom, takvi su mi proljev i ovak ih izbjegavam.
al da budem iskrena rade i to slusam neg da me se pila sa nekim dr.temama. a o svom djetetu kao o meni najbitnijem bicu pricam samo sa onim ljudima od kojih mogu dobiti i koji pametan savjet.

[Smajlić]

o svom djetetu kao o meni najbitnijem bicu pricam samo sa onim ljudima od kojih mogu dobiti i koji pametan savjet.

i ja isto. I ne volim slušati o tuđoj djeci, ne da mi se. Drugo su djeca iz moje obitelji npr. ili bliskih prijatelja, al kad mi kolegica stalno, ali stalno bruji o svojoj unučici, stvarno mi bude dosta.

[anima]

Pa meni nije jasno, još da se stoput rodim, da čovjek čovjeku, tko god da on bio, kakav god da bio, kad vidi oduševljenje, sreću, radost, ne može stisnut ruku, ili barem se nasmješit, i čestitat...čini mi se iz toga kako mu nisi dao gušta, vrlo zločesto od tebe, kao da bi ti bilo draže da je došao i rekao da je npr. imao saobraćajku, a ne da je dobio dijete. Ali ovo nije tema ovog topica, i tebe, kao niti temu, nemam želju više komentirati.

[Demi]

Pa meni nije jasno, još da se stoput rodim, da čovjek čovjeku, tko god da on bio, kakav god da bio, kad vidi oduševljenje, sreću, radost, ne može stisnut ruku, ili barem se nasmješit, i čestitat...čini mi se iz toga kako mu nisi dao gušta, vrlo zločesto od tebe, kao da bi ti bilo draže da je došao i rekao da je npr. imao saobraćajku, a ne da je dobio dijete. Ali ovo nije tema ovog topica, i tebe, kao niti temu, nemam želju više komentirati.

da,stvarno, bas sam se sad zamislila, kakav moras biti covjek da vidis da je neko sretan a ti mu to zamjeras

[sandra111]

Ja ne pričam o svojoj djeci pa mi često zanju reći kako sam tajnovita. Ako pričaš ne valja, ako ne pričaš isto ne valja. Tko bi ljudima ugodio?

Ovakva je bila moja mama. Kad je moj brat onomad davno bio (rekordno brzo) diplomirao, njezina kolegica je je bila ta koja je o tome obavijestila ostale u firmi. Poslije je mami prišla jedna žena i rekla da je mislila kako ima djecu propalitete, pa zato ne priča o njima. Mislim da je takva zatajnost ljudima bila prije čudna, nego pohvalna.

[Anemona]

Pa meni nije jasno, još da se stoput rodim, da čovjek čovjeku, tko god da on bio, kakav god da bio, kad vidi oduševljenje, sreću, radost, ne može stisnut ruku, ili barem se nasmješit, i čestitat...čini mi se iz toga kako mu nisi dao gušta, vrlo zločesto od tebe, kao da bi ti bilo draže da je došao i rekao da je npr. imao saobraćajku, a ne da je dobio dijete. Ali ovo nije tema ovog topica, i tebe, kao niti temu, nemam želju više komentirati.

X

[clumsy mom]

Ja ću možda biti oštra i opet podsećam da sam i sama 10 godina plovila vodama neplodnosti ali ovo nečestitanje prijatelju na trećem detetu meni strašno liči na komentar jednog poznanika koji je kao i mi tata blizanaca iz potpomognute na vest o rođenju deteta nekog tamo zajedničkog poznanika: ''Nema on pojma čemu se upošte raduje - nije taj svestan kako je teško postati roditelj niti kakva ga je lutrijska sreća pogodila''

Kažem liči, ne i da jeste tako ali daje povoda za razmišljanje u tom smeru

[Ifigenija]

ja pricam o svojoj djeci
i o svom muzu
pricala sam i o svom psu
pricam o svom celulitu
i o svojim bolestima
al nekako, o djeci najradije
i saslusam i druge
bas sam praznoglava, silly me
i mislim da se prerano hvalis kako se nisi promijenio a dijete ti ima sta, mjesec dana
al neka, ti budi poseban, il se bar tjesi da je tako

Posve potpisujem
Ovo je super rečeno

[SikaPika]

Andro, meni se čini kako si ti inicijalni post napisao u afektu.
U početku sam digla obrve i pomislila, koji mu je, ali sam iščitavajući postove shvatila o čemu pričaš.
Silno vjerujem kako većina ljudi nije takva, odnosno da ne sluša sugovornika nego samo čeka trenutak stanke kada će se sam ubaciti sa svojom pričom. I mene takvi ljudi strašno smetaju, no to nema veze s djecom kao temom. Takvi nisu svjesni koliko svojim ponašanjem vrijeđaju i omalovažavaju drugoga. I da, takvima zaista ne treba bacati bisere. S takvima ako ne moraš (ja moram, budući da se radi o meni bliskoj osobi u obitelji koja je inače dobra osoba, ali eto, ima problem... ona, ne ja) nemoj niti razgovarati. Što god da kažeš, oni će i tako pričati o sebi.
Što se tiče tipa s trećim sinom, kontam da su te tu zasmetale dvije stvari (stavila sam se u tvoj položaj, pa odtuda zaključak, ako griješim, ispravi me):
1. Meni kad netko kaže kako mu se, uz obavezni naravno, rodio sin dovoljno govori o osobi. Kontam da te je zasmetao mentalitet te osobe i da je to jednostavno u tebi umanjilo potrebu da mu čestitaš (vjerujem da si mu ipak čestitao, uz prezrivi titraj usana što je bilo, priznat ćeš, tek pristojno).
2. Kada bih bila od onih roditelja koji su dijete dobili uz potpomognutu trudnoću, zasmetalo bi me kada bi se netko u mojoj prisutnosti hvalio trećim djetetom. Osjećala bih da je to napravio namjerno i bila bih tužna i ljuta.
Što se tiče razgovora o onima koje volim, tu mi nema premca. Naravno, čim osjetim da opterećujem sugovornika, smanjim doživljaj. I znam pričati o drugim temama. Sinoć su nam bili kumovi koji nemaju djecu, a mi smo se raspričali o našoj Maši, no kada sam osjetila da pretjerujemo, brzo smo skrenuli priču na režije, posao, prisjećanja na studentske dane.
Moj MM je drugačiji, ne priča o M dok ga ne pitaš, i stalno pili kako ne shvaća ljude koji ne znaju pričati o ničem drugom nego samo o djeci i koji si mogu dopustiti da ih djeca okupiraju 100 posto. On i dalje u slobodno vrijeme čita, gleda filmove, svira... i ja ga puštam jer vidim da mu to treba (i meni treba, ali uzdam se u dugu starost i penziju ). Neki mi kažu kako takve stvari nisu dolazile u obzir kada su dobili djecu, ali ja mislim da je to itekako potrebno pa ako već ne može majka (jer ruku na srce, mama je ipak mama), onda treba ocu pružiti tu mogućnost, a ne ga maltretirati da baš u svemu sudjeluje jednakim postotkom kao i ona (naravno da sam otpočetka imala upravo takva očekivanja, no jednog dana shvatiš...)
Eto, ja odužila jer, kao što vidiš, volim pričati o sebi i ljudima koje volim

[rena7]

Takva su vremena da je najbolje i najpametnije razgovarati o "suncu, mjesecu i eventualno receptima". O sebi i obitelji se ne priča (ne sa svima)- nikada ne znaš kada i iz kojeg razloga će poći po zlu, ustvari iz muhe će se roditi slon. Ja sam nekada puno pričala o sebi, ne iz hvalisanja ili podizanja svog ega, nego onako- nemam tajni, pa u društvu pričamo. Po prirodi sam direktna i iskrena. Ostala sam iskrena, ali sve manje pričam o sebi i svojima.

[Andro-gen]

Andro, meni se čini kako si ti inicijalni post napisao u afektu.
U početku sam digla obrve i pomislila, koji mu je, ali sam iščitavajući postove shvatila o čemu pričaš.
Silno vjerujem kako većina ljudi nije takva, odnosno da ne sluša sugovornika nego samo čeka trenutak stanke kada će se sam ubaciti sa svojom pričom. I mene takvi ljudi strašno smetaju, no to nema veze s djecom kao temom. Takvi nisu svjesni koliko svojim ponašanjem vrijeđaju i omalovažavaju drugoga. I da, takvima zaista ne treba bacati bisere. S takvima ako ne moraš (ja moram, budući da se radi o meni bliskoj osobi u obitelji koja je inače dobra osoba, ali eto, ima problem... ona, ne ja) nemoj niti razgovarati. Što god da kažeš, oni će i tako pričati o sebi.
Što se tiče tipa s trećim sinom, kontam da su te tu zasmetale dvije stvari (stavila sam se u tvoj položaj, pa odtuda zaključak, ako griješim, ispravi me):
1. Meni kad netko kaže kako mu se, uz obavezni naravno, rodio sin dovoljno govori o osobi. Kontam da te je zasmetao mentalitet te osobe i da je to jednostavno u tebi umanjilo potrebu da mu čestitaš (vjerujem da si mu ipak čestitao, uz prezrivi titraj usana što je bilo, priznat ćeš, tek pristojno).
2. Kada bih bila od onih roditelja koji su dijete dobili uz potpomognutu trudnoću, zasmetalo bi me kada bi se netko u mojoj prisutnosti hvalio trećim djetetom. Osjećala bih da je to napravio namjerno i bila bih tužna i ljuta.
Što se tiče razgovora o onima koje volim, tu mi nema premca. Naravno, čim osjetim da opterećujem sugovornika, smanjim doživljaj. I znam pričati o drugim temama. Sinoć su nam bili kumovi koji nemaju djecu, a mi smo se raspričali o našoj Maši, no kada sam osjetila da pretjerujemo, brzo smo skrenuli priču na režije, posao, prisjećanja na studentske dane.
Moj MM je drugačiji, ne priča o M dok ga ne pitaš, i stalno pili kako ne shvaća ljude koji ne znaju pričati o ničem drugom nego samo o djeci i koji si mogu dopustiti da ih djeca okupiraju 100 posto. On i dalje u slobodno vrijeme čita, gleda filmove, svira... i ja ga puštam jer vidim da mu to treba (i meni treba, ali uzdam se u dugu starost i penziju ). Neki mi kažu kako takve stvari nisu dolazile u obzir kada su dobili djecu, ali ja mislim da je to itekako potrebno pa ako već ne može majka (jer ruku na srce, mama je ipak mama), onda treba ocu pružiti tu mogućnost, a ne ga maltretirati da baš u svemu sudjeluje jednakim postotkom kao i ona (naravno da sam otpočetka imala upravo takva očekivanja, no jednog dana shvatiš...)
Eto, ja odužila jer, kao što vidiš, volim pričati o sebi i ljudima koje volim

@sikapika
ok, pomalo sam izgubio volju se pravdati pred curama što sam ispao neki tamo, no drago mi je kad netko pročita i ono između redova.
ovo pod 1 je podosta točno. da se razumijemo, ne apslutno, ali u velikoj većini. može se reći da je to - to. rekao sam mu "super", ne i čestitam. dečko je ok, no nismo si sad nešto dobri da bi podastirali takve stvari. ni bok, ni kako si, ni ovo-ono (sad će anima i demi: "dobiješ sina, častiš cijelu birtiju i ne pitaš nikog ništa"), nego, eto... ovo sve jako kruto djeluje kad je napisano, a kad se ne zna tko je autor ovih redaka. tu mislim na animu, demi i sl.
da, ja sam iz ove druge točke, no ne smeta me sa tog aspekta. mene poklopila nesreća i to nije razlog da se ne radujem tuđoj sreći. a naročito ako uzmem u obzir da on to ne zna.
dobro si shvatila. nema direktne veze s djecom kao temom, nešto drugo je tu u igri. slučajno su djeca povod jer sam na takvom forumu, a i neke stvari pomoću djece najlakše isplivaju na površinu. stvar ega ovdje igra ulogu - moje dijete, moja mala, moj mali. htio sam se dotaknuti i drugih stvari, no toliko su tanjušne niti između toga što bih rekao i ovoga da bi uredno dobio od nekih cura košulju koja se veže na leđima.
npr, kad me se pita (a ne pita me se)... djeca za 5 (topic na ovom podforumu). cijela emisija se vrti oko normalne djece koju su roditelji isfurali kao genijalce, jer je roditeljski ego tu taj koji je kamen spoticanja.
mala uma je naprosto genijalna, no utapa se u normalnoj djeci koja je okružuju u emisiji, a za koje roditelji žele da budu genijalci (koliko je 100:5, koju tata ono muziku voli... i sl...).
EGO roditeljski je taj koji je iskra ove teme napisana između redaka.

evo, da se dotaknem još jedne stvari. napadnite me koliko želite, ali ja ovo osuđujem:
sjedim na kavi na britanskom trgu u zg, proljeće, djeca skakuću po placu, dvije žene sjede, jedna starija, 60-ak, i jedna mlađa (od nje), kojih 45. nemlada mama djevojčice koja ima kojih 5-6 godina. zove mama kćerkicu:"Anamaria-Gloria, dođi mami zlato" (mala se zove Anamaria-Gloria), mala zaigrano dotrči do svoje mame, a mama: "Reci teti Zdenki (starijoj gospođi) gdje je rođen Spinoza?" AMG:"U Amsterdamu". M:"a gdje je Amsterdam?" AMG zamišljeno...(ne može se sjetiti)... M:"u H.H...Ho..." AMG:"Holandiji!" M:"Pametno mamino, dođi da te ljubi mama"...
Eto, poveznica dviju različitih tema na ovom topicu, a sve se upravo vrti oko ega roditeljskog.
Samo riječ-dvije nekima koji nisu upućeni: Spinoza je filozof iz 17. stoljeća za kojeg 99% ljudi nikad nije čulo, a drilanje malene faktima zbog kojih će se netko možda i diviti malenoj i prozvati je genijalcem mi je kretenarija na kubik.
Tko je sad na redu da baci kamen?

[maria71]

sad si gotov XD

[Mukica]

Andro-gen
pa to ti je ko i sa svim drugim temama
sve dok ima netko ko te oce slusat - pricas

[Mukica]

a kaj se tice mame s cvjetnog, hbga
ima nas svakakvih

[ina33]

Vidiš, ja takve ridikulozne "Spinoza-drillove" smatram da su u rijetkost? Ili sam ja u nekom krivom, manjinskom điru? Ne znam... Meni se čini da nema toga toliko...

Mene, osobno, više smeta ono kad neko nameće svoj stil roditeljstva kao jedini ispravni, od filozofija na temelju vlažnih, pelena, pa nadalje. Tipa "ja ti to radim ovako i ovako, slušaj ti mene" (uz podtekst - to je jedino ispravo, ali ti radiš drugačije, ali - to ti nije dobro?).

[Lucija Ellen]

Razmjena iskustava s ljudima, dijeljenje radosti s prijateljima, kao i dijeljenje briga, strahova i tuge, meni je normalan dio zivota. Jucer je to bio razgovor o ispitima na studiju, izlascima, prekjucer o upisima u srednju skolu i profesorima;
danas je o djeci, a sutra... tko zna sto nam nosi sutra.

[Andro-gen]

Vidiš, ja takve ridikulozne "Spinoza-drillove" smatram da su u rijetkost? Ili sam ja u nekom krivom, manjinskom điru? Ne znam... Meni se čini da nema toga toliko...

Mene, osobno, više smeta ono kad neko nameće svoj stil roditeljstva kao jedini ispravni, od filozofija na temelju vlažnih, pelena, pa nadalje. Tipa "ja ti to radim ovako i ovako, slušaj ti mene" (uz podtekst - to je jedino ispravo, ali ti radiš drugačije, ali - to ti nije dobro?).

da, ina... nekako sam verziran primijetiti takve neuobičajene stvari pa možda i subjektivno mogu ustvrditi da sve takvo je oko mene. ovo što ti navodiš, sve sam više toga svjestan... i ja sam just joined the club.
@maria71
nisam još ni počeo, a kamo li da sam gotov ako neću pisati, ne znači da nemam što reći

[vertex]

Ja osobno bi bila sklonija razgovoru s tobom kad bi jednostavno priznao da si se ti loše izrazio u prvom postu ("svaka žena", "je li vi stvarno mislite", "reći ću vam ja", itd...), umjesto što inzistiraš da te je nas trideset krivo shvatilo, osim rijetkih koji su nadareni za čitanje između redaka. Eto, meni to govori o tvom egu, koji mi se čini malo veći nego što je meni osobno simpatično.

[Andro-gen]

Ja osobno bi bila sklonija razgovoru s tobom kad bi jednostavno priznao da si se ti loše izrazio u prvom postu ("svaka žena", "je li vi stvarno mislite", "reći ću vam ja", itd...), umjesto što inzistiraš da te je nas trideset krivo shvatilo, osim rijetkih koji su nadareni za čitanje između redaka. Eto, meni to govori o tvom egu, koji mi se čini malo veći nego što je meni osobno simpatično.

hm... možda je gužva ovdje na rodi zbog tvog i mog ega, a još da raspravljamo o egocentričnosti, definitivno nema mjesta...
upustio bih se sad u objašnjenje ovoga što si citirala, no ovo postaje bara živog pijeska/eunuški masturbatorijum - što više mrdaš, to si dublje/...

[vertex]

Pa ima mjesta i za raspravu o egocentričnosti, a ako mi je ego prenapuhan, ja ću svakako raditi na tome da ga smanjim na razumnu mjeru.

[miele]

@sikapika
ok, pomalo sam izgubio volju se pravdati pred curama što sam ispao neki tamo, no drago mi je kad netko pročita i ono između redova.
ovo pod 1 je podosta točno. da se razumijemo, ne apslutno, ali u velikoj većini. može se reći da je to - to. rekao sam mu "super", ne i čestitam. dečko je ok, no nismo si sad nešto dobri da bi podastirali takve stvari. ni bok, ni kako si, ni ovo-ono (sad će anima i demi: "dobiješ sina, častiš cijelu birtiju i ne pitaš nikog ništa"), nego, eto... ovo sve jako kruto djeluje kad je napisano, a kad se ne zna tko je autor ovih redaka. tu mislim na animu, demi i sl.
da, ja sam iz ove druge točke, no ne smeta me sa tog aspekta. mene poklopila nesreća i to nije razlog da se ne radujem tuđoj sreći. a naročito ako uzmem u obzir da on to ne zna.
dobro si shvatila. nema direktne veze s djecom kao temom, nešto drugo je tu u igri. slučajno su djeca povod jer sam na takvom forumu, a i neke stvari pomoću djece najlakše isplivaju na površinu. stvar ega ovdje igra ulogu - moje dijete, moja mala, moj mali. htio sam se dotaknuti i drugih stvari, no toliko su tanjušne niti između toga što bih rekao i ovoga da bi uredno dobio od nekih cura košulju koja se veže na leđima.
npr, kad me se pita (a ne pita me se)... djeca za 5 (topic na ovom podforumu). cijela emisija se vrti oko normalne djece koju su roditelji isfurali kao genijalce, jer je roditeljski ego tu taj koji je kamen spoticanja.
mala uma je naprosto genijalna, no utapa se u normalnoj djeci koja je okružuju u emisiji, a za koje roditelji žele da budu genijalci (koliko je 100:5, koju tata ono muziku voli... i sl...).
EGO roditeljski je taj koji je iskra ove teme napisana između redaka.

evo, da se dotaknem još jedne stvari. napadnite me koliko želite, ali ja ovo osuđujem:
sjedim na kavi na britanskom trgu u zg, proljeće, djeca skakuću po placu, dvije žene sjede, jedna starija, 60-ak, i jedna mlađa (od nje), kojih 45. nemlada mama djevojčice koja ima kojih 5-6 godina. zove mama kćerkicu:"Anamaria-Gloria, dođi mami zlato" (mala se zove Anamaria-Gloria), mala zaigrano dotrči do svoje mame, a mama: "Reci teti Zdenki (starijoj gospođi) gdje je rođen Spinoza?" AMG:"U Amsterdamu". M:"a gdje je Amsterdam?" AMG zamišljeno...(ne može se sjetiti)... M:"u H.H...Ho..." AMG:"Holandiji!" M:"Pametno mamino, dođi da te ljubi mama"...
Eto, poveznica dviju različitih tema na ovom topicu, a sve se upravo vrti oko ega roditeljskog.
Samo riječ-dvije nekima koji nisu upućeni: Spinoza je filozof iz 17. stoljeća za kojeg 99% ljudi nikad nije čulo, a drilanje malene faktima zbog kojih će se netko možda i diviti malenoj i prozvati je genijalcem mi je kretenarija na kubik.
Tko je sad na redu da baci kamen?

Neću bacit kamen,potpisujem ti post.Moram priznati da i ja svaki dan naletim na svakakve pametne klince(prema njima je moj tutle) i moram priznati da si me naveo na razmišljanje;je li dijete nadareno ili ima egocentrične i egoistične roditelje;ako je tako ta činjenica opravdava tvoj prvi post(e sad ću ja biti sljedeća po kojoj će se strovalit kamenje).U svakom slučaju kad sve prevrtim možda si stvarno krivo shvaćen ili si se nespretno izrazio;ali iz mog iskustva neke stvari ti dolaze same od sebe kao npr. opsjednutost djecom,poslom,mužem,ljubavnikom...da katkad postaneš egoist a i ne shvatiš da si takav(niti okolina).Mislim da većina nas podsvjesno živi život svoje djece što bi moglo objasniti nadarenost,opsjednutost ili što već.

[bfamily]

Moje djete je moj oskar, ma što oskar, moja nobelova nagrada.
Ona je moje SVE
A da netko ne želi slušati ono što imam reći o njoj, s tom osobom sigurno više nebi bila u kontaktu. Ja saslušam druge mame kad se hvale, ili žale na svoju djecu pa tako i one mene.
Smatram to više nego normalno jer se naš svijet okreće oko njih.
E druga priča je kad npr. mama (ili tata) obavlja većinu stvari oko bebe, čuva, hrani, presvlači....tj. cjeli dan je oko nje. a druga polovica radi, bez obzira što voli svoje djete neizmjerno, ne može je doživljavati na isti način kao onaj tko je s njom stalno.
Onda i razumjem zašto nebi htjeli pričati o svojoj bebi.
Andro-gen, možda je baš kod tebe takva situacija...neznam.

[SikaPika]

@sikapika
cijela emisija se vrti oko normalne djece koju su roditelji isfurali kao genijalce, jer je roditeljski ego tu taj koji je kamen spoticanja.
mala uma je naprosto genijalna, no utapa se u normalnoj djeci koja je okružuju u emisiji, a za koje roditelji žele da budu genijalci (koliko je 100:5, koju tata ono muziku voli... i sl...).
EGO roditeljski je taj koji je iskra ove teme napisana između redaka.

Ha ha, da, ta je emisija super smiješna i patetična (a kad se u njoj pojavi Primorac, postaje horor)! Una zaista je genijalka (iako to, moram priznati, smatram velikim teretom). Baš sam jučer razmišljala o toj emisiji i pomislila: za Unu su znali od prije (sjećam se da se o njoj pisalo u novinama prije godinu i pol, dvije), gdje su našli ostalu ekipu? Čini se da su morali naći ostalu ekipu jer bi inače to bila emisija o Uni, ne o djeci genijalcima... Pogotovo je strašna ona mala koja sve vrijeme afektira, hvali samu sebe... čisto se bojim što će od nje biti kad naraste. Zamilsi, nazvala je nekoga na mobitel s koliko, 2, 3 godine. Moje sedmomjesečno dijete poludi kada pitam Gdje je telefon, hoćemo nazvati tetu. Onda vrišti na telefon dok joj ova priča. No, kako ne bi, kad zovemo tetu tri puta dnevno. Dijete će naučiti onoliko koliko mu dopustiš da nauči i to je sve. Da ne pričam tako često na telefon i da joj se teta ne obraća, bilo bi joj zanimljiov tek ga utrpati u usta i baciti na pod.

Općenito, danas su ljudi sve više skloni pričati kako su djeca pametnija nego prije. Vjerojatno i jesu, ali opet zato jer im se pruža više mogućnosti. Prije su roditelji djecu zapostavljali (naranvo, ne svi), djeca su morala šutjeti dok stariji pričaju, nisu se mogli intelektualno razvijati jer nije bilo TV-a, računala, gomile igračaka koje rade ovo i ono, slikovnica... Još 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća na selu su djecu stavljali u korito i pod krevet kada bi išli na polje kako bi djeca mislila da je mrak pa bi zaspala, a ja se nekada žderem što ostavim M. u gajbi da se sama igra dok ja radim nekakav posao.
Bude mi smiješno kada starci dođu kod nas, moja M. napravi nešto, a oni, zamisli kako ona to zna... Ma, nekada i sama pomislim ili kažem isto, a onda se brzo ugrizem za jezik, da se ne bi za 6, 7 godina gorko smijala.

[/QUOTE]evo, da se dotaknem još jedne stvari. napadnite me koliko želite, ali ja ovo osuđujem:
sjedim na kavi na britanskom trgu u zg, proljeće, djeca skakuću po placu, dvije žene sjede, jedna starija, 60-ak, i jedna mlađa (od nje), kojih 45. nemlada mama djevojčice koja ima kojih 5-6 godina. zove mama kćerkicu:"Anamaria-Gloria, dođi mami zlato" (mala se zove Anamaria-Gloria), mala zaigrano dotrči do svoje mame, a mama: "Reci teti Zdenki (starijoj gospođi) gdje je rođen Spinoza?" AMG:"U Amsterdamu". M:"a gdje je Amsterdam?" AMG zamišljeno...(ne može se sjetiti)... M:"u H.H...Ho..." AMG:"Holandiji!" M:"Pametno mamino, dođi da te ljubi mama"...[/QUOTE]

Mislim da svatko normalan to osuđuje. Baš sam nedavno u knjizi "Što očekivati prve godine" pročitala kako se djecu ne smije forsirati te ih učiti nečemu što nije primjereno njihovom uzrastu jer tada mogu bitno zaostati u nekom drugom području. Evo jednog dijela:
Iako je malo onih roditelja koji bi prisiljavali dijete da stoji prije nego što se ono doia spremnim i ovljnim, nogi neće oklijevati pri poticanju mentalnih postignuća kao što je čitanje. Zašto? Možda zbog toga što je lakše zamisliti ozljedu noge koja je nadmašila svoje mogućnosti nego negativne posljedice na preopterećenome umu. Ili možda zbog toga što neke obitelji intelektualna postignuća vrednuju više od tjelesnih.


Djecu treba kroz igru poticati na razmišljanje, pustiti im da rukuju raznim predmetima, da slušaju glazbu, ali i pjev ptica, buku automobila..., uvažavati ih kao jednako vrijednog člana zajednice..., ali ne ih gnjaviti i učiti ih onome što im nije primjereno jer dijete osim što može zaostati u nekom području, može kasnije steći averziju prema učenju.

Sad mi pada na pamet i film Bijela vrpca Mihaela Hanekea...

Anamarija Gloria?! Spojili su dva naziva kave Anamaria i Gloria... Jadno dijete!

[dutka_lutka]

Mislim da svatko normalan to osuđuje.

Mi se onda nalazimo sa suprotne strane ogledala.
Koliko je "normalno" - osuđivati? A ovisi i što osuđuješ...

Anamarija Gloria?! Spojili su dva naziva kave Anamaria i Gloria... Jadno dijete!

Ovo je već totalna indiskrecija. Što to ima u ljudima tužno, da ulaze u tuđe živote...

[dutka_lutka]

evo, da se dotaknem još jedne stvari. napadnite me koliko želite, ali ja ovo osuđujem:
sjedim na kavi na britanskom trgu u zg, proljeće, djeca skakuću po placu, dvije žene sjede, jedna starija, 60-ak, i jedna mlađa (od nje), kojih 45. nemlada mama djevojčice koja ima kojih 5-6 godina. zove mama kćerkicu:"Anamaria-Gloria, dođi mami zlato" (mala se zove Anamaria-Gloria), mala zaigrano dotrči do svoje mame, a mama: "Reci teti Zdenki (starijoj gospođi) gdje je rođen Spinoza?" AMG:"U Amsterdamu". M:"a gdje je Amsterdam?" AMG zamišljeno...(ne može se sjetiti)... M:"u H.H...Ho..." AMG:"Holandiji!" M:"Pametno mamino, dođi da te ljubi mama"...
Eto, poveznica dviju različitih tema na ovom topicu, a sve se upravo vrti oko ega roditeljskog.
Samo riječ-dvije nekima koji nisu upućeni: Spinoza je filozof iz 17. stoljeća za kojeg 99% ljudi nikad nije čulo, a drilanje malene faktima zbog kojih će se netko možda i diviti malenoj i prozvati je genijalcem mi je kretenarija na kubik.
Tko je sad na redu da baci kamen?

Pa kaj ti osuđuješ?

Prvo mi upada u oči, kako to,
ti tako diskretan,
a prisluškuješ tuđi razgovor.

Onda, što bi mene tu trebalo smetati? Ime te djevojčice, dob majke? Tema o kojoj mama razgovara sa svojim djetetom?
O nečemu čovjek s djetetom mora razgovarati. A ako se ta mama bolje snalazi u povijesti filozofije, nego u nečem drugom, logično je da će onda ponekad iskrsnuti ta tema.
A možda nije stvar ni u tome, nego je dijete čulo na televiziji, pa reklo mami, a mami bilo zgodno. I kaj sad?
Maleni dječaci, od npr. 4 godine, već znaju razlikovati po 10-15 marki automobila. Pa nitko ne pita što će im to. Dijete komunicira sa svojim roditeljem.

Meni je to bezazlena zgoda, na koju uopće ne bih obraćala pažnju. A da se malenoj netko divi i zove je genijalkom, to možda uopće i nije namjera te mame. Pa i da jest, nek se žena veseli.

[Zdenka2]

Ovdje se skrenulo s teme na temu o kojoj se diskutira na drugom topiku. Htjela bih samo reći da svi vidimo da postoje ambiciozni roditelji koji filaju djecu raznim potrebnim i nepotrebnim podacima. Postoje i roditelji koji žive dječji život i preko djece liječe neke svoje frustracije. To može imati, ali najčešće nema veze s darovitošću djece. Darovito dijete samo žudi za znanjem, ono traži, to je glad koju je ponekad i teško utaživati. To je nešto sasvim drugačije od roditeljskog guranja i natjeravanja.

Okruženje u kojem dijete živi je važno za razvoj njegovih interesa, bez obzira je li darovito ili nije. Ako živi u kući punoj knjiga, glazbe, razgovora o znanosti i umjetnosti, jasno je da će se za to zainteresirati i da će o tome više znati. Postoji tu i biološka komponenta - kognitivne sposobnosti su nasljedne. Darovitost koju djeca imaju od nekoga su naslijedili, a taj netko im onda pomaže da je i razvijaju. No, tu se radi o praćenju djeteta i njegovih interesa, a ne o ambicioznom guranju. Poznajem jako puno roditelja darovite djece - to su većinom ljudi koji ne moraju živjeti preko djece, jer imaju svoj život, svoje interese i uspjehe.

[pomikaki]

Meni je to bezazlena zgoda, na koju uopće ne bih obraćala pažnju. A da se malenoj netko divi i zove je genijalkom, to možda uopće i nije namjera te mame. Pa i da jest, nek se žena veseli.

Potpis djelomičan.
Meni se zgoda ne čini bezazlena, ako je bilo tako kako Andro-gen priča, zvuči mi kao filanje djeteta nepotrebnim podacima (kako napisa Zdenka 2).
Ali nije mi bezazleno ni to što je Andro to ovdje objavio, zajedno sa neobičnim imenom djeteta (šteta da nije ulovio i prezime).

Na temu - zapravo stara priča, i prožvakana, većini nas su u neko doba išli razgovori o djeci na živce, mnogi od nas su se preobratili i ajmo sad o tome. Ja bih mogla sad svaki od ovih postova izvući i složiti se s polovicom svačijeg mišljenja a pobijati drugu polovicu. Toliko tema prožvakana. Žvak žvak žvak

[dorotea24]

evo, da se dotaknem još jedne stvari. napadnite me koliko želite, ali ja ovo osuđujem:
sjedim na kavi na britanskom trgu u zg, proljeće, djeca skakuću po placu, dvije žene sjede, jedna starija, 60-ak, i jedna mlađa (od nje), kojih 45. nemlada mama djevojčice koja ima kojih 5-6 godina. zove mama kćerkicu:"Anamaria-Gloria, dođi mami zlato" (mala se zove Anamaria-Gloria), mala zaigrano dotrči do svoje mame, a mama: "Reci teti Zdenki (starijoj gospođi) gdje je rođen Spinoza?" AMG:"U Amsterdamu". M:"a gdje je Amsterdam?" AMG zamišljeno...(ne može se sjetiti)... M:"u H.H...Ho..." AMG:"Holandiji!" M:"Pametno mamino, dođi da te ljubi mama"...
Eto, poveznica dviju različitih tema na ovom topicu, a sve se upravo vrti oko ega roditeljskog.
Samo riječ-dvije nekima koji nisu upućeni: Spinoza je filozof iz 17. stoljeća za kojeg 99% ljudi nikad nije čulo, a drilanje malene faktima zbog kojih će se netko možda i diviti malenoj i prozvati je genijalcem mi je kretenarija na kubik.
Tko je sad na redu da baci kamen?

nekada su muški veće tračbabe od žena
meni se čini da ti previše seciraš i da te previše opterećuju detalji koje onda prevćeš u svojoj glavi na 100 različitih načina. kad bih čula taj razgovor mislim da bi mi kroz jedno uho unutra, kroz drugo van, a ne da bih ga analizirala, čačkala i još k tome prepričavala, al ajd dobro.
evo vozim se neki dan u autu sa sinom od 3 godine i slušam mozartov requiem (nadam se da smijem slušati mozarta u blizini sina i da neće ispasti kako ga filam preteškim informacijama) jer ga volim slušati kao mnoštvo druge umjetničke glazbe i mom se sinu to jako svidjelo pa me pitao što je to i ja sam mu rekla da je to dies irae kojeg je skladao jedan čiko mozart. dijete je to zapamtilo i idući puta u autu me tražio da pustim "dijes ije" i "lakimozu" (lacrimosa). meni je to bilo toliko simpatično što je on zapamtio ime skladbe i skladatelja pa sam odmah to ispričala kao anegdotu.valjda ne bi i mene ogovaro da si slučajno čuo naš razgovor.
možda je ta žena neki prof. filozofije pa je mala slučajno čula razgovor, ma nebitno.....

[dutka_lutka]

šteta da nije ulovio i prezime

dijete je to zapamtilo i idući puta u autu me tražio da pustim "dijes ije" i "lakimozu" (lacrimosa).

[Andro-gen]

sori-te, al ova priča para mozak. prvo sam se prenuo nad imenom djeteta, a onda nad onim što je upitano. da ste vidjele pobjedonosni izraz mame, znali bi da je to filanje djece podacima za koje pojma nemaju što znače.
klinci za 5:
T(atica):"kakvu ono muziku volimo?"
S(in):"dajr strejts"
naprosto se ne mogu načuditi tako razvijenom glazbenom ukusu. naime, ja sam te dobi pjevušio mendu i slavicu, bistrooke i pčelicu maju...

Moj kompić: mali mi ima 2 godine i zna brojke sve! evo, vidi: hajde x, pokaži što je na strani šest (numerirane strane na slikovnici).
mali okreće, okreće... nađe stranu 6 i pokaže.
tata ponosno (meni): sam ti rekao?
istina, mali je pokazao stranu 6 (šest), ali nije gledao brojke, nego je upamtio koja je strana šest. naime, imao je okrenutu slikovnicu i nije gledao brojke, nego slike.
ne velim, i to je pametno, ali čega se neće roditelji sve dovinuti da dokažu da su njihova djeca odabrana, ekstenzija njihovog ega....?

pa sad, to je grehota i primijetiti, ha? a napisati to na rodi je smrtni grijeh. ako primjećuješ, onda je - koga svrbi, taj se češe, ha?
najbolje je onda ništa ne primijećivati i slati mailove koji obiluju skakutavcima, smajlićima i sl. pametovanje je nedobrodošlo. kao i svuda, uostalom.
@dutka
pa naravno da sam primijetio, kad je pitanje i sam nje zov bio upućen svima koji su bili u radijusu od 10 metara.
riječima je nemoguće detaljan opis uvijek podastrijeti, a to je, kako mi se čini, bad ovakve komunikacije, gdje su jedino jedinice SI sustava dobrodošle.

[seni]

koliko neukusnih primjedbi i olajavanja......
koliko opcih mjesta i populizma...
blago nama, ako se svi problemi glede i uokolo djece svode na to da dijete zna gdje je roden spinoza. (a toplo se nadam da je za njega culo vise od 1% populacije)

[pomikaki]

Andro, nije grijeh primjetiti nego je fora u tome što to zapravo svi primjećujemo svaki dan. I ja vidim takve ljude. Svi znamo da postoje. Ali što dobijem time da im se posvetim i da analiziram njihove greške na forumu? Možda je bolje da se posvetim tome da sama postanem bolja, umjesto da kritiziram druge.

Dakle, ti nam donosiš vijest kako ljudi zaokupljeni svojim egom slabo slušaju što im govore drugi i radije slušaju svoj glas, te da svojim ambicijama maltretiraju svoju djecu. Neka digne ruku tko to nije apsolvirao. Kad smo se dogovorili da problem postoji, ostaje svakom od nas dilema što učiniti: da li da krenemo sa iznošenjem sličnih kritika na račun svojih bližnjih ili da poradimo na sebi da pažljivije i dobrohotnije slušamo svoje prijatelje a svoju djecu odgajamo najbolje što znamo.

[hanumica fata]

ma meni se nekada cini da ljudi u razgovoru generalno govore svako samo o sebi. takvi smo, nismo bolji, kontas?
ako je u pitanju posao - kod mene je ovako, kako je kod tebe?
ili sex - kod nas je ovako, a kod nas ovako...
ili zdravlje, gdje svako izlistava svoje boljke...
doduse, u nekim temama se lakse nalazi neko zajednicko tlo - price o individualnoj temi posla dovode do zajednicke teme novca; price o individualnim sexualnim zivotima dovode do zajednicke teme ljubavi...a sta sa djecom - mozda doci na zajednicke teme roditeljstva, ko ima zelju da dublje diskutuje...znaci, kod tematike djece je samo malo teze naci zajednicke nazivnike, ali mislim da istinski ljudski intreres jednih za druge nista nije drugaciji ma o cemu da se prica...

[dorotea24]

pa ja ću poluditi! čime se ti zamaraš! ajd možda je to stvarno izgledalo sablažnjivo pa si ja to ne mogu predočiti na temelju ovog što si napisao i iščuđavati se kao ti.
pa što ima loše u tome da otac dijete uči brojati, ako to dijete zanima. isto kao da ga uči nekakvu pjesmicu, sve dok je to igra i razonoda ne vidim razloga zašto to smatrati ekstenzijom roditeljskog ega. ajme strašne stvari! ja sam svoje dijete učila markama automobila, zato što me je ispitivao dok smo šetali ulicom. želio je znati koji je znak koja marka auta i naučio ih je prepoznavati sa dvije i pol godine (bembaja, folcagen, audi, pezo, opej, mejcedes...). ali zato još uvijek ne zna raspoznavati boje i imenovati ih, tek sada počinje i tek kada sam vidjela njegov interes i uočila da je sposoban primite te informacije počela sam više obraćati pažnju na imenovanje boja tijekom razgovora (npr. dodaj mi onu žutu krpu i sl.). različitu djecu zanimaju različite stvari. baš me zanima hoćeš li ti svom dvogodišnjem djetetu reći ako pokaže interes za npr. brojanje "nemoj zlato brojati to još nije primjereno za tvoju dob, što će ljudi reći"ah svašta!
a što se glazbe tiče zašto ti misliš da je neka glazba duhovno preteška za dijete? djeca su prijemčljivija nego što mi to mislimo. u glazbi postoje momenti i afekti koji se djeci zaista mogu svidjeti, a mi tu glazbu smatramo "preteškom". zašto bi recimo wagner bio pretežak za dijete, ako dijete uživa dok ga sluša? naša uha su naviknuta na prelaganu glazbu i pasivno slušanje pa nama ta glazba zvuči teško, a oni su još male neispisane knjige i ako im se ponude dobri sadržaji mogu itekako od malena steći kvalitetan glazbeni ukus. samo pod uvijetom da je sve kroz igru i na isključivo dobrovoljnoj bazi, a ne u stilu e ajde sada idemo malo slušati ozbiljnu glazbu!

[pomikaki]

pa što ima loše u tome da otac dijete uči brojati, ako to dijete zanima. isto kao da ga uči nekakvu pjesmicu, sve dok je to igra i razonoda ne vidim razloga zašto to smatrati ekstenzijom roditeljskog ega.

Andro-gen ima pravo u ovome: nije loše dijete učiti bilo čemu što ga zanima, ali je loše na takav način forsirati ga da se pokazuje pred publikom. Dijete mora dobiti iskrivljenu sliku samog sebe.

Ali kako bi kršćani rekli, prvo izvadite brvno iz svoga oka... Takvi ljudi postoje, i svi imamo bar dio toga u sebi - čast izuzecima, naravno, ali i oni imaju svoje brvno, i dok se zamaraju tuđim trunjem ne doprinose da se prosjek dobrote na svijetu poveća.

[seni]

mudar covjek vidi onoliko koliko hoce, a ne koliko moze.

[mama od formata]

Mislila sam da mi takve mame idu na živce jer nemam vlastito dijete, ali sad vidim da to nema veze s tim. Iako sam i sama mama klonim se takvog društva.

[Demi]

sorry Andro, sad kuzim sta je pjesnik htio da kaze slazem se s tobom jer i mene iste stvari nerviraju

[n.grace]

Znam s kojim ljudima mogu razgovarati o svojoj djeci.

Isto tako poznajem ljude bez djece koje ne zanimaju priče o njima - mislim da na to apsolutno imaju pravo, to poštujem i možemo razgovarati o koječemu drugom.

Samo ne o nogometu.

[daddycool]

Molim vas da se držite preporuke iz pravila foruma:

Nastojte uvijek biti konstruktivni u svojim kritikama i nastojte voditi diskusiju na civiliziranoj razini. Ako imate primjedbe, popratite ih argumentima i preporukama za ispravljanje eventualnih grešaka. Dozvolite da drugi ljudi imaju drugačije mišljenje od vašeg. Vrijeđanje je zabranjeno i sankcionirat će se.

I razmislite o tome da neki puta vaši postovi više govore o vama nego o temi na koju ste ih napisali.