pa ja ću poluditi! čime se ti zamaraš! ajd možda je to stvarno izgledalo sablažnjivo pa si ja to ne mogu predočiti na temelju ovog što si napisao i iščuđavati se kao ti.
pa što ima loše u tome da otac dijete uči brojati, ako to dijete zanima. isto kao da ga uči nekakvu pjesmicu, sve dok je to igra i razonoda ne vidim razloga zašto to smatrati ekstenzijom roditeljskog ega. ajme strašne stvari! ja sam svoje dijete učila markama automobila, zato što me je ispitivao dok smo šetali ulicom. želio je znati koji je znak koja marka auta i naučio ih je prepoznavati sa dvije i pol godine (bembaja, folcagen, audi, pezo, opej, mejcedes...). ali zato još uvijek ne zna raspoznavati boje i imenovati ih, tek sada počinje i tek kada sam vidjela njegov interes i uočila da je sposoban primite te informacije počela sam više obraćati pažnju na imenovanje boja tijekom razgovora (npr. dodaj mi onu žutu krpu i sl.). različitu djecu zanimaju različite stvari. baš me zanima hoćeš li ti svom dvogodišnjem djetetu reći ako pokaže interes za npr. brojanje "nemoj zlato brojati to još nije primjereno za tvoju dob, što će ljudi reći"ah svašta!
a što se glazbe tiče zašto ti misliš da je neka glazba duhovno preteška za dijete? djeca su prijemčljivija nego što mi to mislimo. u glazbi postoje momenti i afekti koji se djeci zaista mogu svidjeti, a mi tu glazbu smatramo "preteškom". zašto bi recimo wagner bio pretežak za dijete, ako dijete uživa dok ga sluša? naša uha su naviknuta na prelaganu glazbu i pasivno slušanje pa nama ta glazba zvuči teško, a oni su još male neispisane knjige i ako im se ponude dobri sadržaji mogu itekako od malena steći kvalitetan glazbeni ukus. samo pod uvijetom da je sve kroz igru i na isključivo dobrovoljnoj bazi, a ne u stilu e ajde sada idemo malo slušati ozbiljnu glazbu!